TEBI, MALI MOJ - ZA SREĆAN PUT...

I,šta sad... Ne znam šta da kažem.Zapele riječi pa ni tamo ni ovamo..Zaglavile se negdje u putu od srca do grla i stale negdje u ždrijelu pa dave,guše me..Žuljaju.Kao kad zalogaj zastane u grlu pa ga poguraš vodom. Al,neće ni ove suze da ih poguraju. One ćute. Nijeme. Dave se... Neka ih...

Neću da ih diram. Neka odboluju svoje, znam kako im je...

Pričaću ti ja.Onako kako sam ti pričala sve ove godine mali moj. Pogledom, zagrljajem,očima,vrškom srca.Našom pričom koju smo pričale jedna drugoj.Koliko puta smo udahnule taj svježi povjetarac naših ujedinjenih misli,osmjeha,sreće.

     Ali,eto  kažu da tako dođe vrijeme kad svi nekad moraju da odu.Da odu za nekim svojim dobrom,za svojim snovima ,za svojim šarenim balonima u koje su stavili svoje ceduljice kao mali i čuvali ih dok dođe taj dan...

I još malo je taj dan. Tvoje ostvarenje davne želje i sna, a moje ostvarenje one prigušene bojazni,onog straha od tog dana. Jeste, priznajem.Bojala sam se čini mi se oduvijek ovog dana. Gurala negdje u stranu i pokrivala debelim slojem nepreglednih dana i odmahivala rukom kao na nešto što je daleko od ovog sada.Pa,prosto kao da se neće ni desiti ili da ću se nagoditi sa tim danima kada se pojave.Da ću urediti to nekako sama... Ipak,nema nikakvog pregovoranja,nema ugovora nema razgovora...Ne bi bilo fer...Ukorevam sebe da ne smijem biti sebična i krijem i od sebe same sve neke prigušene riječi,odlutale iz najdubljeg dijela duše,krijem ovu tugu koja se i na dlanove popela.Imam pravo na to.Glupo je ponekad, i veoma neposlušno  ovo srce kome ne možeš narediti da se nasmije i kad mu nije do smijeha ili da zaspe dok  tuga ode na počinak.

Mali moj... 

Ona moja mala plavokosa djevojčice.Mala moja vilo iz najljepše bajke!

     Tako te volim,prvo da ti to kažem.

I tako sam ponosna na tebe i ovo želim da znaš. Ne osvrći se nikad kad te život dovede na crtu da biraš. Izaberi uvijek onaj zanos srca,onaj šapat tebe iznutra i kad dobiješ taj znak pusti šarene balone i trči za njima. Trči nepreglednim ,zelenim poljanama i zaustavi se onda kada ih stigneš.  Imaj snove i ostvaruj ih. Šta mogu uopšte da ti poželim što već nisam  rekla? Kakav osjećaj mogu da iznesem a koji već svaka majka nema za svoje dijete? Ništa ,sem da ti poželim da budeš jaka.Da prođeš sve gdje si naumila i da se ne osvrćeš iza sebe. Idi... 

Idi mali moj i kad jednom pođeš ne zaustavljaj se.Sa svakim novim korakom probuđuj u sebi sve one sačuvane mrve čežnjive želje i neka te talasi nose.Neka ništa ne bude važno u tvom svemiru sem onaj pravac kojim ideš.Privila sam te sad uz sebe kao onda malu,sjećaš se.Kiša je padala i grmilo je a ti si se bojala...

Danas su u meni naišle tako neke oluje i proći će... Ali ono parče Sunca koje smo otrgle iz onog oblačnog neba, sačuvala sam za tebe za ovaj dan. Kada kod tebe naiđu neke kiše, neki tamni oblaci ili ako se podigne prašina, a ti otškrini svoje srce i izvuci ovo Sunce da te ugrije.Da te grije kada ne budem uz tebe i sjeti se... Privijam te uz sebe i mislima i ljubavlju koja se razvejava za koju nema granica. Samo...

     Znaš ti već ovo, i ne pominjem ti to zbog tebe.Više zbog sebe ,znaš mene mamu.I kada sve znaš,JA UVIJEK  moram da ponovim. Brbljam svašta. Iz nekog straha da ću nešto propustiti ili da se ti,nedaj Bože, možda nećeš toga sjetiti, pa da te samo podsjetim. Nije svrha mali moj,preživjeti.Svrha je živjeti i biti živ za sve dobro u tebi i oko tebe. Budi oslobođena od svega lošeg što ti nekad,onako po  ljudski naiđe. Budi slobodna dušom, srcem i cijelim bićem. Svako jutro izaberi nešto novo. Ali, svaki dan izabiraj biti dobra. Upamti, za to treba mnogo snage! Treba biti snažan da bi danas bio dobar. Treba pokazati koliko si veliki kada si najmanji i koliko imaš bogatstvo kada ono najmanje koje ti imaš, podijeliš sa onim ko je čak i ispod tvojih mogućnosti.

I dok preturaš po onom skromnom prtljagu, obogaćuješ se za najveću ulogu u životu. Za ljudskost i radost davanja. Za onu ulogu prerušenih anđela na zemlji koju smo dobili prije nego smo stigli ovde. Budi sve ono čemu smo te svi učili. 

Svi koji te volimo i koji smo ti pričali i usađivali ono najvažnije.Sjeti se bake kad ti nezvana dođe u san i nasmješi se . Znaš koliko te je i ona voljela i koliko te je učila da budeš čisto srce!

     Mali moj...

U jutra neka nova koja dolaze, nedostajaćeš mi da me zagrliš onako snena i topla od jutarnjeg buđenja. Ali neka sve to ostane na jastuku i nećemo pričati o tome. Budi snažna kako sam te učila.I ja ću biti snažna kako si ti mene učila! I daću ti najljepši blagoslov srca mog koji može neko da da. 

A, na Bogojavljensku noć poslati ću ti najdivniju želju mog srca.Da istrajavaš i istrajavaš. Biće i teških dana.Nekad će biti preteško.Ali, TI  MOŽEŠ TO! MOŽEŠ I VIŠE NEGO MISLIŠ. Anđeo Čuvar koji stoji na tvom desnom ramenu nikada ne odlazi od tebe i pomaže ti .Dijeli tu teškoću. Preuzima na sebe.Tako je to Bog uredio.Da sve prođemo sa što manje rana i sa što manje ogorčenosti i da ne izgubimo onu zvijezdu u sebi. Da ostanemo ljudi i koračamo sa tragom koji ljudskost ostavlja za nama.Kao stope u pijesku, tako ostaju zacrtani svi naši dani kod Gospoda i znaš koliko je duša dragocjena.Čuvaj je! Čuvaj je i kupaj je redovno čistim mislima,ljubavlju,molitvom  i ispovješću. Zahvalnošću,kajanjem i obnavljanjem. Ne zaboravi Onog ko se rodio radi nas i Vaskrsenjem otjerao smrt zauvijek! Očekivani je došao i Očekivani će opet doći! A, kada opet dođe, neka to bude na radost svima nama.Da ne zatreperimo od straha već od sreće što se sa najčistijom LJubavi srećemo.

        Ah, mali moj..Ne umijem sve da iznesem što osjećam. Ne znam da pokažem a osjećam koliko je važno da ti sve kažem. Čuvaj se!

 Čuvaj se od zlih ljudi i njihovih  zlih namjera.Čini mi se još si ona mala djevojčica.A zapravo ,dovoljno si odrasla da ideš iz našeg gnijezda. Odlaziš kao ptić kome su ojačala krila. Zalepršala si već. Neću da brojim dane. Naposlijetku, oduvijek sam znala da će ovaj dan doći. Pa bližom ili daljnjom kilometražom otišla, isto je. Moraš otići. Ali si blizu u srcu mom i nedam te odatle! Tu si mi ti .

     Želim ti isti ovaj osjećaj radosti i tako velikog ponosa kakav ja sad imam. Draga moja, sve moje dane si ukrasila ljupkošću, ljepotom,skromnošću,jednostavnošću...Naučila si me toliko toga. Želim da isti ovaj osjećaj i ti imaš jednog dana sa svojim malenim čovječuljkom...I da ispitujući srce svoje, nemaš svom djetetu šta zamjeriti niti prebaciti kao što ja tebi nemam. Hvala Bogu ,kakvu imam radost! Ti si onaj dijamant koji se jednom dobija u životu. Ti si moj izvor i moje korito.Sva moja dobra i sva moja čista jutra.Hvala Ti mali moj. Hvala za ovaj fini osjećaj roditeljstva koji imam. Hvala što me nikada nisi slagala. Što mi ništa nisi sakrila. Hvala ti što znaš da voliš i što znaš šta je važno među nama dvema. Hvala Ti ,za sve ovo što je neprevodivo u riječi. Čist osjećaj u kome zvijezde svjetlucaju kao novogodišnje svjetiljke.I sad prolazim sa tobom sve one dane i godine.Bicikl prvi ,oderana koljena,suzice koje se same suše na obrazima,naš rastanak na godinu dana,tvoju prvu i jedinu jedinicu u školi koju smo bolovale kao da se nešto strašno desilo.A ja sam  zapravo zbog tebe glumila tugu,iskreno, silno sam se  obradovala kada si dobila i tu lošu ocjenu.Radovala sam se jer sam znala da je ona bolja učiteljica od svih tvojih petica i da će te usmjeriti i na neke buduće lošije dane koji moraju doći...Mali moj...

     Pitala si me kada sam odlazila na godinu dana :" Majko, da li je  normalno bojati se kada ti mama ide na  rad u Libiju a ti ostaješ sa bakom i dedom sam?"  Ja tebe neću sad pitati to.Znam šta sam ti rekla i znam da se isto toga i ja moram držati sada.Biti jaka i naučiti se nositi sa tim novim i drugačijim danima.Nekad ću osjetiti užasnu samoću ali to je naprosto život o kome smo pričale.Evo, sad je prilika da živim i ja to čemu sam te učila. A da će nekad biti bolno, hoće! Znam i neću sebe da lažem..

       Ideš za neki dan i to je tako...Kad sjedneš u avion neka te moja ljubav snaži.Budi srećna i učini da ti svaki dan bude kao kaleidoskop šaren, drugačiji i čudesan..

     Eto,tako...Sve to i još mnogo toga sam ti htjela reći..Ali znaš ti sve to.I ono neispričano najbolje osjetiš. Srećan i Bogom blagosloven put.Neka te moj blagoslov obavija gdje god da si.Mali moj... Najviše...Najviše ..Znaš kako i koliko...

     VOLI TE TVOJA MAMA

ROĐENDAN TI JE, A TAKO SI DALEKO...

Odsjaj tvoje svilene haljinice blago  leprša u tonovima gitare i fado muzike koju ovog trenutka slušam..Valjda prija mom srcu ta tiha  čežnja za dalekom ljepotom kojoj i ti  pripadaš. ROĐENDAN TI JE DANAS!

     Nisam željela noćas da ti pod sjajem zvijezda čestitam,znajući da tvom dečku   godinama unazad pripada onaj minut pred ponoć kad ti prvi pošalje čestitku.Ne htjedoh da mu ukradem to parče zanosa i želje iz srca.

       Ova mliječno bijela zora ti piše sunčana, nova i svježa  obećanja sa pobodenim zastavicama starih i  budućih pobjeda,  koja dolaze u ovo novo, i tvoja sva sledeća  životna  ljeta.

      Imam osmjeh i imam, znaš kog gosta jutros? Došla je da mi ispriča kako se ti osjećaš  i kako ti teku dani bez nas dvije skupa.Na dlan se spustila ona mala ptičica koja je uvijek otkrivala sve tvoje male i velike stvari koje si činila u toku dana dok sam na poslu a ti se spremala za školu ili dolazila iz škole.I nikada ti baš nije bilo jasno kako je sve mogla da ispriča a pričala je..Uvjeravala si se po tome da sam sve prepričavala kako ti je tekao dan i kad nisam pored tebe...Tražila si je pogledom na prozoru i drveću i pronašle smo je jednom.Imala je slomljeno krilo pa smo je liječile.Od tada tvoje sitne nestašluke nije htjela da mi priča..I evo, donijela je zora meni opet. Kaže mi da si otvorila vrata sa onim tvojim ljupkim,vragolastim osmejkom i lepršavim hodom bosih nogu.Znam eto  da papuče ni jutros nemaš.I dalje ih ne voliš i nosiš samo baš kad moraš i kad te gledam. Ah...Ja se tješim jer mi tugu ni ne pominje nikakvu, i srećna sam zbog toga.Kaže da u zorama nema tužnih trenutaka.U zorama je rađanje novog dana, u zorama je rađanje novih divnih ideja.U zorama se rađaju najljepša iznenađenja. Zore donose najuzbudljivije plesove šarenih leptirića i tačkastih bubamara.Miriše poljsko cvijeće u mom srcu ,budi ga ova zora.Čuju se već neki novi tonovi koje je  klavir u bržem ritmu  ponio.Zaplesale smo skupa.Zapljeskale dlanovima vrućim od ljubavi naših spojenih srca preobučenih  dugom od mene, do tebe, u dalekoj Kanadi.   Razbija nam zora ovu daljinu.Pomjera žuti listić i pretvara u  pregršt žutih dunja na  seoskim šifonjerima nalik jedan drugom u jesen.

     Poslala sam ti I  tvoju omiljenu čokoladnu tortu sa mnogo otopljene čokolade pri vrhu.Onako kako ti voliš i vidim tvoje rupice na obrazima kako se smješe od zadovoljstva.Mali moj...Maleni moj.Čarobnjak svih mojih priča u svim danima koji su za nama i kojih se prisjećam. Kraj šporeta iz kog su drva šaputala ples toplih jezičaka,koja su nam grijala obraze u hladnim večernjim noćima..Hej..Bila su to neka i dobra vremena i već davna sada, i odsutna u ovoj mliječno bijeloj zori, al zaustiše našim rasutim smjehom koji se prosipa sad pred mene.I negira sve veće  ništavilo ljudskog obraza u parolama nekog postojećeg straha od  odvažnih ideja i pogleda kojem sam te učila.Pogleda sa  požudom za pravdu i istinu ma kako bila skupa i  koliko uskraćenog dobra donosila. I molim onu našu ptičicu da ti prenese poruku da sav glamur kojim sve tamo sija, ne zablješti previše pred tvojim mladim srcem pa da oslijepiš za one bitke koje si ponijela odavde u daleku tuđinu,tu pustolinu veliku, prepunu hladnog  sjeverca. Dalje otprilike znaš...

     U parčetu jutra sa kasom konja koji jure bijelim oblacima, pišem stih za tvoj i moj najljepši dan.U tom stihu prepunog rime, primi i onaj izdanak mog srca , majčinog srca sa željom za dobro zdravlje,dug i lijep životni vijek,za ono dobro u čovjeku i predanost svemu što radiš.Čini osmjeh uz naklon i  u inat tuzi, i neka te plima radosti nosi.Šaljem ti uz tortu i tvoj prvi spomenar i sve tvoje bitne i manje bitne stihove i poruke otrgnutih ceduljica, krišom pisanih od simpatije, u trećoj klupi, i bez prednjeg,mliječnog zuba.I neću ti pričati ništa o tugama nekih drugačijih zora koja sviću bez tebe uz mene.Ovo jutro je posebno.Miriše na moje  mlijeko kojim si mirisala kao beba u naručju mom, dok sam te posmatrala očima u beskraju ljubavi i sreće. I to jutro sam shvatila nešto čemu me nisu učili.

Da nije tačno da ljubav pobjeđuje sama po sebi. Ako srce nije otvoreno, ljubav ubada koplje  u središte nas, koje vrškom bode kroz godine i godine dok srce ne otvori vrata svoja i izbaci sve tuge van. Slutim da je tvoje srce otvoreno ostalo i da je otškrinulo vrata za ovoliku ljubav koja se zbiva i u mom srcu sada. Kako onda, kad sam te prvi put ugledala kao ČUDO ,MOJE ČUDO,tako i danas.. Huči moja ljubav kao bistra,brza rijeka u kojoj se utapa  moja želja. Jer ja nemam niti drugih želja niti većih snova do jedne želje i  jednog sna.Da si mi srećna, zdrava ,dugovječna i radosna. Da se držiš Onoga ko nam je život dao i Majčice Božije koja te  čuva i onda kad ja ne mogu. Ipak, daleko si mi, a opet tako blizu. Tu, u srcu mom.

    Volim te mali moj...   

      Srećan  ti 23.rođendan!

   

MAMA, KOJA IMA SAMO JEDNO IME - LJUBAV

I, mogla bih ovako danima pričati o svim Majkama svijeta! O toj neobjašnjivoj LJUBAVI, toliko snažnoj koja i planine može pomjeriti.Mogla bih godinama i godinama slikati likove svih tih prelijepih Majki koja željno drže svoja čeda u naručju.I mogla bih vam pričati o Ljubavi koja je toliko božanska da ni jedno srce to ne može preživjeti kada bi bilo samo i bez Boga.Jer On nam daje svu tu snagu da izdržimo bolove porođaja,ljubavi i samoće kada odrastu i odu za nekim svojim dobrom, ti naši mali ptići .Ta, naša nejač! Nejač koja su do juče bila jedna kap na dlanu našem.I ne bih mogla ni za sva blaga ovog svijeta , dočarati ljepotu majčinog srca. Sve Majke ovog svijeta imaju ono nešto sa čim se ne može mjeriti ni najjače utvrđnje ni blago svih faraona.Brižnost i ljubav Majčinog srca.Ljubav koja sve neprilike pretvara u Šanse. Ljubav koja ima razornu snagu veću i jaču,čak i od nuklearne bombe.Sve Majke su jedno.Sva snaga skupljena u jedan atom Ljubavi i Svemogućeg.Sve suze pohranjenen u skrivene kutke jastuka i najdubljeg dijela srca.Sve najsvetije misli i želje za dobro našeg čeda. O, srce moje, da li ćeš preživjeti ovoliku ljubav za čedo moje. Za moju Snagu.Srce, srca moga! I, opet imam brižne misli koje razvejavam molitvom i pretačem u Tvoje sasude sigurnosti i brige.A, kako bih sama i mogla iznijeti svu tu brigu, sve te slike, svu tu ljubav, sav miris djeteta mog ,da nije Tebe.Čuvaj mi je Bože moj!Od svih nedaća i laži.Od sve tuge u onoj dubokoj i tamnoj noći kad duša suzama progovori. Kad usne miču molitvu iz srca , pravo Tebi upućenu da daš snage za dalje.Čuvaj mi je Bože moj, od svih prevara i laži.Od svake neistine i svake sjenke i uhode laži.Čuvaj srce njeno od podvala i samoće.A, čuvaj i srce moje od ovolike navale tuge i želje da je zagrlim i kažem nježne riječi i samo zagnjurim lice u kosu njenu i taj tako poznati miris slatkoće srca njenog.Pa da pustim MUZIKU nakon toga i odmorim misli od svega što me muči. KAD MAJKA VOLI ,ONA VOLI ONAKO ČISTO , MAJČINSKI I SKRENO.HRABRO I LAVOVSKI.Volim te čedo moja.Dušo, duše moje.. Slatko moje