PUT LJUBAVI - DRUGI DIO

                                          

Dotičući rukom stomak srećna i uplašena, puna nade i  još veće zebnje, Srna se nesigurno osvrnu oko sebe, i tiho uzdahnuvši, upita se , odakle sada da krene. Nikoga nije poznavala ko bi mogao da joj pomogne niti kome da se obrati.Pomisao na čedo koje je nosila u sebi, na  trenutak joj uli veliku hrabrost i ona odlučno krenu prema autobuskoj stanici.Osjećala je da ne smije da ostane u varoši jer bi je otac sigurno pronašao , šta bi zatim bio u stanju da napravi, nije smjela ni da pomisli. Stezala je novčanice u ruci koje su joj dale jasnu sigurnost da će pored Dimitrija, njih dvoje imati obezbjeđen život.Sa velikom nježnošću je pomislila na njega ,prepuna ljubavi i gotovo da je osjetila nevidljivu podršku. Preplavilo je povjerenje i odvažnost  kakvo imaju djeca okrepljena glasom i  prisustvom majke u mračnoj sobi.Osjećala je duboko u sebi da je Dimtirije pravi izbor za nju.Hrabro se uputi ka autobuskoj stanici nemajući nikakvu ideju  kuda  da krene.Ispred šaltera  za informacije je posmatrala izložen raspored vožnje  autobusa do svih gradova kojima  su jurili svi ovi ljudi u čekaonici.Zatvorila je oči i pomolila se da je Bog odvede tamo gdje je za nju i njeno čedo najbolje i najbezbjednije. Odlučila je da je vodi unutarnji glas kuda da ide. Sa očevidnim olakšanjem što se prepustila u Božije ruke,  još jednom je pomno pročitala raspored i odlučila se za prvi autobus koji je kretao za pola sata.Njena životna odluka i potpuno nejasan životni put ,išao je ka Kruševcu. Nije imala nikakav uvid koliko će autobus da putuje do tamo ,niti kojim sve predjelima ide,niti kada stiže. Sve te misli je potisnuo slabašan  i nejasan osjećaj da će tamo uspjeti započeti potpuno nov životni put, put ljubavi i put raznih iskušenja,do ponovnog susreta sa njenim Dimitrijem. Kupila je autobusku kartu i još jednom se pomolila u sebi ,odupirući se jasnom strahu koji se podvlačio u njeno mlado srce i remetio odlučnost koju je imala do maloprije. Ukrcala se u autobus i gotovo stropoštala na sjedište jedva suzbijajući suze koje su se nakupljale, dok su slike  cijelog  njenog mladog života promicale  ispred njenih očiju,sudarale se jedna o drugu, i jasno ukazivale na veoma nesrećan dosadašnji život. Njena sestra i ona su za tako malo godina proživjele mnogo bola i veoma malo radosti. Jedva da je bila i svjesna predjela koji su se ukazivali dok je autobus jurio ka nepoznatom i za nju , stranom i tuđem gradu.Nakon nekoliko sati vožnje, pred očima joj je titrao osvjetljen natpis " Autobuska stanica Kruševac". Srce joj je zadrhtalo dok je razmišljala da mora pronaći  smještaj  i napraviti plan i organizaciju života. Ljepotu tihog i mirnog predvečerja upotpunili su udarci crkvenih zvona u daljini i ispunili  blaženstvom njene uskomešane misli.Dok je kupovala novinske oglase i odlučila se za stan koji joj je bio po cijeni i uslovima prihvatljiv, osjećala je u duši da se nešto sasvim novo i veliko dešava nad njenim životom dok je  na trenutke prožimao neki leden dah  koji se šunjao oko nje.Taksi je odvezao do tražene adrese na kojoj je stanovala  debela žena ,sitnih ,škiljavih očiju, koje su nepovjerljivo zurile,  odmjeravajući Srnu nekoliko puta. Duž rumenih i nabreklih obraza debele žene, titrala je  neka  lagana  dobrodušnost, koja je u Srni istovremeno budila neko povjerenje.Unutrašnjost sobe  je krasila velika šivaća mašina,mnogo konaca oko nje, i pokoji komad platna na podu .Srna je u sebi zaključila da je gazdarica vjerovatno krojačica. Pokazala joj je mali i više nego skroman stan, u kome je trebao da otpočne njen potpuno drugačiji život. Nakon kratkog dogovora, oskudan sadržaj putne torbe  složen u ormar je oživljavao početak Srninog sadašnjeg, a  kraj prošlog života sa njenom sestrom Lanom, koja joj je već nedostajala.Onaj malopređašnji zanos od ljepote noći je naglo nestao. Zalivena suzama prigušeno je jecala,u mislima grleći čedo koje je duboko osjećala i raspoznavala, dok je i sebe i njega hrabrila pjevušeći pjesmu koju joj je majka često pred spavanje pjevala.

Naredna tri  mjeseca su obilovala radom, satima razgovora sa njenom gazdaricom koja je shvatila cijeli njen život, i dragocjenim pismima koje je dobijala od Lane, preko kojih je saznavala sve o životu u njenom malom, pitomom selu za koje je srce vuklo dok se borila da prevaziđe svu bol odvajanja od njene sestre,ljepote raskošnih noći u koje se utapao zvuk cvrčaka i sjaj treperavih zvijezda, i dotadašnjeg  teškog života.Lana je obavještavala o dječacima koji su joj upotpunjavali veoma teške dane, o radovima u kamenolomu i pokojem novom događaju  i napisala joj je detaljno  o početnoj ljutnji i velikom bijesu njihovog oca kada je saznao da se nije ni pojavila u bolnici, do njegovog nekog neshvatljivog olakšanja što se povukla iz njihovog života. Duboko je bolilo saznanje da je otac nije potražio, iako nije znala ni kako bi taj susret završio, niti koliko bi to bilo dobro, ali prolazan grč i praznina u srcu je ukazivala na potrebu da očeva  gorčina i surovost, ustupe mjesto nježnom i zaštitničkom odnosu o kakvom je čeznula. Njen stomak je sve više rastao i pokrete koje je osjećala u sebi nalikovali su joj najnježnijoj simfoniji i tonovima koje je njeno srce razaznavalo opijeno ljubavlju i srećom. Smjenjivali su se dani i noći u Srninom radu i pomaganju gazdarici u krojačkom salonu, do željnog iščekivanja Laninih pisama u kojima je čitala  o svemu ,pa čak i povremenih pozdrava od Ilije koji se nudio da joj pomogne ako samo zatraži pomoć.Pisala joj je da se Dimitrije dopisuje sa njim, i da ima njenu adresu koju mu je Ilija proslijedio. Obećao je da će pisati. Prolazili su dani od te vijesti a ni slova od Dimitrija. Čak je i dva pisma dobila od Ilije u kome je ohrabrio i obećao da će doći čim nastupe praznici. Pisao joj je koliko je važno da je vidi i prenese joj najnovije vijesti od Dimitrija. Zla misao se uvukla u nježno Srnino srce. Slutila je da nešto nije dobro pokušavajući otjerati sumnje i pronaći opravdanost njegovog nejavljanja ,velikim poslom i neizvjesnim  putovanjem pisma sa dalekih putovanja brodom. Razne sumnje i nepovjerenje počeli su nagrizati Srnino srce u kome je drhtao strah, koji je čas vrijeđao njene osjećaje i pronalazio opravdanje za njenog voljenog, do potpune obamrlosti i žalosti koja joj je kao žeravica pekla njenu nutrinu. U dugim,predugim noćima natopljenim suzama, Srna je dočekala i prve Vaskršnje dane. Nastupajući majski dani su pored ljepote sunčanih prazničnih dana, najavljivali i skorašnji kraj Srnine trudnoće.Još jedan mjesec i držaće u naručju Dimitrijevo i njeno dijete. Prožimali su je čas prijatni i mili osjećaji ,upotpunjeni sjećanjem na njegove nježne dodire i toplinu pogleda njegovih plavih očiju,do tihe i uznemirujuće zebnje koja je nalikovala nadolazaćoj oluji  koja će sav sitni pijesak sa samog dna mora, uskomešati, i  plavetnilo vode  pretvoriti u mulj. Utonula u čitanje poslednjeg Ilijinog pisma, shvati da je  danas datum kada je rekao da će je posjetiti, i donijeti joj vijesti o Dimitriju. Uzdahnu duboko pa,već vidno težim kretanjem uputi se do kuhinje iz koje se provlačio prijatan miris  iz rerne. Prišla je radiju koji se nalazio na stolu i tihi zvuci muzike joj umiriše misli.Osjetila je spokoj i olakšanje. Licem joj se ozari blaženstvo dok je zamišljala Dimitrijevo nasmijano lice, kada je bude obasipao poljupcima ,držeći u naručju plod njihove ljubavi.

 Iz polubudnog stanja je trgnuo glas gazdarice koja je stajala na vratima kuhinje.

- Ilija  te traži,reče sa nekom dozom nade u glasu, želeći da nosi dobre vijesti o Dimitriju , o kome je  slušala tolike mjesece i poznavala svaki osjećaj nježnog ženskog srca.

Srna ugleda na vratima  nasmijanog muškarca koji je prije nekoliko mjeseci bio i svjedok i saučesnik  izbavljenja iz njene životne drame.

-Predivno izgledaš ,zadivljeno je posmatrao, prisjećajući se  hrabrosti i snage koja ju  je gurala naprijed u sasvim drugačiji život ,od onog ,od koga je bježala. Sa gazdaricom je imao  vremena da porazgovara ,prije nego se pojavio pred Srnom, i  i shvatio koliko je ova mlada žena zapravo jaka ,i vrijedna svakog divljenja.

-Baš vidno napreduješ reče sa toplinom u glasu ,šaljivim tonom. Očito te gazdarica pazi.

Obradovana dolaskom poznatog lica uzbuđeno se rukova sa njim,iščekujući vijesti od kojih je i strepila i kojima se istovremeno radovala.

Dok su svi troje  uživali u ukusu rumeno - pečenog pileta i krompira začinjenih mirođijom, Srna sa zebnjom pogleda Iliju i naglo  upita

- Da li ti se Dimitrije skoro javljao? Nisam sigurna da li ima moju adresu,jer ni jedno pismo do sada nisam dobila od njega? Piše li tebi?

 - Poslao je nekoliko pisama, sa pauzom u glasu reče,pa pogleda Srnu koja je napeto iščekivala njegov odgovor.

- Rekao je da će ti pisati i sve objasniti,međutim, u poslednjem pismu, mene je zamolio da ti prenesem pozdrave i dođem da provjerim kako si, i kako napreduje trudnoća. U svakoj Ilijinoj riječi se osjećala neka nelagoda i napetost. Zahvalno je pogledao gazdaricu koja je upravo odlazila, ostavljajući ih u razgovoru koji je Srnu najviše zanimao.

- Kako je Dimitrije? - nestrpljivo upita Srna ne uspjevajući da do kraja prikrije očiglednu bojazan u glasu.

- Dobro je,radi mnogo i često je na destinacijama na kojima nema dana odmora.

-Šta se dešava? - naglo ga prekinu  direktnim pitanjem, očekujući odgovor.

- Kako to da pisma tebi stižu a meni ne dolaze? Da li si mu poslao tačnu adresu?

Smeteno je pogledavši, Ilija je zamoli da sjednu i da joj ispriča sve što mu je Dimtirije poručio.

Nesvjesna snažnog lupanja srca, Srna se spusti na stolicu, napeto iščekujući vijesti od njenog Dimitrija. Prsti su joj drhtali dok je odsutno popravljala nabore stolnjaka koji se povukao dok je sjedala.

-Zapravo, ne znam kako da počnem,smatrao sam da je bolje da dođem,nego da ti pišem. Dimitriju sam napisao o svemu kroz šta si prošla od onog dana,kada si pobjegla od oca, do, danas.Napisao sam da nosiš njegovo dijete i da si nevjerovatno odlučna i hrabra u namjeri da ga sačekaš sa djetetom.Pisao sam mu i kako ti je sve ove mjesece bez njegove podrške i da sam ti na raspolaganju šta god da treba za tebe, da sam siguran da ćeš još neki naredni period biti na ovoj adresi i da može da ti piše. Odgovorio mi je da ne zna kada ćete se vidjeti,da ima namjeru produžiti ugovor za rad na brodu.Pomoći će ti koliko može u finansijskom smislu, tako da me je zamolio da sada donesem novac. Poručio je da  te pozdravim od njega i da se ne ljutiš. On ti želi sve najbolje ali ne misli da se vraća na rad u kamenolom niti da živi u nekom siromaštvu.Kako sam shvatio, neće se uopšte vraćati .

Iznenadna tišina koja je nastupila nakon njegovog izlaganja, činila se nepodnošljiva i teška.  Srna isprva nije najjasnije shvatala o čemu je Ilija pričao,zureći u njega, blijedog i nepomičnog izraza lica. U krupnim očima se vidjela  velika tuga koja je više nalikovala užasu i iz nje se prolomi bolan vrisak  koji se izvukao iz dubine i pokrenuo mnogo samoće i neizvjesosti u budućim danima i godinama..

Stres je izazvao prijevremene porođajne bolove.Dok je zvuk sirene  Hitne pomoći parao spokoj prazničnog dana, Ilija je čvrsto držao za ruku,vozeći se sa njom,dok  joj je pružao podršku i djelić nade da će sve biti dobro.

- Jeste li vi suprug gospođe?  - iz dubokog razmišljanja ,prenu ga glas sestre u bijelom mantilu.

- Ne, ja sam zapravo daljnji rođak, zbunjeno odgovori Ilija. Zatekao sam se danas kod nje i razgovarali smo, kada se iznenadan bol javio i pozvali smo ambulantna kola.

-Sa kim gospođa živi? Znate, potrebna su nam njena dokumenta i zdravstvena knjižica.Ovo će biti jedna ozbiljna intervencija i carski rez. Ona mnogo krvari i sve je neizvjesno.I njen život i život bebe. Molim vas donesite nam sve što ovde piše, reče žena ravnim tonom,bez emocija ,očito naviknuta na slične ili iste situacije.

Ilija je zurio u  njeno beizražajno lice osjetivši kako mu se grlo steže. Toliko nejasnih osjećaja  se nizalo u djelićima sekunde, dok je drhtavom rukom primao papir sa uputstvima i potrebnim dokumentima.

Gazdarica je užurbano iznosila već pripremljenu torbu i stvari koje su bile besprekorno složene u istoj  torbi sa kojom je prije par mjeseci pokucala na vrata. Dok je maramicom brisala sitne,uplakane oči,još jednom provjeravajući sadržaj torbe i dokumente koji su se nalazili na vrhu ,podiže pogled ka Iliji i prošapta

- Nadam se da će naša Srna da se izvuče i iz ovog životnog iskušenja. Zahvalna sam Bogu što si se našao pored nje baš danas, a opet, mislim se,da li bi se ovo i desilo da se nije toliko potresla? Budi uz nju, kao svoje dijete te molim,  i javljaj mi sve. Sirota, napaćena duša.Dao Bog da se smiri i da joj sve naredne godine budu srećnije od ovih ,do sada.

Vožnja do bolnice  mu se činila veoma duga, dok je odsutno odgovarao na pitanja taksiste koji je znatiželjno ispitivao razloge za toliko brzom vožnjom.Ostavivši kusur zadihano je utrčao u bolnički hol pružajući stvari i dokumente sestri za pultom. Nakon ispunjenog protokolarnog prijemnog lista, sjeo je na stolicu ,pitajući se da li će ova mlada žena uspjeti da dobije najvažniju bitku do sada.Borba na hiruškom stolu se odvijala za dva života. Majke i djeteta.Da li će odustati od ljubavi ili će je upravo ljubav održati u životu, sa strepnjom se pitao Ilija,prebirući po mislima težak i nesrećan život te mlade žene, koja  je imala više bola i patnje nego neko mnogo stariji od nje.

Hodnikom su užurbano promicali ljudi u bijelim mantilima ,lupajući klompama i razbijaući neku sablasnu mirnoću i tišinu u čekaonici.

Pogledavši na sat shvatio je da je Srna već četiri sata u sali i nemir se uvukao duboko u njegovo srce. Po ko zna koji put je imao ovakva osjećanja i misli dok je često razmišljao o njoj, u dalekom i pitomom selu prepunom bogatih,mirisnih  voćnjaka. Srna ,krotka,pitoma i divna žena,čednog i postiđenog izraza u očima, hrabra i istovremeno nezaštićena, odvažna i ranjiva...Koliko puta je oživljavao slike  njene rasute kose dok se sneno približavala kamenolomu, noseći ručak , a zapravo ,žureći Dimitriju. Često se borio sa uzbuđenjem i osudom ka sebi ,sa sve jasnijim osjećajima i žudnjom koja bi ga preplavila i opravdanjem koje se izvlačilo iz njegove duboke svijesti.Nesvjestan nervoze koja se odražavala u njegovom besciljnom hodanju duž hodnika, stisnu usne ,očito se boreći sa nekom vrstom drame u sebi.   

-Gospodine, da li ste vi došli u pratnji ove mlade žene koja je bila u operacionom bloku do sada? - upita dubok muški glas doktora koji mu  se obraćao .

- Da, ja sam bio sa njom u ambulantnim kolima.Šta možete da mi kažete, sa osećanjem dubokog straha upita Ilija visokog čovjeka, na kome su  vidni tragovi umora na licu ukazivali na veoma tešku intervenciju.

- Operacija je bila veoma složena i neizvjesna.Krvarenje koje je naglo nastupilo je ugrozilo život i bebin i njen. Za sada vam nikakve prognoze ne mogu dati.Naredni dani su veoma neizvjesni. Izvukli smo dječaka koji je bio zagušen krvlju i sada se nalazi u inkubatoru.Kako će se oporavljati zavisi od njega samog. I mlada majka je van životne opasnosti ali generalno gledajući, ništa još nije završeno.Ni za bebu niti za nju. Nešto mi se čini da je nešto prouzrokovalo ovakvo krvarenje.Da li se gospođa možda potresla?Kao da je iznenadan visok pritisak doveo do pucanja krvnih sudova.

Smeteno gledajući u doktora,Ilija odsutno odgovori da je imala neku nepovoljnu vijest nakon koje se to desilo.

Naredni dani su se odvijali na relaciji - selo ,bolnica i Srnina podstanarska sobica. Ilija se vratio na nekoliko dana u selo da obavijesti Lanu o Srninoj situaciji i da organizuje posao u kamenolomu.

Gazda Mitra je saznavši od Ilije sve o Srninom stanju i životu u poslednjih sest mjeseci, na trenutak obuzelo čudno raspoloženje koje je njegov krut izraz lica dirnulo nekom skrivenom ljubavlju,no njegove riječi su povratile prijašnju hladnoću i oštrinu.

-Ne tiče me se ništa u vezi nje. Neću joj naškoditi ali ne želim ni da pređem preko sramote kojom me je izvrgla ruglu.Zar da ja ,veliki gazda Mitar, budem meta podsmjeha sela? - grubo ga upita ,nanovo povrativši leden, i gotovo ohol izraz lica. -Ne obavještavaj me ništa o njoj! Moj odnos sa njom je jasan, reče povišenim glasom i udalji se tromim i nezgrapnim hodom ,dok je Ilija  zamišljeno gledao za njim, izgubivši i poslednju nadu da se gazda Mitar može smekšati.

Naredna dva mjeseca su proticala u odlasku Srni u bolnicu i vraćanju u selo. Mitar ,od onog dana kada je saznao za Srnin porođaj i muško dijete koje je rodila, nije nikada pitao za nju.Tek, naizlged nezainteresovan, slušao je Iliju kada Lani prenosi pozdrave i utiske o njihovom oporavku.. Svaka neizvjesnost za njihovo zdravlje je prošla i ona je trebala da se vrati u svoju sobicu kod gazdarice, koja je sa iskrenim nestrpljenjem iščekivala i bebicu i nju.

U narednim mjesecima, shvatio je  da se Srna potpuno povukla u sebe i ta njena ćutnja mu je teško padala. U tek povremenim osmjesima koji su  umekšavali njeno mlado lice, sa izrazom neke nepomirljivosti i odbijanja od svega lijepog,sem njenog djeteta, u Iliji je stvaralo pukotinu i bol za Srnom kakvu je želio da gleda.Njihov odnos je bio čisto prijateljski i Srna mu je bila veoma zahvalna na svemu što je činio za nju.Dimitrija nije više nikada pomenula. U njenom pogledu uspjevao je da vidi jedino bol, tugu i sjetu. Iz njenih očiju kao da je iščezla ljubav i povjerenje prema bilo kome.Ta ga je spoznaja noćima mučila dok je ležeći u krevetu mislio o njoj i dječaku koji je rastao. Gazdarica je prihvatila bebu i Srnu kao najrođenije, i njen neispunjen samački život dobio je sasvim novi sjaj i ljepotu ,koju je spoznavala uz veselo gugutanje malog bića koji je oplemenio cio njihov prostor.

Dani, mjeseci i dvije godine su prošle veoma brzo. Ilija je odlazio i vraćao se usrdno pomažući Srni, koju je sem ljepote, krasila i neka nova snaga koja je odisala iz njenog skladnog i lijepog tijela. Ispunjavajući  vrijeme uz svog sina koji je nevjerovatnom sličnošću često podsjećao na Dimitrijev lik, Srna je skrivala prave osjećaje i pitanja koja su se gomilala u njoj za ove dvije godine.

Oktobarska kiša je tiho kuckala o prozor. Tanki mlaz koji se spuštao niz prozorsko staklo, vratio je u sjećanju na ono veče kada su se  prvi put Dimitrije i ona  predali snazi osjećanja i ljubavi, u koju je vjerovala. Vjerovala je Dimitriju više nego i sebi samoj, i danas ,oživljavajući svaki dodir i šapat njegovog bića, osjeti onaj zaboravljeni ritam snažnog lupanja srca,koje zamjeni usamljenost i duboka patnja koja  ophrva njenu nutrinu. Suze koje su se poput kišnih slapova spuštale niz njeno lijepo lice, olakšavale su duboko potisnutu bol, o kojoj je ćutala i koja ju  je pritiskala. Snažni jecaji potresali su cijelo njeno tijelo.Gazdarica je ušavši u sobu zaštitnički zagrli i nježno njišući, zabrinuto progovori.

-Nemoj to više sebi da radiš,Srno moja.Imaš jasnu  ljubav koja ti je ostala,makar se Dimitrije odrekao ove ljepote koju si rodila. Biće vremena pa će i da žali zbog svoje odluke. Tebi ostaje najljepši trag ljubavi u koju si vjerovala i ne pomućuj je ničim. Ni zbog čega nemoj da patiš i žališ.Ljubav kakvu si ti osjećala, rijetko potresa žensko srce, i srećna si zbog toga. Ipak, pokušaj da pogledaš oko sebe,možda još nekome daš priliku da te usreći.Nemoj se zatvarati u sebe.

Srna je pogleda sa tolikom tugom koja je parala srce toj divnoj,krupnoj ženi koja je zavolila više od bilo koga u njenom samačkom životu.

-Danas su dvije godine kako je otišao i ostavio obećanje da će me zauvijek voljeti. Crtao mi je po licu mjesta i države koje će obilaziti za dvije godine ,i znam svaku luku i  mjesto u koje je zalazio. Upila sam  njegove riječi  i usadila ih  u sebe, kao da sam znala da se više nikada nećemo vidjeti. Ne mogu i neću više nikoga da volim.Moje srce je ostalo zarobljeno Dimitrijem i ne znam da ga oživim više ni za koga. Sin koji me podsjeća na Dimitrija  je živi most među nama, i neću nikoga više da primim u svoje srce. Ilija je dobar čovjek ali ga ne volim niti ću ikada. Dovoljno mi je ovo ljubavi koju imam uz svog sina i tebe. Ponovo se rasplakavši, klonulo zagrli ovu dobrodušnu  ženu koju je zavolila kao svoju majku.

Naredni mjeseci su proticali u radu, brizi oko dječaka i vijestima koje je saznavala od Lane i Ilije ,koji je manje dolazio zbog posla u kamenolomu.

To jutro dok je šila pantalone za mališana, blijeda u licu i bez kucanja, upade gazdarica ubrzano dišući

-Desila se nesreća! Lana mi se javila telefonom maloprije. Krupan  kamen se  odronio u kamenolomu i otac ti je poginuo.Ostao je na licu mjesta mrtav  a Ilija je teško povrijeđen dok je pokušavao da mu pomogne.On  je u bolnici i bore mu se za život, javila ti je da hitno dođeš kući.Potrebna si joj ,a vjerujem da želiš da prisustvuješ sahrani tvog oca. Neka mu je sve Bogom prosto.Oprosti tom nesrećnom  čovjeku.Teška ga je nesreća zadesila a nije ni vidio blago koje si rodila. 

Potresena do dna duše sa nejasnim osjećanjima, Srna je zaprepašćeno zurila u ženu pred sobom ,jedva shvatajući smisao rečenica koje je prije par trenutaka čula. Kao da se neka čudna sila poigravala sa njom i testirala je koliko još čega može da podnese. Spustila se u stolicu i jedva progovorivši odluči da krene prvim autobusom koji kreće iz Kruševca.To će biti prvi odlazak nakon  tri godine.

Dok se približavala selu, poslije dugočasovne vožnje,prisjećala se nekog drugačijeg doba i mirnijeg u nekom drugom smislu. Tada nije poznavala koliku bol žensko srce može da podnese i kakvo osjećanje  iznevjerenosti može da izazove laž voljenog čovjeka.Pustila je suzama da saperu tugu koja se sve jače propinjala i obuzimala je. Slike djetinjstva,  čežnja za sestrom, majkom , tuga zbog teškog djevojačkog života, nizala su se osjećanja  jedno za drugim, slike strogog i osornog oca,kao na filmu, odbijale se jedna o drugu kao voda o oštro stijenje, i  sa svakim korakom  kojim se približavala kući, bila je sve tužnija i  osjetljivija.Susret sa Lanom nakon tri godine bio je veoma potresan i dirljiv.Srna je osjećala  koliko joj je nedostajala blizina sestre, i obje su pale jedna drugoj u zagrljaj,teško  proživljavajući prošle godine koje su provele razdvojene.

Još istog dana gazda Mitar je sahranjen na gradskom groblju. Sprovodu  je prisustvovao manji broj iskrenih  ljudi koji su došli da odaju poštovanje čovjeku koji je bio veoma prijek, ali izuzetno pošten i otvoren za pomoć kome je trebala.  Ostali koji su se okupili, stigli su zbog nekog reda, a bilo je i onih koje je prosta radoznalost dovela, da vide  Srnu i pokušaju saznati sve o njenom životu do sada.

Njih dvije  su stajale jedna pored druge,  sličnih  sudbina  i sa istim osjećajima.  Gorko su oplakivale oca ne shvatajući da zapravo plaču i nad svojim nesrećnim životima.

Nakon sahrane i ručka koji je organizovan za pokoj duše gazda Mitra, ljudi su se počeli razilaziti i Srna je napokon ostala sama sa sestrom ,proživljavajući nanovo sav teret života koji su imale do danas, pogotovo nakon smrti njihove majke. Pričale su o svemu,o porođaju i njenom sinu koji  joj je već nedostajao a samo je jedan dan razdvojena od njega. Još jedan dan bez njega joj se činio kao čitava vječnost. Sutra će otići u bolnicu da posjeti Iliju koji je poručio po komšijama koje su ga obilazile, da ga Srna obavezno posjeti.Ima veoma važne vijesti da joj saopšti,a onda se vraća u svoju malu sobicu,sinu i divnoj ženi koju je voljela kao majku.

Nakon kraće vožnje autobusom do varoši i iste one bolnice kod  koje je Ilija prije tri godine ostavio i dao novac koji mu je Dimitrije ostavio za nju, Srna se sa jasnim teretom u duši,osvrnu oko sebe,  ušavši u hol gradske bolnice u kojoj je Ilija smješten. Pogledom je potražila  sestru koju bi upitala za stanje njenog prijatelja i čovjeka koji joj je bio naklonjen u svakom smislu. Žena u bijelom mantilu koja se uskoro pojavila, uputila je na traumatološko  odelenje. informacije koje je dobila od doktora nisu mnogo obećavale. Prognoze   za Ilijino zdravlje  i  dalje su bile  veoma neizvjesne.Imao je serijski prelom rebara,napuknuće jetre i ozbiljno povrijeđena dva kičmena pršljena,i prava situacija će se znati kada se saniraju povrede.  Oprezno je ušla u sobu sa dva kreveta i jedva prepoznala Iliju koji je u tom trenutku bio priključen na aparat koji mu je omogućavao disanje.Povremeno su ga skidali i puštali da se pluća sama izbore za kiseonik.Lice mu je izgledalo veoma blijedo i iscrpljeno. Preko čela se duboko utisnula horizontalna bora koja je ukazivala na očito velike bolove koje je trpio.Dok je stajala kraj njegovog kreveta osjetila je toliku zahvalnost prema njemu  i tugu što se nalazio u ovom stanju.Oči su joj se napunile suzama gledajući njegovo izmučeno lice na bijelom,bolničkom jastuku.

Osjetio je nečije prisustvo  i polako otvorio oči.Ugledavši njeno lice nad njegovim krevetom, ozareno se nasmješi savlađujući bol koju je svaki pokret izazivao.

-Srno- prošapatao je tiho sa tolikom tugom u glasu i sjetom čiji uzrok nije znala.

- Stigla si.Čekao sam te i razmišljao dugo o svemu što imam da ti kažem.Molim te da me saslušaš pažljivo i da me ne prekidaš dok govorim,ne znam da li ću imati priliku reći nekada, ovo šta želim da ti kažem.

-Nemoj se naprezati, reče Srna ,gledajući Ilijino lice sa velikom brigom i nježnošću.Tom čovjeku je toliko bila zahvalna za sve što je činio za nju.

- Rekao je doktor da si mnogo bolje i da je najgore prošlo. Svaki dan ćeš biti bolje.Znala je da nije rekla istinu ali je imala potrebu da ga ohrabri,onako kako je on nju sve ove godine hrabrio.

- Pričat ćemo kad se potpuno oporaviš, uz one moje kolače koje voliš, pokuša da ga razveseli,gledajući ga pažljivo i sa osmjehom.

Ilija je pokretom ruke prekinu i pokuša dohvatiti za ruku. Taj jednostavan pokret izazva u njemu snažan bol i on ispusti tihi jauk.

-Moram, ja moram da razgovaram sa tobom.Ti samo ćuti,molim te. Da li ćeš željeti nakon ovog našeg razgovora da me ikada vidiš, ne znam.Znam samo da se mnogo kajem i da mogu ikako vratiti vrijeme, učinio bih to sada i olakšao ti sve kroz šta si prošla za svo ovo vrijeme. U tom trenutku u njemu je bilo toliko neizrečene tuge koja Srni nije promakla i ona ga na trenutak uhvati za ruku ,nesvjesna tog zaštitničkog pokreta.

-Voljela bih kada izađeš da o svemu razgovaramo .Odmaraj sada.Svaki atom snage ti je potreban.

-Ne ,sada je vrijeme da ti kažem.Možda, ko zna, možda sutra neću ni imati priliku da ti kažem sve što imam. Molim te za jedno.Nemoj me prezreti i osuditi.Pokušaj da mi oprostiš, sve ovo me je i zadesilo zbog tebe na neki način.

Srna ga je uznemireno posmatrala ne razumjevajući ni jednu njegovu riječ koju je pripisivala šoku i povredi.

-Ilija je, uz ubrzano disanje nastavio  da priča ,hvatajući zrak s vremena na vrijeme.

Srno, divna ,predivna ženo,oprosti mi ,molim te. Na njegovom licu i drhtanju glasa se osjećalo da je prolazio unutarnju dramu kojoj Srna nije znala razlog. Osjećajući da nešto ne valja i da Ilija nešto veoma važno  želi da joj kaže, spustila se u stolicu pored kreveta.

-Grešan sam, mnogo sam grešan, isprekidano je nastavio. Sve sam te lagao i oprosti mi za ime Boga ako ikako možeš.

-Šta si lagao ,napeto je promucala Srna.

-Dimitrije te nije ostavio. Lagao sam . Želio sam te više od bilo čega na svijetu. Želio sam da budeš moja žena.Nije mi smetalo ni njegovo dijete, mislio sam da ćeš me zavoljeti vremenom a ja bih to dijete volio ništa manje od tebe.

Srna je zurila u Iliju pokušavajući udahnuti vazduh .Imala je utisak da će se ugušiti.Nijema bez kapi krvi u licu,posmatrala je čovjeka ispred sebe ništa ne shvatajući .

-Ti imaš groznicu.Nije ti dobro,pozvaću sestru. Buncaš Ilija,nepovezano je izgovarala Srna ne skidajući pogled u kome se ogledao užas i nevjerica zbog onoga što je čula.  U to nikako nije mogla da povjeruje.Ne, Ilija to nikada ne bi uradio.On je častan i pošten čovjek koji joj je mnogo puta pomagao.

 -Na žalost Srno, istina je.Više od ičega bih volio da nisam to uradio ali sada je kasno. Dimitrije je redovno pisao, i pisma sam primao ja, jer sam mu rekao šta se desilo sa tvojim ocem i njegovom ljutnjom, te  da nije pametno da ti primaš pisma, već ću ti ja uručivati njegovu poštu.Rekao sam mu i da te je natjerao da se riješiš djeteta i da si morala to uraditi,da sam te vozio onaj dan.Pisao ti je često i svako pismo sam otvarao.Izgarala me je ljubomora, i pomisao da se neće ni vratiti sa broda ako ne bude imao razloga, me je tješila i umirivala.Onda sam mu napisao dugo pismo u kome sam rekao da odbijaš njegova pisma i ne želiš da ih primiš,da si u depresiji nakon bolnice i da ne želiš nikakav kontakt sa njim. U međuvremenu sam želio da te obilazim i da me zavoliš ,makar blizu kao njega.Gorko se kajem zbog svega.Znam šta sam napravio i koliko bola sam vam nanio. Ova nesreća koja me je zadesila je po zasluzi i zahvalan sam Bogu da me je ostavio u životu da bih imao priliku cijeli život se kajati. Ispresjecano je izgovarao svaku riječ koja je bila propraćena teškim uzdasima. Ne znam da li ću imati priliku više ikada da te vidim  nakon ovoga, promuklo  je izgovorio. Nisam mogao da čekam rezultate mog oporavka. Razmišljao sam kada ostanem sam uveče u ovom krevetu, koliko sam se ogriješio o tebe, tvoje povjerenje, Dimitrija i njegovo prijateljstvo i koliko sam se ogriješio o jednu veliku ljubav. Plašio sam se teške smrti zbog ovolikog grijeha.Oprosti mi ako ikako možeš.

Srna je blijeda u licu stajala ispred njegovog kreveta i činilo se da će se svaki čas srušiti.U njenim krupnim očima se ogledao užas .Pokušala je nešto reći ,a namjesto glasa,jecaj se prolomi bolničkom sobom i ona pade kraj kreveta.

Probudila se u bolničkom krevetu .Nad njom je bio zabrinut izraz doktora koji se slabašno osmjehnuo kada je otvorila oči.

-Odlučili ste da nas baš namučite.

Narednih nekoliko dana Srna je morala ostati u bolnici.Doktor je obavijestio Lanu da je imala blaži nervni slom. Danas treba da izađe kući  i  medicinska sestra joj reče da je sin i neka žena čekaju pred vratima.

Susret sa sinom i gazdraricom je bio nešto najljepše što je moglo da joj se desi nakon mučnog i veoma lošeg perioda koji je prošla,  i koji  upravo prolazi.Sjetivši se Ilije i njegovog svjedočanstva, najgoreg oblika ljubavi, strese se i nejasan osjećaj prezira i bola joj pređe licem. Nije shvatala nikako  takav  zao i loš način zadobijanja ženskog srca i pažnje. Koliko bola je imala zbog njegovih laži, koliko bola je nanio Dimitriju zbog toga!Koliko je nepovratne sreće i godina oduzeo njihovom sinu ,koji nije bio uz oca. Šta li je sa Dimitrijem? Da li je produžio ostanak na brodu? Da li je prezreo? Voli li neku drugu ženu? Toliko pitanja se sručilo na njeno ranjeno srce i strah je obuze. Šta ako se oženio! Moguće je sve.Ilija je  svakako pisao da ne želim da čujem za njega ,skrhana strahom i bolom ,ponovo se rasplaka.

Dok su sjedile na klupi u krugu bolnice,čekajući otpusnu listu, gazdarici je sve ispričala što je čula od Ilije. Dobrodušnu ženu  je obuzeo veliki gnjev i želja da uđe u njegovu bolesničku sobu i prodrma ga za ramena ,želeći samo pitati - zašto je mučio nekoga , koga voli, kako kaže?

Srna je odlučila prije nego napusti bolnicu skupiti snagu i još jednom otići do Ilije u bolesničku sobu, zatražiti objašnjenje i informaciju šta je sa Dimitrijem i gdje se nalazi.

Susret je bio napet i veoma neprijatan po oboje.Ilija je u nelagodi obarao pogled i pričao sve što je znao. Na kraju razgovora sa velikom krivnjom u očima,zamolio je Srnu da otvori ladicu na bolesničkoj natkasni, i uzme kutiju u kojoj je bilo sve što je njoj trebalo.

Drhtavim prstima je povukla fioku i ugledala drvenu, izrezbarenu muzičku kutiju sa vitraž detaljima i koloritom koji se trenutno  toliko razlikao od boja njenog raspoloženja i bola duše. Sa vidnim uzbuđenjem otvorila je poklopac i čudesni tonovi muzike razliše se po sobi i njenom biću.Uzela je pregršt pažljivo odloženih pisama i prislonila ih na grudi, plačući i nemoćno gledajući Iliju, duboko u oči. Zaplakali su oboje.On   od kajanja,  ona od tuge i osjećaja nemoći. Brzo je istrčala iz sobe dobacivši poslednje zbogom dok je Ilija u suzama gledao za njom.Znao je da je više nikada neće vidjeti niti moći zamoliti za razgovor.I za njega i za nju je ovo bio početak nekog sasvim drugačijeg života.

Vožnja do kuće činila se ovog puta beskrajnom.Srna je sa naporom zaustavljala suze koje su je pekle.Prislonila je dječiju glavicu na svoje rame i dugo mu mazila kosicu. Dok je autobus ostavljao za sobom sve predjele sela u kome je provela djetinjstvo, tešku mladost i  upoznala prvu ljubav ,razmišljala je o riječima njene majke " Dala sam vam imena Srna i Lana ,jer nosite svu ljepotu duboke šume i tajnu njene dubine i surovosti.Samo da mi poput srne i laneta ne bježite pred životom. Molite se da život  prema vama bude dobar i naklonjen. Štitiću  vas gdje god bila!"

-Težak je ovo život majko.Sjećaš se kako si nas tješila da se sve dešava sa nekim razlogom.Pomozi mi da ga shvatim. Pomozi mi, pomozi majko,trebam tvoju pomoć više nego ikada".

Dolazak u njenu sobu je donio i olakšanje i teret koji je gurala od sebe .Gazdarica je uzela mališana i skuvala joj okrepljujuću kafu, a onda je posavjetovala da smogne hrabrost i pročita pisma.Jedno po jedno.

Podigla je roletne i otišla do ormara .Noge su je jedva držale koliko je drhtala.Prebirala je po uredno složenoj garderobi dugo,tražeći ono što bi joj dalo snage sada. Uzela je Dimitrijev džemper koji joj je ostavio one prve i  poslednje  noći, i prislonila ga na  obraze. Vruće suze su padale na njene prste i džemper koji je mirisala, i tražila utjehu i snagu od Dimitrija , koji se nalazio u ovoj sobi, sada sa njom ,dok se prisjećala svakog detalja, svake njegove riječi, svakog pogleda kojim je kupao njeno lice i djevojački zanos. Polako je sjela na stolicu uz sto na kome je bila šivaća mašina i polako sa zebnjom otvorila prvo pismo. Počela je da plače kada je ugledala datum.Pisao joj je prije nešto više od tri  godine,tek što je otišao na brod. Pismo je putovalo dvanaest dana od datuma slanja do datuma kada ga je ilija primio. Grč u želudcu je podsjetio na razlog skrivanja istine koja joj je bila toliko važna, i ona otrese glavom težinu koja je pritiskala njene slepočnice.

- Draga moja Srno. Mila ,čarobna djevojko.Kao da si ušetala u moj život iz neke bajke i dala mu sasvim nov sjaj i radost.Moj život mi se ne čini više turoban i siv. Čak i kamen koji sam klesao u kamenolomu, dobijao je ljepotu poput smaragda kada si ti trebala da dođeš sa ručkom.Tvoja kosa je mirisala cijelim putem i samo sam čežnjivo mislio o tebi i tvojim poljupcima. Nisam mogao ni zamisliti da ovako može neko da se  voli.Stigao sam na brod prije par sati.Dobio sam zaduženja i odlučio odmah da ti pišem.Pisaću ti često šta se sve dešava na ovoj velikoj, putujućoj kući. Proći će i ove dvije godine i zaradit ću dosta novca pa ćemo kupiti lijepu kuću.Ostavio sam Iliji, on mi je veliki prijatelj, dosta novca da ti se nađe dok se vratim. On će ti predati taj novac i ovo pismo.Preko njega ćemo da se dopisujemo.Kada se vratim ženiću te i sav težak život uz gazdu Mitra ,biće okončan.Nešto mislim da nam Ilija bude kum, ako se tebi to bude sviđalo.Budi mi zdrava i misli na nas.Ljubim te u kosu, oči ,tvoje lijepo lice.

Tvoj Dimitrije

Obećavajuća ljubav njenog Dimitrija izvuče iz nje dubok i bolan plač. Tuga i bol zbog  nemilosrdnih životnih situacija,preplavili su svo njeno biće i neutješno i dugo je jecala. Privijala je uz sebe njegov topao džemper i tražila zaštitu i sigurnost od muškarca koji je volio i brinuo o njoj. Suze su donijele olakšanje i snagu da iščitava jedno po jedno pismo.

U svakom sledećem pismu  je bila ista snaga Dimitrijeve ljubave i bol zbog njene odluke da više ne pripadaju jedno drugom. Pisao joj je istom snagom osjećaja i opisivao sve predjele kroz koje je plovio.   

U poslednjem pismu koje joj je napisao, iskazao je veliku bol zbog njene ćutnje i njegove usamljenosti koja produbljuje ova daleka razdvojenost.Da može makar da je vidi ,ova nejasnoća  bi mu mnog lakše pala. Ovako, odlučio je da prekine ova jednostrana dopisivanja.Trenutno dok piše poslednje pismo, njene oči mu se smješe i nude malo utjehe u daljini.Jedino biće do koga mu je stalo ,izgubio je, i jedino što se nada ,jeste da će pronaći svoj mir i sreću u životu. Javio je da produžava ugovor na nekoliko budućih godina i da ne zna gdje će završiti njegovo putovanje.Uz koga i sa kim će se skrasiti kada su njene oči jedino što želi da ugleda.

Sadržaj poslednjeg pisma je lecnuo u srce i potpuno preplašena, nervozno pokuša da pronađe datum i mjesto pisanja. Poslednje pismo je napisao prije ravno pet mjeseci. Sjedila je na stolici sa pismom u krilu i gledala ispred sebe.Užurbanim i nervoznim listanjem ranijih pisama pokušala je pronaći adresu koju joj je ostavljao .Svaki put je bilo sa druge destinacije.Ovog puta je pismo imalo poštanske markice Meksika. Neutješno zaplaka sa osjećajem duboke panike u grudima. Osjećala se kao srna okružena čoporom vukova. Bez izlaza ,u  slijepoj ulici.Dimitrije neće nikada više znati za nju niti će saznati da ima sina. Neće saznati kroz kakvu patnju prolazi i koliko je sve zamršeno u njenom mladom životu. Pala je na krevet tiho jecajući.Zatvorenih očiju je razmišljala o njemu i svemu što se događalo.Suze su joj tekle niz obraze i nakon dužeg vremena u tom stanju je i zaspala.

Gazdarica je zabrinuto pokucala na vrata i našla je sklupčanu na krevetu sa rasutom kosom na mokrom jastuku od suza. Bilo joj je mnogo žao ovog divnog i hrabrog bića, unesrećenog ljudskom laži. Tiho je prišla do stola i pogledala Dimitrijeva pisma. Nije željela da ih čita,znala je da će Srna sve da joj ispriča.Iz njenog blijedog izraza lica shvatila je da nešto nije najpovoljnije.Pomisli na Iliju sa velikom gorčinom i duboko uzdahnu. Mali dječak u tom utrča u sobu i priđe krevetu na kome je spavala njegova mama. Milovao je po kosi i smješio se zadovoljnim dječijim osmjehom. On nije osjećao ništa od ove strašne i teške životne priče njegove majke.

Naredni dani su proticali nekako nejasno i sa velikom dozom nervoze.Srna nije nikako mogla da se pribere i po glavi su joj se vrzmale teške misli prepune pesimizma. Gazdarica je bez riječi odlazila i dolazila u sobu, tek da joj prinese nešto da jede.Srna je odbijala hranu i uzbuđeno uzdisala ,listajući po ko zna koji put pisma koja su je još više bacala u očaj. Nije shvaćala Ilijino ponašanje koje ima za posljedicu uništenje tri bića .Nju, njega i njihovog malog sina.

Od tada je prošlo dva mjeseca.Srni su javili iz bolnice da će Ilija uskoro da izađe na kućno liječenje. Sestra koja je uzela njene podatke kada je ulazila u sobu, pomislila je da bi voljela da zna konačan ishod njegovog stanja i da neko dođe po njega.Ona naravno nije imala saznanje koliko bola je taj čovjek nanio Srni.Zvala je da kaže da neko od rodbine  dođe da ga izvede.Ostaće trajni polu invalid. Desna ruka će biti  oduzeta. Imao je veliku sreću da pršljenovi nisu pukli,inače bi bio potpuni invalid. Srna je nakon obavljenog razgovora stajala neki minut kraj telefona i borila se sa sobom.Odlučila je da nikada više ne želi da ga vidi i javila je u bolnicu da zovu nekoga drugog, ona ne može da organizuje dolazak po njega.

Prolazili su dani a Srna je svaki dan mislila o Dimitriju. Nizali su se tako dan za danom i u tom je nastupila zima. Praznično raspoloženje se osjećalo u vazduhu.Vesele pahulje su najavljivale dolazak Božića. Svjetiljke po ulicama i  nakit po njima,reklame i otvoren zimski grad ,nevidljivo su mjenjali Srnu. Češće je počela da se osmjehuje i da nanovo pronalazi razlog za zadovoljstvo.Životnost se budila u njoj, i rođenje Mladenca je  donosilo neki mir i spokoj. Njen mališan i ona su sjedili na podu sobe i razabirali nakit za jelku koju su kupili.Dječak je imao skoro četiri godine i mnogo je ličio Dimitriju.Bio je lijep, veseo dječak sa istom bojom kose i nježno plavim očima. Velika jelka je unijela posebnu radost u kuću. Svjetliljke su se palile i gasile naizmjenično obasjavajući velike staklene kugle ,raznih boja. Pod jelkom je čekao veliki neotpakovan poklon, jedna šarena ukrasna kesa i mali paketić koji je gazdarica ostavila. Strpljivo se čekalo rođenje Hristovo kada će se otvoriti pokloni namjenjeni ukućanima. Sutra je Badnje veče pomisli Srna, veče kada se sa porodicom okuplja i Srna je srećna očekivala Lanu sa djecom. Gazdarica je bila ushićena i po kozna koji put preslišavala sebe koju tortu voli jedan a kakvu drugi dječak. Bila je srećna što i ona napokon ima veliku porodicu.Srnu i Lanu je doživljavala kao svoje kćerke.  a njihove dječake kao svoje unuke.Dobrodušna žena ,rumena od vrućine rerne uđe u sobu i unese veliku tacnu mirisnih medenjaka.Cio prizor je dirnuo Srnu i ona sa ustreptalošću uze jedan medenjak našaran bijelom šećernom glazurom. Srca, jelke, kućica, cvijet i razni oblici su ukrašavali veliki tanjur srebrne boje.Prišla je ovoj divnoj ženi kojoj je toliko dobrog dugovala i čvrsto je stegnu u zagrljaj. Imala je makar nekoga na čiju ljubav  se mogla osloniti.

Badnje jutro je donijelo posebnu prazničnu radost. Lana je rano stigla sa dječacima koji su već išli u školu. Vesela dječija graja i posebna radost njihovog malog brata, je ispunila kuću koja je utonula u neku zimsku ljepotu i radost.Prva godina i prvi Božić da provede u ovako divnom raspoloženju bez straha od galame i oca koji je uvijek nevidljivo prijetio svojim lošim raspoloženjem. Dječaci su jutrom išli sa njom i Lanom po Badnjak. Ponijeli su malu sjekiricu i njih trojica su veoma važni posjekli manje drvce koje su ponijeli kući.  Pripreme za Badnje veče i pijukanje je bilo pri kraju.Slama rasuta po sobi, orasi,šarene bonbone, medenjaci na stolu, voće,posna trpeza i badnje drvce sa koga su se veselo njihale razne kugle, pored   jelke, unosili su posebnu atmosferu u kuću, u kojoj je ljubav bila toliko jasna. Gazdarica kao najstarija, a za njom Srna i Lana su kvocale dok su dječaci pijukali i hvatali u zraku bonbone, čokoladice i orahe. Zvono na vratima je na trenutak prekinulo dječiju graju. Djeca su potrčala da vide ko dolazi a Srna je krenula za njima razmišljajući ko bi mogao da ih posjeti.Nisu očekivali nikoga. Otvorila je vrata a na njima, posut bijelim pahuljama je stajao Dimitrije. U crnom ,dugačkom kaputu sa podignutom kragnom ,široko se osmjehujući, stajao je njen Dimitrije. Zgrabio je njenu ruku i prije nego se mogla snaći,privukao je u zagrljaj i dugo i čvrsto je stezao. Pomislila je da će joj srce stati od tolike sreće. I plakala je i smijala se istovremeno dok su dječaci zbunjeno stajali ,ne znajući ko je taj muškarac. Četvorogodišnji dječak je vukao za suknju i Srna se sagnu da ga uzme u naručje. Dimitrije je kao opčinjen gledao u mališana i njegovu  Srnu.

-Ovo je Pavle.  Tvoj i moj sin.Plod naše najveće ljubavi.

Dimitrije je stiskao u zagrljaj dva bića ,njemu najvažnija na svijetu. Nakon nekog vremena,spustio je dječaka pored sebe i čučnuo zagledavši se u njegovo lice. Suze su odale raspoloženje koje se odvijalo u njegovoj duši.Pavle se zbunio i prišao majci. Nepovjerljivo je posmatrao stranca koji se iznenada pojavio. Da bi povratio osmjeh na lice dječaku,  otišao je  do auta koje je bilo parkirano pred kućom, i iznosio jedan po jedan paket i zavežljaj. Ubrzo se opet začula cika i dječaci su otvarali jedan po jedan paket. Pavle je dobio veliki auto sa pedalama i njegovoj sreći nije bilo kraja. Gazdarica, Lana i Srna su postavile sto za večeru i radost  je mogla da počne.  Do kasno u noć su pričali o svemu što ih je zadesilo, prekidajući povremeno jedno drugo ,želeći da što više kažu i ispričaju. U jednom trenutku Srna se dosjeti da ga pita kako ih je pronašao i ko mu je rekao za njenu adresu. Dimitrije je rekao da se Ilija javio sa dugačkim pismom kada je izašao iz bolnice, i da nema objašnjenje za njegov postupak ,samo me molio da dođem što prije na ovu adresu da me čeka sin i Srna.Ja sam bio u Meksiku tada i spremio sam se odmah da dođem.Godišnji odmor nisam ni koristio,i dali su mi dvadeset dana da budem sa svojom porodicom.Onda se vraćam, još šest mjeseci ću biti na brodu, i dolazim da kupimo kuću. Tada ću da te oženim.Želim da imaš najljepšu vjenčanicu  i  da svima pokažem najdivniju mladu. Pavle će biti svjedok naše ljubavi koju niko nije mogao uništiti. Put naše ljubavi je zaista bio dug i posut bolom. Opet smo se sreli i na tom putu ,nastavićemo skupa. Ojačani,osnaženi i zahvalni za sve što nas je  zbližilo.  Čvrsto stežući Srnu u zagrljaj ,Dimitrije pogleda na sat. Ponoć je najavila Hristovo rođenje.

- Hristos se rodi  kao i naša ljubav!

- Vaistinu se rodi  -odgovori Srna ,nježno se privijajući voljenom muškarcu u naručje, misleći o velikoj i čudesnoj božanskoj ljubavi koja se ovo veče u najljepšem obliku iskazala. 

Slika preuzeta sa googla

NAJVAŽNIJI ISPIT

                                                 

- Telefon uporno zvoni, javi se molim te- obrati se žena bliže srednjim godinama, veoma lijepih crta lica i izuzetno svjetlog tena, svom starijem sinu. Mladić oko osamnaest godina ,razbarušene guste kose , visok i lijepo razvijen, u par koraka se stvori kraj telefona i lijeno, otežućim glasom progovori.

- Haloo?

Na drugoj liniji se začuo hrapav,stariji muški glas, u kome se jasno mogla osjetiti radost i ushićenje što je uspio da ostvari kontakt.

- Ovde je ujak Svetozar,iz Australije zovem. Sa kim pričam?

- Sa Sašom-, iznenađeno progovori mladić,pa nesigurnim tonom upita

- Koga ste trebali- ?

-Zapravo, trebam porodicu Stanisavljević,ako sam dobio ispravan broj. Stariji Stanisavljević mi treba.

-Da, dobili ste ispravan broj. Ja sam njegov sin. Oprostite, nisam baš siguran da su tata i mama pričali o vama,pa sam zato pitao,koga ste trebali. Jedino je mama u blizini, tata je na poslu.Ako želite pozvaću je da vam se javi.

- Ako bi bio tako ljubazan, mladiću, bio bih ti zahvalan.Vjerujem da će Sanja zapravo biti veoma srećna da me čuje.Njen daleki ujak je zove.

-Odmah ću je pozvati,prijatnim i ozbiljnim tonom se oglasi mladić , ostanite na vezi.

Uzbuđen zbog iznenadnog saznanja o nekakvom ujaku iz Australije ,Saša hitro uđe u sobu i naglašavajući svaku riječ, dajući tome još više značaja , obrati se majci:

- Ustani odmah!Nekakav ujak iz Australije treba da te čuje! Gdje ste ga do sad krili ushićeno,više za sebe ,upita dok je majci pružao ruku da se što prije pridigne iz ležećeg položaja.

Sanja je posmatrala sina kao nekoga ko je u groznici ,pa sumnjičavo zavrti glavom.

-Ne vjerujem da mene iko treba iz Australije.Kako reče da se zove?

-Svetozar,nestrpljivo progovori mladić, pa kao da se radi o neodložnom i hitnom poslu,zamjerajućim tonom je podsjeti da je poziv sigurno skup i da malo požuri sa oglašavanjem.

Sanja se zamišljeno uputi ka hodniku u kome se nalazio telefon i vitkim prstima prisloni slušalicu uvetu, dok je Saša pomno slušao razgovor, nadajući se u svom nestrpljenju, da će i sam dokučiti vezu majke i neočekivanog ujaka,o kome nikada nije pričala.

- Izvolite,Sanja je kraj telefona,ko je?

-Koliko se sjećam,ti si jedna plavokosa,nestašna djevojčica ,veoma radoznalog duha i neiscrpne energije, namjesto odgovora,oglasi se stariji čovjek prijatnog tona. Kad se samo sjetim koliko si bila slatka djevojčica,kao sad da te gledam ,imala si plišanog zeku bez jednog uveta koga si stalno " vukla" sa sobom. Jesam li u pravu?

-Daaa? Otkud se vi toga sjećate, nesigurno upita Sanja ,raznježena sjećanjem na djetinjstvo i njenog Uška.

- Nisam siguran da li ti je majka pričala,ali možeš da je upitaš o njenom rođaku,Svetozaru, a tvom ujaku. Bili smo prilično odani familijarnim odnosima, i često sam bio gost u vašoj kući. Krajem sedamdesetih godina spremao sam se za Australiju i došao sam sa posebnim poštovanjem da se pozdravim sa tvojim roditeljima .Ti si tada imala jedva četiri godine, i bila si neodoljivo umiljato djete. Ne znam da li se sjećaš ,jer si bila mala.Ja sam onaj čika ujak što ti je donosio čokolade poslije kojih si uvijek bila umazana, i brisala ruke o mene,dok si čekala novu priču da ti ispričam? Taj poslednji detalj je izrekao sa toliko simpatije u glasu u kome se nazirao i blagi smijeh.

Sanja nesvjesno pogleda sina koji se nije odmicao od nje ,i licem joj se iznenada razli posebna nježnost a oči poprimiše neku sjetu koja je njenoj ljepoti dodala neku posebnu dirljivost.

- Ujka Žaka,tiho prošapta.Zvala sam vas čika Žaka jer ste mi svaki put donosili i žvakaće gume koje sam žvakala nakon onih silnih čokolada i poslije vas tjerala da mi pričate priče,dok se mama svaki put ljutila na mene i izvinjavala zbog mojih umazanih prstića koje sam ostavljala na vama .To neočekivano podsjećanje izazva u njoj očito dublje emocije i Saša je posmatrao kako su joj se oči napunile suzama, a glas poprimio drhtav ton. Sjećam se skoro jasno svega ,jer nikada niste propustili ni jedan dolazak bez mojih omiljenih poslastica.Pričali ste najuzbudljivije priče a ponekad ste i pravo pozorište pravili zbog mene.Ne mogu vam opisati koliko ste me obradovali pozivom i koliko ste toga u meni pobudili! Kako ste? Kako ste me pronašli? Koliko sada imate godina?

- Mnogo je to pitanja odjednom - šaljivim tonom reče, pa zatim upita:

-Kako su tvoji,mama i tata?

-Mama je na žalost prije pet godina umrla a tata dvije godine prije mame. Toliko mi nedostaju i ovaj vaš poziv mi je kao neki daleki glas nekog srećnog doba kada sam bila najbezbrižnija. Kako ste ? - ponovi Sanja pitanje

- Drago moje dijete, nisam ti baš najbolje, oklijevajući progovori starac.Zaradio sam neku skromnu penziju, proveo silne godine u tuđini, ostao udovac i sada razmišljam da pokopam svoje kosti odakle sam i krenuo prije skoro,četrdeset pet godina.Nije život u tuđini nikakva bajka.Radiš i sanjaš taj neki svoj san ,a onda se jednog dana probudiš i shvatiš kako su godine prošle i kako je sve omeo neki ledeni vjetar .U duši prazno, a srce hladno.Traži duša da se vrati svom izvoru i da još jednom pomirišem ona jutra šumadijska ,da okusim čistu izvorsku vodu i pogledam u plavo nebo pod kojim sam rođen. Marica i ja na žalost nismo imali djece ,tako je Bog htio,ali sam uvijek bio okružen njenom velikom pažnjom i ljubavlju da sam se nekada pitao , kako bih tako razmažen i naučen na toliku pažnju, uopšte dijelio nju sa djetetom. Mi smo ti Sanja imali divan brak,ne vjerujem da ih ima još mnogo takvih, i želja mi je da i njene kosti i svoje ostavim u zavičaju. Ja bih se vratio, pa ako me primate kod sebe jedno vrijeme dok se snađem i vidim kako ću i kuda,ne bih vam mnogo smetao ,koliko da vidim ako bih mogao išta da učinim oko ovih planova što sam ti sad iznio. Nisam se najbolje snašao ovde i penzija je veoma skromna, da ne kažem, mala, ali dovoljna da plaćam za sebe hranu.

Da li bih mogao da se nadam vašem gostoprimstvu i toplini doma.To mi je za sve ove godine, ovde nedostajalo,tiho i sjetno progovori starac.Ona naša topla i ljudska pažnja, sve naše mi nedostaje.Toliko mi je žao za tvoje roditelje.Majka ti je bila izuzetna žena i vjerujem da imaš makar mali dio njenih osobina i dobrote.Jasno se sjećam braka i tvojih roditelja. Imali su poseban odnos pun poštovanja.Neka divna,prošla vremena.- Poslednju rečenicu je izrekao sa velikim bolom i tugom.

-Ujka Žaka, da vas zovem i sad tako-? dirnuta podsjećanjem na roditelje,Sanja progovori.

-Razgovaraću sa suprugom i molim vas da mi se javite za dva dana .Vjerujem da neće biti nikakvih problema oko našeg dogovora za vaš dolazak i život kod nas ,ali treba ipak organizaciju da napravimo oko svega-.

-Naravno drago dijete, naravno. Posebno mi se dopada što ne donosiš sama odluke, već sve u dogovoru.Složna braća kuću grade - što bi rekli naši ljudi. Takva ti je i majka bila. Neka ste mi živi i zdravi do našeg novog razgovora, a možda i susreta,ako bi Bog dao. Srećan sam što sam te čuo. Svako dobro i Bog neka je u pomoći.-

Nakon tih riječi razgovor je prekinut i Sanja pažljivo odloži slušalicu. Iz nejasnog emotivnog stanja, trgnu je mutirajući glas mladića pored nje.

-Pričaj, pričaj skakutao je oko nje.Otkud taj čičica sad izroni? Ooooo,evo meni spasa,napola šaljivo odvali mladić,trljajući ruke i mangupski namigujući.Spas u zadnji čas,evo meni para i odlaska na more.Šta ti kaže, hoće da nas posjeti,a? Pa , naravno da može,vezao je Saša monolog ,te u jednom trenutku pogleda majku pa svjetlucavim pogledom dade ideju.Mogao bih mu dati svoju sobu na tih nekoliko dana,to će biti moj doprinos tom tvom ujaku,a zauzvrat ću biti sigurno počašćen od tog čičice.Spavaću kod Nebojše, svakako imamo da učimo, zanoseći se već isplaniranim rješenjem brbljao je mladić,skakućući veselo sa noge na nogu, dok je odlazio u kuhinju.Hoćeš li kafu - dovikivao je,pa sve da mi pričaš?

-Sanja je sjela za sto i zahvalno ga pogledala.Prijaće mi kafa ovog trenutka,samo da znaš koliko sam potresena ovim pozivom!

- Saša u svom maniru,neodoljivo šarmantan,napravi dramatičan izraz lica ,uhvativši se za srce i šaljivo reče: I ja sam potresen ,stiže nam ujka iz Australije.Evo nama para.Znaš sve one priče o ujacima i iznenadnom bogatstvu.Često sam zamišljao kako će nam se ušunjati jedan takav čičica i odnijeti sve probleme i vašu tešku situaciju.Napokon evo nama pomoći pravo s neba,pogleda u nebo i uspravi ruke ka gore, pa napravi dubok naklon i neki luckast pokret glave koji je Sanju zasmijao i ona ga pljesnu po ramenu.

-Ne glupiraj se ,molim te, reče sa osmjehom.Čika Žaka je za mene jedan dio sunčanog neba,koji me povezuje sa najdivnijim djelom djetinjstva i mojim roditeljima.A onda ozbiljnim tonom reče Saši:

-Sine,on je jedan divan čovjek,kako sam shvatila nije se baš ni najbolje snašao, jedno vrijeme će biti sa nama, ne samo nekoliko dana,već sigurno duže, treba sa tatom da se dogovorim oko svega.Ti ćeš prema njemu imati poštovanje kakvo zaslužuje i zvaćeš ga deda,a ne " nekakav čičica" .

Saša je zbunjeno pogleda pa naglašavajući svaku riječ,upitnim tonom se obrati:

-Čekaj, hoćeš da kažeš mama da će taj tvoj ujka Žak da bude kod nas na neodređeno vrijeme ?Ne shvatam.Vraća se u Srbiju ili šta? Pa koliko je bio tamo, on sigurno ima mnogo para i može da kupi ovde kuću ili šta god želi !Nećeš da mi kažeš da je on neki propali zaludnik koji ni penziju nema?Ne vjerujem!

-Kakve to veze ima a tobom ko je on i šta je! On je moj ujak i naš rođak koji se nakon četrdeset pet godina vraća svojoj kući, i ja ću se potruditi da se osjeća što je moguće bolje.

-A kako to misliš ," ti ćeš se potruditi "! Koliko znam svi stanujemo u malom stanu i jedva da za sve nas ima mjesta, i ovako se sudaramo i svađaš se s nama oko kupatila,i šta sad! Neki starac nam se useljava! Jel ti to ozbiljno!? Čiča koji je proćerdao godine u Australiji i ko zna kako živio, dolazi,a ti izigravaš Crveni krst i nudiš azil nekom ujaku koga nikad nisi pomenula i koga ne znam .I...-

Sanja se uspravi i oštrim tonom ga prekinu.

-Sad ti slušaj mene! Otkud ti ideja da tebi iko treba nešto da pokloni ili da ti nešto duguje?Dragi moj, novac se ne bere na drveću - težak je to život, sem toga, odakle ti ideja da ću dopustiti da o njemu sudiš na taj način! Po tvom razmišljanju,vrijedi izgleda samo onaj ko ima novac, pa bi čak ujaku i sobu ponudio na neki dan! Ima Saša ovde za sve nas mjesta, i sa malo drugačijom organizacijom,jesi li razumio? Tvoje postolje neće biti uzdrmano, ne boj se!

-Ti si izgubila razum ,primaš dedu o kome ništa ne znaš .Ako se on useli na duže od sedam dana ja idem iz stana, samo da znaš.Srećom tata je razuman i neće dopustiti ovakvu tvoju sentimentalnu glupost.Ja..

Sanja se primaknu na par koraka ispred njega i prijetećim tonom mu se obrati:

-Dovoljno si odrastao čovjek da bih imala bilo kakvu drugu mjeru prema tebi,već naredbu da mi se ne obraćaš tonom koji prelazi pristojnost i mjeru ponašanja prema majci. Sviđalo se tebi ili ne, još uvijek sam ja tebi roditelj a ne ti meni.Ako imaš bolje rješenje , ti ga slobodno predloži.Ko ti brani da učestvuješ u organizaciji stanovanja našeg ujaka, ali da ovakvim ružnim tonom pričaš o njemu ili se meni obraćaš, ne dopuštam.

Saša je pogleda prijekorno i okrete se ljutito.Zalupi vrata svoje sobe i nakon nekoliko minuta se začu veoma jaka muzika sa muzičke linije.

Ona umorno uzdahnu, i utonu u sjećanja na davno djetinjstvo i sasvim drugačije dane.

Dok je pila kafu,protrlja slepočnice čekajući muža sa posla. Svakako za nekih pola sata stiže pa će sve biti jednostavnije.

-Gdje ste narode ,veselo se oglasi Marko ulazeći u kuću.Donio sam vam lijepe vijesti ,okupite se oko stola-.

Sanja neodoljivo ljupkim osmjehom priđe suprugu i nježno ga zagrli. On je volio miris njene kose i uvijek bi tu zagnjurio glavu i tako ostao par trenutaka,opijen ljepotom svoje supruge.Taj njihov odnos i razmjena sitnih nježnosti traje evo već skoro dvadeset godina, i sem poneke manje razmirice,među njima do danas nije bilo nikad krupnijeg neslaganja. Sanja ga pogleda toplo,pomalo strepeći kako će reagovati na njenu želju da se ujak preseli kod njih i kao da nije više ni sama bila sigurna u ispravnost ideje,opet ga zagrli i čvrsto stegnu, želeći da se ohrabri.

NAJVAŽNIJI ISPIT - DRUGI DIO

-Hej, nešto smo danas izuzetno nježni-, toplo je pogleda Marko i podiže u vis ,dok se ona veselo smijala.

- Gdje je Saša? Jel se Vanja javljao sa eksurzije?

-Saša je u svojoj sobi, kao što čuješ ,već jedno vrijeme ne stišava tu buku od muzike.Nekad se pitam šta ta djeca danas vide u tim agresivnim tonovima.Vanja se nije javljao sem kad su stigli-

-Pusti ih draga, moraju i oni da imaju svoje doba, imali smo i mi ,ni naš rok nije odgovarao našim roditeljima, znaš da je to vječiti jaz generacija. Kako ste proveli dan vas dvoje-?

Sanja ga nesigurno pogleda pa reče:

-Zapravo i ne baš sjajno. Nešto smo se mimoišli u pogledima.Voljela bih da me saslušaš ali ništa hitno, dok ručamo i odmoriš se-.

Marko se nagnu ka njoj i šapnu:

-Sve što se tiče moje ,ženice , hitno je i odmah se rješava- ,pa napravi nestašan pokret glave i podsjeti Sanju koliko Saša liči na oca sa tim šarmantnim i zabavnim gegovima koji posjeduju obojica.

U tom trenutku vrata Sašine sobe se otvoriše i on priđe ocu ni ne pogledavši u majku.

-Super je što si došao, mislim da ćeš svoju ženu urazumiti. Opet dobija napade sentimentalnosti koje ovog puta prelaze normalnu mjeru!-

Marko ga pogleda prijekorno i reče

-Kakav je to komentar Saša i kako se to obraćaš? Želim da čujem o čemu se radi, a ja ću vama nakon toga jednu izuzetno radosnu vijest da objavim, koja će nam svima popraviti raspoloženje. Dakle, pijemo li nešto-?

Sanja je zamišljeno pripremala njihov omiljen voćni koktel, i odlučila istrajati u svom stavu ,pogotovo što je smatrala da treba da pomogne nekome ko je bio drag gost u kući njenih roditelja.Naposlijetku, i ona ga se sjećala i kako joj je priređivao razne pozorišne predstave.

Marko je saslušao i jedno i drugo,povremeno stišavajući mladalačku bujnost i hirovitost koja je Sašu obuzela. Sanja je izložila svoj stav i biranim riječima predočila koliko je ujak bio posebno vezan za njihovu kuću, koliko drži do familijarnih odnosa, i kako jednostavno ne može da se ogluši o njegovu želju da je vidi i provede možda i poslednje dane ili koju godinu u svojoj rodnoj zemlji.

Marko je nakon njihovog izlaganja jedno vrijeme ćutao a onda se obratio Sanji:

-Dušo, nije da ne shvatam tvoje osjećaje i potrebu da se opet vidiš sa ujakom, ali ne vidim nikakvu mogućnost za neki duži period , kada veoma dobro znaš da imamo jako mali stan, da Saša i Vanja još imaju sobu koji nije promijenila izgled otkako su imali deset godina jer nismo u situaciji ni namještaj da im izmjenimo.Valjda ti je jasno da ćemo do zime otplaćivati Vanjinu eksurziju a moja primanja dok isplatimo ratu kredita, ne mogu pokriti ni najosnovnije. Da ti nemaš učenike koje spremaš za prijemne ispite, ne znam kako bi smo izašli na kraj.Neka dođe ujak na dva - tri dana, toliko možemo da istrpimo a da finansijski nećemo osjetiti, i neka nađe sebi smještaj.Neko ko je skoro pola vijeka u stranoj zemlji, nije bez mogućnosti da nađe sebi smještaj.Ne vidim razlog da se svi trpamo u isti prostor. Ne znam ni gdje bi spavao.U boravku jedva da ti i ja stanemo. Možda da ujka bude u Sašinoj sobi ,svakako Vanja dolazi tek za desetak dana.Slažeš li se-?

-Slažem se ,odsutno odgovori Sanja.Ni ne znam zapravo kakve planove za dalje ima. Reći ću mu da dođe pa ćemo od njega sve čuti- .

- Nemoj da čekaš ništa nego mu reci da dođe na nekoliko dana, i to mu jasno stavi na znanje. A sad da vam kažem veselu vijest. Dobio sam mogućnost za stambeni kredit, za malo veći stan , pa da ti i ja Sanjče moje , napokon imamo svoju sobu-

Saša je muški stisnuo ruku ocu,očito prezadovoljan razvojem razgovora, dok Sanja ništa nije odgovorila. Razmišljala je da li će njihov dobar odnos i sklad narušiti dolazak ujka Žake.

Nakon dva dana ,otprilike u isto vrijeme telefon se ponovo oglasio.Ujak je bio veseo i raspoložen. Nakon par formalnih rečenica Sanja je oprezno upitala kakve planove ima i kada bi došao.

-Nemam ja više nikakve planove draga moja Sanja.U mojim godinama se ništa ne planira.Sedamdeset i deveta godina sama od sebe diktira svaki dan. Došao bih u Srbiju i više se ne bih vraćao ovamo. Ako mogu kod vas da se smjestim na neko vrijeme i da prebacim ovo nešto penzije,bio bih sa vama dok se ne snađem.Rekao sam ti da bih potražio grobno mjesto za mene i Maricu dok obavim sve potrebne papire i ekshumaciju uradim.Ali to sve mnogo košta i iziskuje dosta vremena. Ne znam za sada ništa.Radujem se iskreno susretu sa mojim rođacima, i vremenu koje ću tamo provesti-.

Nakon kratke ćutnje je dodao:

- Organizacija oko papira i grobnih mjesta je jako komplikovana, ne znam koliko vremena će mi trebati da sav birokratski postupak obavim. Da li si popričala sa tvojim mužem o mom eventualnom dolasku? Samo nemoj da ti unosim nered i problem u porodici, snaći ću se već nekako.-

Sanja je poželjela da mu kaže da zapravo može biti kod njih svega par dana, no, nije imala snage za to. Namjesto toga ga je uvjerila da ne remeti nikakve odnose u njenoj kući i da ga rado čekaju.

-Veoma sam vam zahvalan - reče ujak.

-Gledaću da budem što manje na smetnji. Na selu imam neku roditeljsku kuću, ali je zapuštena za sve ove godine, a pitanje je i da li može da se obnovi. Ne znam ništa dok ne dođem tamo. Za početak mi je potrebno da imam gdje da boravim dok sve završim.-

Uvjerivši ga ponovo da je sve u redu, Sanja pomisli kako je čeka naporan period da svima u kući objasni da će možda mjesecima potrajati tih "par dana" za koje se Marko složio.

- Drago moje dijete,ne možeš da zamisliš koliku radost mi činiš. Tvoja kuća će za mene pretstavljati nešto toliko lijepo što mi se dugo, dugo nije deslio.Nakon moje Marice sve je izgubilo ljepotu i punoću- glasno reče.

- Imam ja ovde i gdje da odem i sa kim da se nađem, ali vratim se u ona četiri hladna zida koja me dočekaju i isprate svojom ćutnjom i žurim čim prije da izađem i šetam,šetam dok mi teška bol ne iščezne iz mene. Ostaviću Maricu ovde na jedno vrijeme ,neće imati ko da joj nosi bijeli ljiljan,svaki moj dolazak na groblje je bio upotpunjen sa jednim bijelim ljiljanom,voljela ih je, pa sjednem tako i pričam joj. Pričam joj sve što nismo stigli da kažemo jedno drugom iako smo bili četrdeset godina u braku.Opisujem joj tako moj dan i poneku dilemu u vezi ove ili one odluke, pa osluškujem da čujem odgovor,i tražim je pogledom, kao da će se pojaviti između drvoreda i cvijeća koje tu grobnu sivoću čini podnošljivijom. Nekad kao da je osjetim a nekad se vratim još usamljeniji pa razmišljam kad ću i ja kod nje. Nego raspričao sam se nepotrebno. Zamoliću te da mi daš adresu pa ću sam da dođem taksijem do vas, da se ne opterećujete zbog mene.Nema potrebe da me dočekujete, makar takve obaveze da vas poštedim. Krenuću u srijedu vama.-

Nakon razgovora Sanja je osjetila mir kakav dugo nije. Radovala se dolasku čovjeka koji je i nju doživljavao kao dio zavičaja i ljepote onoga što je davno napustio.Sve više je bila uvjerena da je postupila sasvim ispravno i da će se svi ipak uklopiti vremenom.Osjećala je da će dolazak ujaka u njihov stan za sve njih biti posebno iskustvo ili poseban izazov, ko zna. Ostaje im samo još da čekaju ujakov dolazak i da se svi nekako strpe u prvo vrijeme. Svaki početak je težak, nizale su se misli jedna za drugom,dok je ulazila u kuhinju da spremi ručak.

Čovjek sa dugom, sijedom kosom ,skromnim odjelom i starim koferom je smeteno stajao na aerodromu boreći se sa burom osjećaja. Stare uspomene su ga ophrvale dok je malaksalo stajao u dugačkom holu aerodroma. Stigao je nakon četrdeset godina,stigao je kući svojoj! Žudno je udahnuo miris svog neba i drhtavim rukama sklonio dugu kosu sa lica. Na trenutak zatvori umorne, staračke kapke i prekrsti se. U mislima se dotače one široke livade koja je mirisala na poljsko cvijeće,na sočnu travu i topli dah krava koje je napasao. Čuo je uzbuđene glasove dok su trčali za loptom,koju je deda Stojan sašio od komada kože.

-Pucaj Sveto, pucaj, šta čekaš, Sveto! Gooool!-

-Uzmi janje moje, uzmi blago babi, ovu jabuku sam samo za tebe ubrala.Hoćeš li vareniku za večeru ,ostavila sam ti kajmaka ,baš je Zekulja imala mlijeka ,vala ne postoji bolja krava u selu.-

-Hajde sokole đedin da ti i ja zasviramo koju. Uzmi onu svoju frulicu pa da te čujem.Vezi onako kako samo ti znaš.-

Pod sjajem plamičaka vatre iz starog šporeta,razlegli se zvuci meki pa prosto dušu raznježuju. Jeca neki daleki zov seljanina,pa zanjihaše se i božuri čak na toplom Kosovskom polju ,zamirisali u duši ko pogača topla.A u kraj neba ušuškane u korpici , šumske jagode na ljubav mirišu, skrio ih je od svih, za njene oči što kao dijamanti svjetle dok ga krišom pogleđuje.

Kraj bunara majka briše ruke o kecelju i viče:

-Svetoooo Svetozare sine, hajd u kuću, nevrijeme će.-

Đedo opet o klupu lulom lupka i vadi duvan brišući suze .Jedino ih ne krije dok Sveta u frulicu prstima prebira .

Provlači se ono Miholjsko,prkosno sunce pred dugu, oštru zimu ,dok svici odnose poslednje fenjere na neke druge livade, i nestaju do nekog novog ljeta. Ko djevojački smjeh grgori voda sa izvora, i dud crni odnekud miriše dok prste o sebe briše i bosonog trči hvatajući rukama svjež vazduh, zovući glasno dječačke snove upletene o granje prepune sočnog roda. Garov mu se kod nogu sklupočao, i škripa teških drvenih vrata najavljuje slatko vrijeme pred spavanje.

A,na hoklici u dubokoj šerpi na krupne tufne,topla varenika čeka .

Topot crnih i bijelih konja u kasu preko drvenog mosta se čuje, a ludo srce iz grudi da iskoči. Pa ko huk rijeke što teče, prođe vrijeme i samo raspiruje plam i želju što nadima i guši .Istrunilo se vrijeme ko žuto klasje pred žetvu, i slivaju se suze niz lice staro, željno neba svoga.

-Stigao sam ti zemljo moja!Da li me je iko tražio i da li sam nedostajao kome,da li sam tebi nedostajao zemljice mila- , prošapta tiho, pa kao da ga Marica čuje reče:

-Došao sam kući mila. Samo ti nisi pored mene ,a bićemo uskoro skupa, pa ćemo nas dvoje ko nekad ,onako uz cestu držeći se za ruke.Uvijek si nalazila najbolji način da obojiš naš život veselim bojama.Ispuniću sve što si oduvijek željela i pričaću ti svakog dana ,neću žuriti nikud. Sad je i vrijeme ovde sporije,čekaj me i pripremi ono tvoje kestenje-.

Glas sa terminala trznu Svetu i kao da se prenu iz dubokog sna,na trenutak nije znao gdje se nalazi. Osvjesti pažnju i potraži taksi dok je iz starog džepa vadio ceduljicu ispisanu čitkim, ćiriličnim pismom. Na trenutak se pribrao i pomislio sa strepnjom kako će ga primiti porodica sa kojom do danas nije imao nikakav kontakt . Taksi se zaustavio ispred kompleksa zgrada i Sveta nesigurno pogleda oko sebe. Držeći ceduljicu u ruci uputi se ka zgradi na kojoj je bio broj koji traži.Uzdahnu duboko,sabra misli i sa burom u sebi,otvori vrata na ulazu zgrade.

Broj sedamnaest .Kratko pozvoni i sačeka tren.

Na vratima stana stajala je Sanja i smješila se nesigurno pružajući ruku, ne znajući kako da se pozdravi sa ujakom. Da li da se poljube ili samo rukuju. On je nježno zagrli i skrivajući potresenost uspomenama, slegnu ramenima.

-Pa,evo starog ujaka-.

Saša je izašao iz svoje sobe da se pozdravi pa vidjevši starog, dugokosog čovjeka sa pohabanim koferom,nije uspio sakriti šok na licu. Promucao je svoje ime i pogledao značajno majku,te kao da nema više šta da se doda na sve to,okrenuo se i ušao u sobu.

Svetozaru ništa nije promaklo. Da bi otklonio nelagodu u vazduhu ,široko se osmjehnu pa reče:

-Nisam ni sumnjao da si zadržala svu ljupkost i ljepotu još iz onih dana kad sam ti donosio sve one slatkiše od kojih ti je poslije bilo muka. Nasmijao se zvonko i taj smijeh odnese svu napetost. Sanja mu ponudi da se osvježi u kupatilu dok ona skuva čaj .Dok je odlazio do toaleta, shvati da je stan veoma mali. Jedva malo veći od skromnog jednosobnog stana, ali lijepo uređen.

-Hoćete li da vam skuvam kafu ili čaj, toplo upita Sanja i sama zbunjena izgledom ujaka? Pomislila je da je ipak očekivala čovjeka u skupljem odijelu,makar obrijanog, i shvati da joj njegov izgled mnogo više govori od riječi. Napatio se mnogo a ostalo će svakako ispričati sam kada bude htio .

-Mislim da bi trebala da me zoveš Sveta ili ujka Žaka ,kao što si me zvala kao mala-,jednostavno predloži,prizivajući u mislima na trenutak onu malu djevojčicu od jedva četiri godine. Mali vam je stan Sanja, zaključi.

-Dobro je, ne žalimo se- vedro odgovori .

-Svi smo živi i zdravi, imamo dva dječaka koji su sjajni momci i odlični đaci, suprug i ja imamo posao i dobar brak. Šta više da poželim u moru želja? Svaka nova želja koja se ispuni, zamjeni se drugom koja čeka ispunjenje,i tome nema kraja. Imala sam tri najveće želje koje su mi se hvala Bogu milom, ispunile i svaki dan ih živim.Sve ostalo je nešto što zovem lična izmišljotina da bi zatomili prazninu i nedostatak ljubavi u sebi.Lažno poistovjećivanje sreće sa nekim prolaznim stvarima-.

Ujak Sveta je toplo pogleda i namjesto odgovora ,zamoli je da pogleda stan ako nije problem.

-Naravno,ujače. Nema se tu šta posebno vidjeti ,reče ležerno. Ovo je i kuhinja i boravak gdje Marko i ja imamo svoje gnijezdo, našali se .Kupatilo ste vidjeli i ostaje još samo Vanjina i Sašina soba-.

Sanja pokuca na Sašina vrata i nakon par minuta začu mrzovoljan glas koji je odobrio ulazak. Kad se na vratima pojavio ujak sa majkom, Saša se iz ležećeg položaja uspravi i sjede na krevet, ne krijući sumnjičavost u pogledu.

-Šta je ovo,neki običaj iz Australije da se upada u sobe ? Ima li ujak Žak neki poseban motiv ulaska u moju sobu- to "moju" ,posebno naglasi uz osoran ton?

Na licu majke pojavi se vidna nelagoda i njene izuzetno svijetle obraze zali rumenilo.

-Kako se to ponašaš Saša-?

Za to vrijeme ujak je posmatrao sobu koja je bila uredna. Namještaj je bio prikladan za dječake mnogo mlađe nego odrasle momke. Na jednoj od polica,nalazili su se poređani modeli dječijih automobila.Bilo ih je mnogo i očito je jedan od njih bio kolekcionar automobila.

Na drugom djelu sobe iznad drugog kreveta, bila je polica sa poređanim modelima i maketama aviona. Knjige po policama i stručna literatura su razbijali utisak da se nalazio u prostoru nekih manjih dječaka.Sve je ipak bilo dirljivo i osjećao se izmješan dodir djetinjeg sa momačkim. Ničim ne pokazujući da je čuo Sašin neumjesan komentar upita ga veoma zainteresovano

-Ko je od vas dvojice ljubitelj automobila a ko aviona? Veoma dobri modeli.-

Saša silom procjedi neodređen odgovor o kolekcionarskim sklonostima,pa provokativno reče

-Pravo malo bogatstvo bi bili ovakvi avioni, a to je nešto što vi, ni ja nećemo moći imati, podrguljivo iskrivi kraj usne i pogleda, gotovo oholo, starog čovjeka.

Sanja se veoma naljuti no, ujak je rukom zaustavi u bilo kakvom komentaru.

-Ovo je veoma zanimljiva izjava reče, nemaš potrebu da se ljutiš na mladića. Ništa uvredljivo nije rekao sem jednu činjenicu koju je zanemario. Saša ,slažem se sa tobom da ja to bogatstvo nešto što ja neću moći imati, napokon, moji dani su se toliko skratili da sigurno nemam vremena ništa sticati kada do sad nisam stekao, ali za drugi dio tvoje tvrdnje se neću složiti.Ti si mlad čovjek ,tek kročio u život i nije dobro da već sada nemaš dovoljnu drskost da od života očekuješ samo najbolje i mnogo. Sami stvaramo i samo krojimo svoj život. Sve , baš sve što poželiš možeš imati ako budeš dovoljno hrabar i istrajan. Jedino što je važno da ne zaboraviš jeste da moraš paziti da ne budeš nagao, nestrpljiv i da se ne kačiš i ne vežeš ni za šta. Da propuštaš kroz život sa lakoćom i prihvatanjem da je sve za tvoje veće dobro, ma šta god stizalo i odlazilo.Jedina nepromjenljiva stvar u životu jeste ljubav i gledaj da sve sa ljubavlju obavljaš i usmjeravaš je kako prema sebi, tako i prema svima oko tebe.Najbolja mjera kojom ćeš mjeriti neka bude neprikosnoven zakon da ne činiš nikome što ne bi želio da tebi neko čini-.

Saša se na trenutak zbuni očito ne očekujući takav komentar, pa odbrusi

-Hvala na besplatnim savjetima ali kada ih budem trebao ,obratiću se stručnjacima za životne kalkulacije-.

Stav tijela je nedvosmisleno ukazivao da je razgovor što se njega tiče, završen.

Stari čovjek je sve to uočio, i mirnim tonom u kome se ništa nije osjetilo reče Sanji.

-Mislim da će nam se ohladiti čaj ukoliko ne krenemo odmah da ga pijemo-. Dostojanstveno klimnu glavom kad se okrenuo prema Saši i zahvali mu se na prijatnom ćaskanju.

Nakon njihovog izlaska iz sobe Saša napola ljutit a napola zbunjen sjede na krevet.Nije mogao da objasni sebi zbog čega se tako ponaša.Međutim kada se sjetio da će taj čovjek možda neko buduće vrijeme da oduzima komfor i ovako tijesnog stana, ponovo ga obuze ljutnja i neraspoloženje.

Sanja sa vidnom nelagodom objasni ujaku da su to te godine kada se mnogo više priča nego što se razmišlja o izrečenom ,no on je potpuno miran uvjeravao da je sve u redu

-Sanja, rekao sam ti da mojoj Marici i meni nije dato da imamo dijete ili više djece.Ali uvjeravam te da sam imao priliku razgovarati i čak se družiti sa veoma mladim ljudima.Tvoj Saša nije ni po čemu drugačiji od bilo kog drugog mladog čovjeka.Shvatam da je iznenađen mojim dolaskom i mogućnošću da ću vam remetiti mir u i ovako tijesnom stanu, ali uvjeravam te da ću jako brzo gledati da se snađem i organizujem sve po planu koji sam imao kad sam dolazio nazad u Srbiju. Zadovoljan sam što sam vas vidio i imaš zaista razloga da budeš srećna.Jako si lijepo rekla da su želje samo jedan niz beskonačnih prohtjeva, i ako na vrijeme ne shvatimo šta nam je prioritet, život će ličiti na promenadu cirkuskih igara.Želja za željom se smjenju pa se radujemo, pa opet dođu na red neki drugi prohtjevi pa smo jako nesrećni što se to ne može ispuniti, i naprežemo sve svoje snage da do toga dođemo, a kada na poslijetku i to ostvarimo ,na red dolazi treća, pa četvrta i tako redom u beskonačnom nizu dok nas unutarnja potreba i glad opominju, da sve to što smo stekli ne može da dopuni prazno srce za ljubavlju. U svemu tome dok se okrenemo oko sebe vidimo da je već vrijeme da krenemo na dalek i nepovratan put. E, onda bi zapravo tek da živimo, jer shvatimo da smo u moru želja, zaboravili da proživimo onaj istinski život koji je tako brzo prošao. Vidiš, Marica i ja nismo mnogo toga stekli po nekim mjerilima ljudskog uspjeha, ali tvrdim da smo uspješniji od većine ljudi koji misle da žive u izobilju materijalnom-.

Pomenuvši svoju pokojnu suprugu na licu mu se pojavi tako velika tuga koja nije promakla Sanji i ona mu saosjećajno stisnu ruku.

-Nisi mi rekao kako ti se dopada čaj- veselo progovori, da skrene misli ovog usamljenog čovjeka koji joj se zaista dopao.

-Sasvim si opravdala moja očekivanja i potajnu želju da si poput tvoje divne majke, moje drage sestre.Vjeruj mi ,da bi ona bila jako ponosna na tebe u svakom smislu, i njen uspjeh se mjeri upravo po usađenim ljudskim kvalitetima koje je uspjela da ugradi u tebe-.

A potom posebno mekim i sjetnim tonom reče

-Hvala ti na ovom gostoprimstvu,ne možeš da znaš koliko mi sve ovo znači.Koliko mi znači povratak u moju zemlju, povratak kući.Ovo doživljavam kao svoj dom ,a vas kao moju porodicu.Djecu nemam, pa će mi Saša i Vanja koga još nisam vidio, pomoći da shvatim kakvo je bogatstvo imati svoju djecu-.

Oči mu zasuziše i Sanja ga potapša po ruci,suzdržavši se da ga zagrli.

-Umalo da zaboravim-,ujak naglo reče sa osmjehom. -Star sam i izlapio čovjek-Ustade i pažljivo uze svoj skromni prtljag.Na starom koferu,izblijedile braon boje od kvalitetne kože, nalazilo se mnogo starih avionskih naljepnica.

Sanja zaključi da je ujak Sveta mnogo putovao .Dok je otvarao kofer,primjetila je uredno složenu garderobu , očito pedantnog čovjeka .

Uzeo je dvije pažljivo ostavljene kese. Jednu je odložio nazad u kofer a drugu je otvorio.Vadio je jednu po jednu čokoladu i šarene žvakaće gume. Donio joj je i jednog zeca koji je imao oba uha.

Bijeli, plišani zec sa dugim ušima i prednjim izbačenim zubima, Sanji pokrenu lavinu osjećaja.Zaplakala je i Saša izađe iz sobe da vidi o čemu se radi.

Ugledavši mnogo čokolada ,paketa žvakaćih guma i zeca ,prezrivo odmahnu rukom i promrlja sebi u bradu.

-Svašta,kakve gluposti je ovaj čovjek donio!

Reski zvuk zvona na vratima najavi dolazak Marka i Saša požuri da ih otvori. Nejasno šaputanje u hodniku koje je trajalo nešto duže od pristojnog,Sanju podstaknu da odmjerenim i elegantnim koracima krene ka vratima.

-Stigao je moj muž, cvrkutavo se oglasi Sanja ,nastavljajući monolog.Dragi, baš divno da si stigao, ujka Sveta nam je stigao i upravo me divnim gestom podsjetio na vrijeme kad sam kao djevojčica uživala u njegovim dolascima. Donio mi je čokolade i žvakaće gume kao nekad, a Uška rehabilitovao i vratio nazad u moje carstvo srećnog djetinjstva-.

Naslonila mu je glavu na rame i ljupko se oslonila dok je on uživao u mekoći njene guste kose.

-Hajdemo da upoznaš mog ujka Žaka-,uhvati ga nježno za ruku i uvede u kuhinju. Marko i ujak su na trenutak razmjenili analitične poglede i rukovali se čvrstim stiskom.

- Kako ste putovali pažljivo ga osmotri? Rekla mi je Sanja da ste zvali nakon toliko mnogo godina i poželjeli da nas upoznate i ostanete u gostima nekoliko dana,baš lijepo od vas. Tu opasku o ostanku nekoliko dana je naglasio, i to nije promaklo nikome od njih.Saši je izgleda najviše prijao taj pravac razgovora.

-Mislim da će ujak da ostane malo duže Marko ,umješa se Sanja i požuri da objasni. Ujak želi da završi neke poslove zbog kojih je došao i pripremi grobno mjesto za svoju suprugu i sebe u svom zavičaju ,a do tada će biti sa nama, nije li to divno?

Napeta tišina je trajala svega nekoliko trenutaka ali dovoljno da se osjeti.U tom trenutku ujak započe objašnjavati svoje planove

-Djeco, nema potrebe da se iko od vas osjeća neprijatno zbog mog dolaska.Shvatam da sam vam iznenada banuo u život i zbunio svojim prisustvom. Pogleda pojedinačno svakog od njih , pa ugleda Sašu koji je sa odobravanjem klimao glavom, zatim mirno nastavi

- Kako rekoh, shvatam vašu zbunjenost ali sam imao silnu želju da dođem nazad kući i tu ostavim svoje kosti. Za dugih četrdeset i nešto godina izgubio sam sve veze i kontakte sa prijateljima i rodbinom.Znate ,ovo vam je kao da je neko iz mrtvih stigao.Svi ga ožalili, zaboravili ili nisu se ni sjetili da postoji. U početku sam održavao kontakt sa svima ali kada su krenula i neka nerealna očekivanja sa njihove strane, razočaran ,prestao sam jednom po jednom da se javljam.Vjerujte da sam uvidio veoma brzo da me se niko nije ni sjetio tada.Po nekoliko godina je prolazilo bez glasa od njih i želje da me čuju.Tada sam shvatio da mi takve prividne familijarne veze ne trebaju. Dok sam nekoliko krugova oko sebe napravio prošao je život i vrijeme je da se misli o onoj drugoj kući i odlasku na počinak. Kako nisam imao kontakt ni sa kim u Srbiji jedva sam našao vaš broj telefona, ali ko ima želju da vas nađe, ima i način , kako kažu. Tako sam presrećan ostvario poziv i našao vas. Marica i ja smo godinama bili usamljeni bez ikoga svog od rodbine. A onda smo se počeli navikavati i prihvatili smo to kao životnu sudbinu.Upoznali smo mnogo ljudi tamo i stekli čak i neke divne prijatelje.Svima njima je žao bilo kada sam krenuo ali ovo je moje srce iskalo već koliko dugo godina.Neću vam ja djeco smetati mnogo.Imam neku penziju koja nije nešto velika ali dovoljna da vam ne budem na teretu i da imam vremena da se snađem ovde. Veoma sam srećan što sam trenutno sa vama. Duboka samoća počinje da smeta i žulja više nego bilo kakav nabor i imao sam vremena da razmislim i odlučim da ispunim ovaj dug prema mojoj Marici i meni.Ona je imala neke želje koje sam došao da ispunim i da se smjestimo ovde pod našim nebom. Bilo je nekih objektivnih razloga zbog kojih nismo dolazili ovde, a one bitnije znate,kako rekoh.Eto, pojasnio sam vam svoje razloge dolaska i gledaću što neosjetniji da budem i što prije vas napustim. Obradovao sam se jako kada sam shvatio da ste jedna divna, složna i skromna porodica , a Sanja je među vama onaj nevidljivi, tihi anđeo.

Saša je veoma dobar mladić- pogleda ga upadljivo, i siguran sam da ćemo imati vrlo dobar odnos koliko budem ovde. Znaš, podsjećaš me na mene u tvojim godinama-reče i naglo se ućuta.

U sobi je nastala tišina .Kao da su svi hvatali misli koje su ujaka okupirale. Da bi prekinuo napetu, dugu tišinu, Marko reče

- Iskreno mi nemamo nekakve uslove ,kao što i sami vidite,ali ostanite neko kratko vrijeme ,koliko vam je potrebno da se snađete. Sanja mi je rekla da imate neku roditeljsku kuću u vašem zavičaju-?

Sveta potvrdi tu konstataciju i prokomentarisa da ne zna u kakvom se stanju nalazi i koliko će mu trebati vremena da se obnovi,ali će se svakako potruditi da što manje bude na smetnji.

Nakon par Sašinin opaski koje je nezadovoljan rekao,Marko ga oštro prekinu i reče

-Hajdemo da ručamo, Sanja inače veoma dobro kuva. Šteta je to ne probati,toplo

pogleda suprugu ne skrivajući ljubav prema njoj-.

Nakon ručka,u kuhinju su unijeli fotelju na razvlačenje na kojoj će ujak spavati. Za Sašu i sve njih je očito ovo bio veliki test i iskušenje.

-Kako ćemo se svi uklopiti- pomisli Sanja i uzdahnu ,pogledavši muža koji je nasamo razgovarao sa ujakom.

Kroz par dana se ispostavilo da je ujak sjajan kuvar,fantastičan poznavalac elektronike i veliki zabavljač, te je i Saša polako priznavao sebi da je veoma zanimljiv i tajanstven čovjek, međutim to nije želio da pokaže javno. Ujaka je doživljavao kao uljeza i izbjegavao koliko je mogao više. Uostalom, za par dana ima veoma ozbiljan test iz matematike i mora vježbati zadatke svaki dan, a on nema obzira ranim ustajanjem i zvukom sudova koji su se čuli iz kuhinje dok su svi spavali. Odlazio je kod Nebojše i provodio vrijeme u pokušaju da riješi zadatak za takmičenje.

Prethodno pokucavši na vrata i sačekavši odgovor, ujak uđe u sobu .

- Šta to vježbaš-?

Saša ga nezadovoljno pogleda i reče

-Nemam vremena zaista, radim matematiku za takmičenje. Ovo mi je veoma važno, molim vas da mi ne smetate. -

Ujak Sveta je pogledao preko Sašinog ramena zadatke i kratko rekao

-Hmm,zanimljivo-

Saša ga začuđeno pogleda i pomjeri se da ujak sjedne. Nakon dva sata izašao je iz sobe i tonom punim poštovanja rekao

-Mama, tvoj ujak je upravo riješio zadatake koje nisam mogao nikako da savladam. Spreman sam za takmičenje sad.Čudno mi je bilo otkud sve to zna, ali je samo neodređeno rekao da voli matematiku. Zahvalio sam se - izmjenjenim tonom, gotovo prijateljskim, dovrši svoje zapažanje.

Od tog dana Saša je sve ćešće puštao starog ujaka u sobu i počeo ga zvati "deda".

Večeras su čekali Vanju da se vrati sa eksurzije i ujak je odlučio da napravi posebnu večeru kojom će obilježiti susret i poznanstvo sa drugim unukom. Porodična atmosfera ga je ponovo učinila ispunjenim čovjekom i sve češće se glasno smijao što je bilo zarazno i na ostale u kući. Povremeno je odlazio u grad i ostajao do kasno i vraćao se zadovoljan..Osjetili su da ujak ima neki dio života o kome ne priča.

Vanja se pojavio na vratima poput povjetarca.Visok mladić,širokog osmjeha nalik Sanjinom.Zapravo je najviše i ličio njoj. Spustio je kofere i kao da je donio miris i svježinu mora sa sobom. Preplanuo sa vidnim raspoloženjem prišao je Sanji i odigao je lakoćom od poda

-Gdje si ti,kraljice moja? Kupio sam ti nešto. Znaš koliko mi je nedostajala tvoja kuhinja svo vrijeme?

-Postaću veoma ljubomoran- oglasi se Marko veselo, i zagrli sina. Saša i Vanja se potapšaše po ramenima i Vanja tad ugleda ujka Svetu. Kao da je to najprirodnija stvar priđe mu ,zagrli ga i reče

-Dobro došao u naš dom. Javila mi je mama da imamo dalekog rođaka iz Australije.Baš lijepo.Pričaćete mi o tom kontinentu. A, sad bih nešto jeo, poželio sam se onih tvojih specijaliteta ,mama.

-Sanja se pogledom obožavanja, obrati sinu

-Ovog puta je ujka Sveta kuvao.

Nakon veoma ukusne večere koju su svi nahvalili, Vanja je podijelio svima po sitnicu pa čak je i ujaku donio magnetni šah i izazvao ga na dvoboj.Vanja je bio sjajan šahista.

Dani su proticali veoma brzo u toploj atmosferi. Zapravo su se svi toliko navikli jedni na druge, da nisu ni osjećali nedostatak prostora. Ujak je ustajao veoma rano dok svi spavaju, završavao sa toaletom sve jutarnje potrebe i pripremao doručak za sve njih. Bio je presrećan i često tiho pjevušio dok ih sačeka da ustanu i isprati jedno po jedno u školu i na posao. Sanji je zaista mnogo značila njegova pomoć i miogla je da se posveti mnogo više pripremi đaka za prijemni ispit iz engleskog jezika. Vanja je naučio od ujaka mnogo taktičkih poteza iz šaha, a Saša je već dva puta bio na takmičenju iz matematike . Osvojio je na školskom takmičenju prvo mjesto a na opštinskom treće . Redovno su Nebojša i on sa ujakom prelazili zadatke i napredak je bio više nego očit.

Jednog dana ujak se obratio svima:

-Sa vama sam,evo više od osam mjeseci, i jedino što mogu reći ,jeste da ovako nisam bio srećan i ispunjen za svih onih godina u Australiji.

Marici i meni sam ispunio želju i obavio sve potrebne pripreme za njen dolazak kući i ekshumaciju koja će se obaviti tamo i potrebno opelo i sve kako je tražila.Treba da budem u Australiji za neki dan, i dok se vratim, svratiću do vas da vas obavijestim i pokažem novu adresu svog stanovanja.

Sve sam za ovih dugih mjeseci pažljivo isplanirao, i ono što ću iznijeti iz ovog doma, jeste osjećaj da ovde oduvijek pripadam.

Hvala vam svima na ovim tako lijepim osjećajima.Upoznao sam jednu skladnu, predivnu porodicu,dva dječaka koja su osvojila moje staro srce i spunila onaj prazan prostor koji je trebao da se popuni dječijim smjehom .Vanja je sjajan šahista, dječak tako dobrog srca i veoma neposredan ,srdačan mladić.Napokon sam upoznao i vaše omiljene kolekcionarske sklonosti.Vanja obožava automobile a Saša avione.Znaš Saša, imaš veoma dobar osjećaj za konstrukciju i mogao bi biti izuzetno dobar projektant.Takođe si pronicljiv i sumnjičav što je poželjno u poslu i današnjem vremenu. Marko je divan domaćin i izuzetan suprug.Vaš brak me podsjeća na brak Sanjinih roditelja i Maricin i moj. A Sanja je moja mala vila iz onog doba koje sam zadržao u srcu. Usrećili ste me i oporavili od svih starih rana i samoće.Sve vas volim djeco moja .Hvala vam

U naredna tri dana ujak je manje bio u stanu a više boravio u zavičaju i obavijestio ih da se uskoro vraća za Australiju te da dolazi nakon mjesec- dva dok sve obavi i prebaci Maricino tijelo u zavičaj. Svi su ga ispratili na aerodrom i prvo što je pomislio kada je kročio u hol ,koliko život za samo nekoliko mjeseci može izgledati drugačije.

Nakon ujakovog odlaska stan je nekako bio nepotpun i prazan. Nedostajao im je taj stari ujak , koji nije prestajao da ih zadivljuje svojim umješnostima i znanjem.

Saša ga je posebno zavolio jer ga je,pored matematike uveo u tajne konstrukcije aviona, i prosto nije mogao da se načudi tolikom kapacitetu znanja i ideja.Pitao se šta je ujka Žak , kako ga je i on zvao,bio zapravo po profesiji. Svaki put bi na takvo pitanje odgovarao da je sve naučio od svog gazde u fabrici gdje je i stekao penziju.

Svima se činilo da je mnogo toga ujak odnio sa sobom. Smijeh,zanimljive ideje,čarobne mirise iz kuhinje, jutarnju brigu i ljubav za njih, i tajanstvenost o sebi. Nije mnogo pričao o sebi niti su ga pitali. Smatrali su da će sam ukoliko želi, ispričati o sebi mnogo toga zanimljivog, što su svaki dan otkrivali o njemu kroz njegovo znanje.

Vanja je pored njega naučio kako da jednostavnije riješi matematički problem a Marko je uživao u društvu sa njim, i razgovorima o dobrim vinima koja su obojici bila strast. Često su se i šalili da je mrtva trka oko kulinarskog umjeća i kuvanja među Sanjom i ujakom.

Život je nastavio da teče svojim tokom i pripremi oko stambenog kredita za novi stan. Pričali su među sobom da će ujaku ponuditi da ostane sa njima bez bojazni će im smetati.

Čuli su se telefonom nekoliko puta otkako je otišao. Na momente je bio veoma zadovoljan ali češće je zvučao utučeno, iako ih je uvjeravao da je sve u redu. Na trenutke je razgovor,prekidao njegov uporan kašalj koji je ujak opravdavao prehladom i starošću. Sanja se veoma brinula i smirila se tek kada je pristao da ode kod ljekara kada se vrati. Nakon skoro dva mjeseca ujak je ponovo pozvonio na vrata. Bio je vidno izmjenjen i mršaviji.Tamni kolutovi oko očiju ukazivali su na neki umor ili bolest.Široko se osmjehnu i srećan izraz lica ga ponovo ozari. Uz kafu i kekse koje je donio pored čokolada i paketa žvakaćih guma ,pričao im je koliko je srećan i zadovoljan jer je Marica sada na mjestu na kome je željela da bude. Poželio je da vide njegov budući stan i nakon ručka svi su se uputili kolima u ujakov topli zavičaj. Njegovim licem je prelazilo tiho uzbuđenje,zadovoljstvo i na momente sjeta koja se nazirala u njegovim umornim očima.Nakon vožnje od skoro dva sata ujak Sveta progovori.

-Stigli smo dragi moji. Želim da vam prvo pokažem Maricino mjesto gdje sada boravi pa ćemo sve ostalo.

Krenuli su duž veoma sređenog groblja i stigli do parcele sa svježim humkama.

- Ovo je Maricin i moj novi dom dragi moji.Razmišljao sam da li da vas zovem da prisustvujete sahrani moje voljene supruge a onda sam osjetio potrebu da budem sam u tom činu.Sveštenik i ja.Sve sam joj ispričao i objasnio o svojoj novoj porodici. Želio sam takođe da vam pokažem i svoj novi stan. Krenućemo sada i sve ću vam potanko ispričati i pokazati.

Spomenici su bili jednostavni i dostojanstveni. Sanja je pomislila koliko je Marica bila lijepa žena i shvatila je po izrazu njenog blagog lica, da ujak nije pretjerivao kada je govorio o njenoj dobroti. Nakon kratkog zadržavanja na groblju ,zaustavili su se pred prizemnom kućom sa uređenim dvorištem, malim parkom i baštom u kome su dominirali bijeli ljiljani. Sanji je zastao dah i pogledala je ujaka očarana nestvarnom ljepotom.

Ujak je očito bio srećan što je uspio da ih zadivi a Saši se otelo pitanje

-Otkud tebi novac za ovoliku kuću ,pa ga pogleda sumnjičavo napravi izraz lica koji izazva smijeh kod svih .Ujak ga zagrli pa obeća uz pripremljeno piće ispričati istoriju ove kuće.Nakon zadirkivanja Saše, ujak se uputi do vitrine baroknog stila i iznese skupo ,crno vino.

-Ovo ćemo ti i ja Marko da popijemo .Za Sašu i Vanju imam lagano, pjenušavo bijelo vino, a mojoj Sanji sam pripremio koktel. Zatim nasu svima piće podiže čašu u vis i reče

-Dragi moji,moja porodico i moja radosti. Proveo sam uz vas takve trenutke kakve nisam mogao ni zamisliti. Moju sreću je remetila tuga što sve to Marica nije mogla osjetiti , ali sve sam joj pričao.Uskoro ću možda i biti sa njom.Ono što vam nisam rekao jesu dvije važne činjenice, to je tada imalo svoj razlog, kao i sam moj dolazak kod vas. Prva tajna koju sam prećutao jeste da sam bolestan. Imam karcinom koji u poslednje vrijeme napreduje. Tako su mi rekli ljekari u Australiji, dok sam ova dva mjeseca bio tamo. Važno je da sam sve uspio završiti i obaviti što smo se Marica i ja dogovarali. Šteta je i za vas i za nju da niste upoznali jedno drugo.Zato sam ja upoznao jednu posebnu porodicu, zbog koje ću otići spokojan i smiren sa osmjehom, ispunjen i zadovoljan što mi ništa neće ostati neostvareno.

Druga tajna jeste da sam zapravo vlasnik fabrike za proizvodnju i konstrukciju avio dijelova. Pažljivo sam sklapao mozaik svog života i sada pred sam kraj mogu srećno i zadovoljno da

čestitam

sebi što sam imao povjerenje u božansku promisao i prepuštao sve dragom Bogu da vodi. Tako sam došao i do vas ,mogu vam reći da sam se namučio da saznam vaš broj telefona, široko se osmjehnu na to podsjećanje, pa nastavi , stavku po stavku sam rješavao, uživao u vašem divnom domu, posmatrao i analizirao svakog od vas ponaosob i danas, kad pred vama stojim i nazdravljam za zdravlje i uspjeh svih nas, mogu reći, da nemam dilemu da li dobro postupam. Upoznaću vas sa Maricinim i mojim željama i planovima.

Kako nam Bog nije dao vlastitu djecu ,nagradio me je Sašom i Vanjom i učinio da osjetim ljepotu roditeljstva kroz vas dvoje, toplo je pogledao Marka i Sanju, a zatim nastavio. Bogatiji sam za divno iskustvo i opčinjen jednom divnom mladošću i različitim karakterima .Saša me veoma podsjeća na mene iz mladosti i njegova bujnost, ponekad naglost i hirovitost će vremenom da umekša , to zrelost nosi,a oštroumnost i čvrst karakter me je naveo da ga postavim za menadžera jednog od sektora u mojoj firmi u Australiji .Saša je poskočio sa mjesta i vidno potresen zurio u ujaka jedva razabirući ostatak pohvalnih karakteristika kako ga je ujak procjenio.Niko od prisutnih nije u početku shvatao o čemu ujak priča.Vanja je dječak mnogo mekše naravi,obrazlagao je ujak Sveta i dalje sa posebnom nježnošću gledajući dobrodušno lice lijepog dječaka. Njegova mekoća i jasni principi će se veoma dobro nadopunjavati na Sašine nedostatke i njemu ostavljam pola firme koju će dijeliti sa bratom i siguran sam da će znati cijeniti ovo nasleđe.Sektor koji Saša prima jeste upravo ono što njemu tako dobro ide.Moja firma se bavi proizvodnjom i konstrukcijom avio dijelova i jedino što ćeš morati jeste da dobiješ licencu avio konstruktora, a to sam sve u ova dva mjeseca sredio, reče, obraćajući se Saši.Nakon srednje škole imaš profesionalnu obuku i profesore koji će te tamo sačekati u nastavku školovanja.A što se tebe tiče Vanja, ti ćeš voditi ostale sektore i takođe ćeš imati obuku.

-Jedino što imate obavezu jeste sledeće- reče ujak, i pažljivo pogleda obojicu pa ode u sobu iz koje se vratio sa kesom koju je Sanja prepoznala primjetivši je onog dana dok je ujak vadio čokolade i plišanog zeca.Tada je odložio taj zavežljaj i sada je sa posebnom pažnjom i svečanim izrazom lica odmotavao. Lice mu se ozarilo i prije nego je pokazao o čemu se radi, prekrsti se sa dubokim naklonom i pokaza im ikonu Svete Patke.

-Ova slava od danas pripada vama momci i želim da se sjećate nas dvoje, a pogotovo tog dana na dan slave, i zapalite svijeću za duše naše. Neka vas Njena blagodat kupa i donese vam potrebnu hrabrost , odvažnost i ustrajnost, sve te osobine će vam trebati pri preuzimanju tako važnog posla u firmi kao i susretanja sa svakakvim ljudima. Među mnogima postoje i oni u koje imam beskrajno povjerenje i ti ljudi će vas dočekati kada za to dođe vrijeme.Sve sam detaljno i pažljivo napisao u testamentu koji će vam pročitati advokat nakon moje smrti. Svu potrebnu pomoć ,nas dvoje smo dobijali upravo molitvama Svete Petke pred Bogom.-

A sada da nastavim sa diobom reče vidno umoran i kašalj koji je trajao nekoliko minuta, natjera ga da sjedne.

-Marko ti ćeš nadzirati ostale sektore i pomagati svojim sinovima dok ojačaju i postanu dovoljno stabilni i mudri. Nakon toga polako priđe Sanji i njene meke ruke prisloni na svoje usahle, staračke obraze pa sa posebnim žarom reče

-Sanjice,kad sklopim oči otići ću sa mirom u duši i završenom misijom koju sam obećao Bogu, Marici i sebi. Davno sam dao to obećanje kada me je Gospod spasio sigurne smrti od bolesti, nakon koje nisam više mogao imati djecu. Često sam pomišljao kolika je nepravda da baš mene ostavi bez naslednika i čemu svo to teško stečeno bogatstvo koje će kao i sve drugo, crvi da pojedu. A onda sam Marici jedne večeri dok smo sjedili na našoj terasi,rekao kako da se na najbolji način iskoristi naš imetak i ostvari smisao svega što imamo.Te tople večeri smo se dogovorili da potražimo porodicu koja nema ni približno ovo materijalno bpgatsvo koje je nama dao Bog ,a imaju zauzvrat ono skriveno bogatstvo koje se ne vidi okom.To bogatstvo se srcem vidi i svuda osjeća. Tu ljepotu nježnog dječijeg srca imaš upravo ti koja nečujno, a tako jasno, vodiš ova tri mladića koji su zahvaljujući tebi bolji i plemenitiji .Bez tebe bi se spoticali o njihove potrebe,želje,nespretnost ,mladićku brzopletost i nesumnjivo i njihovu dobrotu, ali sve te osobine bi bez tvoje ženske pronicljivosti, bile neupotrebljive ili veoma loše usmjerene. Kada sam te nazvao nakon toliko mnogo godina, nisam vjerovao ni da me se možeš sjetiti. U glavi sam se mjesecima prisjećao svih ljudi i rodbine koju sam poznavao i svi su , jedan po jedan bili eliminisani,čak nakon prvog poziva. Tvojih roditelja sam se iskreno sjetio odavno.

Znao sam duboko u sebi da bi tvoja majka iz prve pristala na moju molbu, a za tebe nisam mogao ni da pretpostavim u šta si izrasla. Bio sam silno srećan što moj poziv nije bio uzaludan.Već sam gubio nadu da ću pronaći odgovarajuće ljude za Maricinu i moju firmu. Hvala ti .Pored tjelesne ljepote imaš još važniju ljepotu,onu koja se ničim ne može popraviti,već samo djelima istaknuti. Tebi zlato moje poklanjam ovu kuću i sve što se nalazi u njoj i oko nje. Niste vi još vidjeli sav sadržaj,veselo se osmjehnuo. Sa Markom ćeš skupa da nadzireš rad dječaka dok se osamostale i dok procjenite da su zreli da sami donose neke odluke. Pazite da se ne pokliznete u čitavom ovom novčanom i životnom izazovu. Novac koji nije stigao radom, trudom i sa mnogo usputnih ožiljaka, može postati velika prepreka i zamka ,namjesto radost. Ostavio sam u testamentu i ljude koji će biti zaduženi za rad kao i do sada, koji su svoju veliku lojalnost koliko puta dokazali.Oni će ipak biti ključni u poslu, da se vi ne biste okliznuli o toliki novac. Advokat će vam zatim pročitati koliki iznos novca pripada vama, nakon toga treba da zaradite sumu ,koju sam naveo, i imate obavezu da ponovite ovo što sam ja uradio. Zadatak je da pronađete odgovarajuću porodicu i pomognete im na način koji sam vam ja pomogao. Cifra koja će ići toj porodici će biti manja, oni treba da steknu sami bogatstvo i umnože ga. Zatim i oni da pronađu porodicu i sve tako ukrug. Novac je važno umnožiti dobrotom i milosrđem. Novac kao sredstvo plaćanja je običan papir ako mu se ne udahne život. Vjerujem da ćete biti zadovoljni testamentom koji će se otvoriti nakon moje smrti.

A sada bih da vam svima zahvalim na ovim danima i mjesecima sreće uz vas. Svo proteklo vrijeme sam zaista živio.

Pomislio sam da bih mogao tražiti od vas samo još jednu veliku pažnju-?

Sanja ga upitno pogleda dok je ujak nakon dužeg kašlja, nastavio

-Želim da Marici i dalje donosite bijele ljiljane -

Saša i Vanja su prišli starom čovjeku i zagrlili ga ,dok su iskrene, mladićke suze kvasile njegovu košulju.

Marko i Sanja su prišli sinovima i ujak je sa smirenjem i radošću u srcu, pomislio da su sve njegove nade i želje ispunjene. Njih četvoro su mu ličili na anđele koji su ga okružili da mu uljepšaju poslednje dane života ,nakon kojih će otići svojoj Marici u velikoj čežnji.

 

Slika preuzeta sa googla.Đorđe Petrović autor " U prolazu usamljenosti"