Dragi moji,evo da se osvrnemo na temu LJUBAV.
Svi se slažemo u jednom,da ljubav ne može biti ljubav, ako je jednostrana. Ljubav mora da je uzvraćena da bi nosila tu titulu. Kroz godine i godine odrastanja i zrelosti,ipak sam došla do jednog zaključka, koji će vas možda iznenaditi.
LJUBAV JE LJUBAV, AKO JE BEZUSLOVNA. Sve drugo je iluzija ili trgovina.Razmjena dobara.
Često se svi bez razmišljanja razmećemo tim pridjevom "BEZUSLOVAN" ,a,da zapravo nismo svjesni koliko je umjeće potrebno i kolika širina, da bi smo uistinu živjeli to što govorimo.
Ljubav nije privlačnost.
Ljubav nije želja.
Ljubav nije zavisnost.
Ljubav je čista, pitka emocija bez uslova, bez očekivanja.
Možete li iskreno sami sebi čestitati, dok razmišljate i, o ovome čitate,da živite zaista tako ljubav? Da volite partnera baš takvog- kakav jeste.Da ne očekujete od njega da ispuni vaša očekivanja.Da se uklopi sa svim njegovim osobinama u sliku ,kakvu ste stvorili u sebi.Teško...Iskreno, ja ne mogu i ne živim pravu ljubav, razmišljajući o ovome. Svi mi , kada ulazimo u vezu ili brak, kao da pravimo pakt sa partnerom. Kao da nečujno govorimo- voljeću te dok god budeš ispunjavao moje kriteijume zbog kojih sam sa tobom. Dok mi budeš zadovoljavao ego, do tada ćeš biti i ti vrijedan moje ljubavi. Dok budeš ispunjavao moja očekivanja - do tada ćeš biti vrijedan moje ljubavi.
Ne liči li vam ovo na berzu osjećaja koja je tek,kamuflirana ljubavnim ponašanjem?E, tu ne može biti riječi o pravoj ljubavi.
Ne možemo pričati o ljubavi,ako nas je naša potreba da popunimo usamljenost ,povela u potragu za onim ko će nam ispuniti naš vakum iznutra. Ne može te voljeti da bi se poništila usamljenost! A, na žalost svi ,bez izuzetka koje znam, govore o ljubavi kao o nekoj robi koja je na prodaju.Premda,i ne misle o tome tako, ali se ponašaju tako.
"Jesi li pažljiv prema meni?" "Biću onda i ja ,prema tebi"
"Jesi li nježan prema meni?" " Biću onda i ja , prema tebi"
"Iskliznuo si iz mog poimanja ljubavi, i danas nisi bio učtiv prema meni.Šteta, svo moje mišljenje o tebi, palo je u vodu.Ipak , ne zaslužuješ moju ljubav!" A, zašto!?
Vidite li da od ljubavi pravimo ugovor i sa preduslovom da se ispune sva naša očekivanja?Ima li onda među nama neko ,ko zaista bezuslovno voli, iako ćesto baš tu riječ pominjemo,koja toliko zrelosti zahtjeva?
Ukoliko nas usamljenost odvuče u zagrljaj, to nije ljubav. Kada se osjećamo prazno , hrlimo da ispunimo nečim tu prazninu, tragajući za onim ko će nas voljeti. Ali usamljenost ne može biti izlječena kontaktom sa drugim bićem, već kontaktom sa sobom i stvarnošću.I kada to prihvatimo, onda ćemo prihvatiti jedino i isključivo, našu odgovornost za sve što nam se dešava.Kada se u emotivnoj praznini traži partner, obično se nabasa na potpuno pgrešnog, koji je samo privid,onoga što nama treba. A, zapravo,ono što nam treba je potraga za nama samima.Niko , baš niko nam ne može pružiti ono što nam treba, već mi sami sebi.Niti iko bolje od nas, može poznavati našu suštinu i biće. Brakovi zasnovani na želji,ne traju dugo. " Nmoj da me razočaraš,jer mnogo očekujem od tebe"
Iili se ulazi u brak sa strahom da ne razočaramo onog drugog,i time već u povoju braka ,preuzimamo nemoguću misiju, udovoljavanja želji partnera ,dok sa druge strane nepovratno i potpuno, gubimo sebe.
Ako je u pozadini glad za ljubavlju ili posesivnost,ili vezivanje, grčevito, gdje je tu ljubav'Namjesto ljubavi - dobija se mučenje. Dva bića nespremna i nesposobna da vole, duboko egoistična ulaze u trajni zavjet ,neosnovano vjerujući da mogu održati, nešto što je neodrživo.Kako da ispune nešto o čemu ni nemaju predstavu,šta je prava ljubav!To je kao kada bi dva slepca spojili i očekivali da se ne sapletu jedno o drugo. Tamo gdje su prisutne ove prećutne želje,krije se zapravo ucjena.A,tamo gdje je ucjena javlja se strah.A gdje je strah, javlja se mržnja.Jer uvijek mrzimo ono čega se plašimo.Dakle, ljubav treba biti pitak izvor ,neopterećujući odnos u kome je dovoljuno biti ,jer smo zadovoljuni onim što imamo pored sebe,i jer istinski prihvatamo to biće pored sebe.Bez uvjeta, bez ucjena.BEZULOVNO.
E, da bi to mogli uistinu živjeti ,treba biti zreo za to. Treba poznavati sebe.Treba poznavati i voljeti i svoju samoću, i tugu i radost.Treba raskinuti okove ovisnosti i biti slobodan. Slobodu ćemo pronaći u ljubavi prema Bogu i svakom božanskom stvoru koji je satkan od ljubavi .I, to takav, kakav jeste.Ljubav je stanje, a ne, odnos. Kada postanemo svjesni svojih dužnosti, a obacimo vezanosti, opsesiju,naklonost i kada uspijemo svega toga da se oslobodimo, tada nastupa ljubav u svoj njenoj veličini i ljepoti.Veličanstvena, blistava i velika!
Ali, prvo treba da zavolimo sebe i tek onda možemo pričati o ljubavi ka nekom drugom. Samo kada je srce slobodno, volimo!
Tada će nam partner bit odabran srcem ,a ne potrebom.I tada ćemo znati iskreno voljeti.
