MORE - TREĆI DIO

  

Naslonjena na zid bolničkog hodnika, pred vratima operacione sale, stajala je Nevenka .Blijedo lice na kome su bili vidljivi crni koturovi ispod očiju, i stisnute usne,bez kapi krvi, ukazivali su na unutarnje stanje žene,koja je čekala vijest o  kćerci, za čiji život  su se  borili na operacionom stolu. U mučnoj neizvjesnosti ,po kozna koji put,  prebirala je u mislima  pitanje upućeno sebi

- Zašto je pustila svoje jedino dijete bez većeg opreza i kontrole?

Ugušen vrisak koji joj je parao utrobu ,odizao je i spuštao grudni koš u ubrzanom disanju.  Nesvjesna bilo čega oko sebe, pomicala je ispucale i suve usne  u molitvi za život njenog djeteta. Policija je prije par sati pozvonila na njena vrata, i prva pomisao je bila -Irena! Na žalost,bila je u pravu.

Službena lica su je zatekla dok je mjesila kiflice i pažljivo joj saopštili nesreću koja je zadesila njenu Irenu. U šoku je zurila u lica dva muškarca koja su stajala pred njom. Stropoštala se na stolicu i zajecala.

-Osjećala sam neku nesreću .Osjećala sam da je u onoj djevojci neko zlo ,ponavljala je kroz plač, gledajući  kroz njih .

 Dok je čekala vijesti doktora ,nije mogla da se sjeti kako je došla u bolnicu čak  u Crnu Goru.Da li policijskim autom ili je neko dovezao?

Miris joda i zvuk teških vrata operacione sale ,su je trznule iz razmišljanja. Na vratima sa maskom preko lica, stajao je doktor ,koji se borio za život ,njene kćerke.  Izgledao je umoran i zamišljen.

-Doktore, jeste li vi bili pored moje kćerke- slomljenim glasom upita Nevenka ,misleći da će joj srce prsnuti od divljačkog lupanja.

-Pretpostavljam da ste vi majka- reče čovjek iscrpljenim tonom.

-Da,ja sam majka djevojke koja se nalazi u operacionoj sali

-Molim vas da me sačekate ovde ,za par minuta ću se presvući ,pa ćete u moju službenu sobu krenuti sa mnom. Brzo ću.

Gubila je snagu čekajući doktora da se pojavi.Imala je utisak da je noge uopšte ne drže,već da lebdi u vazduhu dok pokušava nogama da se održi na tlu. Nemoć i bol su tukle sljepočnice i osjetila je da se u strahu guši.

-Idemo- doktor je lagano spustio ruku na njeno rame.

-Ne bojte se. Nije životno ugrožena. Idemo do moje sobe ,pa ću vam pažljivo sve izložiti.

-Molim vas,nemojte mi ništa prećutati.Moram znati pravo stanje.

-Naravno, samo sjedite prvo, molim vas- snažnim glasom reče muškarac u bijeloj uniformi,odlazeći do staklene vitrine u kojoj se nalazilo nekoliko flaša ,vinjaka i viskija.

-Popijte ,izgledate veoma iscrpljeno .Piće će vas zagrijati a ja ću sada pozvati medicinsku sestru,da nam donese kafu. Nemojte biti u grču. Sada više nego ikada morate biti pribrani i jaki. Vašoj kćeri jedino vi možete pomoći- ,pa napravivši stanku u glasu,reče - možda- .

Žena pred njim je vidno drhtala iščekujući vijesti  i osjećajući da joj život zavisi od njegovih riječi.Nesvjesno je salila u grlo žestoko piće ,osjećajući vrelinu u utrobi.

-Vidite, vaša kćerka je mnogo izmučena i veoma povrijeđena. Izgubila je dosta krvi i tečnosti. Genitalije su joj povrijeđene i to smo zašili.Primila je bocu krvi i bocu plazme, a ovih dana će u infuziji dobijati mnogo vitamina.Dali smo krv na analizu narkotika,lično mislim da se radi o nekoj težoj, halucinogenoj drogi, takozvanoj "Ekstazi".Iz njene priče ćete vremenom saznati, da li je dobrovoljno uzela ili je podmetnuta.
-Nema govora da bi Irena sama uzela drogu,vidno izrevoltirana Nevenka upade u riječ.Ti gadovi su je drogirali ! 
-Ono što mene više brine, i na šta želim da vam skrenem pažnju  ,nastavi doktor, pogledavši je saučesnički, jeste njeno psihičko stanje. Plašim se onoga što može proizići iz ovog ružnog i traumatičnog iskustva. Nije imala želju da živi i svo vrijeme je u vožnji ponavljala da vama ništa ne govorimo.Bila je u šoku od gubitka tečnosti , gubitka  krvi,  i od fizičkih povreda. -

-Doktor Milorad , koliko je opreznije mogao i biranim riječima ,objašnjavao je ženi ,sa kakvim povredama se suočilo njeno dijete i šta je prošla tu noć do jutra.

-Dostaaa doktore! - vrisnula je Nevenka. - Nemojte više ništa pričati! Majka sam, majka sam- šaputala je nesrećna žena,kršeći prste na ledenim rukama. Suze su joj se slivale niz lice i činilo se da će svaki čas da se sruši sa stolice.

-Iznevjerila sam je.Iznevjerila sam je...- klateći se na stolici ,očajno je ponavljala ,prekidajući riječi jecajima i bolom u grudima.

-Doktor je pozvao medicinsku sestru da joj da injekciju za smirenje, i smjesti je u posebnu sobu u kojoj se osoblje odmaralo.Predložio joj je, da pokuša da je smjesti u krevet, da bi odmorila  tijelo i zaspala.

-Trebaće joj mnogo snage- pomislio je,gledajući u njene oči u kojima se užas ogledao.

Sestra joj je dala injekciju i nakon desetak minuta,Nevenka je osjetila da je obuzima mir. Odvela je u sobu i smjestila na krevet,sugerišući da malo odmori ,i ubjeđujući je da će sve biti u redu. Boreći se da ne zaspe, Nevenku je ipak nakon pola sata uhvatio san. Zaspala je misleći na svoje dijete.

-Molim vas sestro, dobro vodite računa o toj nesrećnoj ženi.Lično ću se zauzeti za njih dvije.

-Dobro šefe,ne brinite .Obilaziću je sve do jutra,mislim da će dugo spavati,ali ne znam kud ćemo sa njom poslije.

-Da, dobro ste me podsjetili.Molim vas obezbjedite bolnički apartman ,trenutno svakako nemamo pacjenta. Gospođa Nevenka će biti u njemu. I pobrinite se da joj ništa ne nedostaje. Jel vam to jasno?

-Da- reče sestra,vidno zbunjena brigom o nepoznatoj ženi.Ipak,ništa ne reče ,već upita ,treba li još nešto.

- Možete da idete,slobodni ste. Hvala vam.

Odlazeći do prozora,doktor Milorad  je zagledan u bolnički park proživljavao davnu i potisnutu bol.Licem mu je prešao trzaj i uznemiren,nasuo je sebi čašicu vinjaka. Stresao se nakon dugog gutljaja i čvrsto stisnuo usne . Nekada davno, prije tačnije dvadeset pet godina, njegovu sestru je napao čovjek koji je po godinama, mogao ,otac da joj bude. Dok se vraćala iz škole ,osjetila je muške ruke kako je vuku u grmlje.Taj dan se sama vraćala iz škole ,ništa ne sluteći,pjevušila svoju omiljenu pjesmu od Adel. Imala je glas slavuja. Sa svega četrnaest godina , proživjela je dramu ravnu najgorem hororu. Sjetio se i majke koja je čupala kosu kad je lično pronašla  sa teškim povredama ,modrog lica i  ukočenog pogleda. Nakon što se nije pojavila kući u vrijeme kada uvijek dolazi,pozvala je  policiju koja nije pokrenula traganje odmah. Ubjeđivali su je da treba dvadeset četiri časa da prođe ,i da će sigurno doći kući brzo. -Tinejdžerske su to godine-  ,slušala je monoton glas sa druge strane žice ,ali majčino srce je osjećalo nesreću. Nakon nekoliko poziva drugaricama iz razreda,koje su potvrdile da se nisu tog dana skupa vraćale,jer su išle u grad,odlučila je pokrenuti sama istragu. Dobro je poznavala svoju Anđelu.Nikada nije kasnila kući, niti išla bez pitanja , bilo gdje. Uzela je Milorada za ruku i krenula u potragu za njom. Odlučila se za smjer ,kojim se vraća iz škole. Milorad je tada imao šest godina. Nije željela da ga ostavlja samog kući.Još nekoliko mjeseci, i muž će se vratiti iz Iraka, sve će onda biti lakše, mislila je u sebi,strepeći za dijete. Milorad je bio jako vezan za sestru koja ga je često zabavljala svojim imitacijama i pjesmama koje je pjevala skoro bolje od originala. Obožavala je mlađeg brata i nikada nije dolazila iz škole ,što nije prvo zavirila u njegovu sobu, i bacila mu na krevet ,omiljenu čokoladicu. I on je osjetio neku opasnost i ćutke pratio majčin ubrzan korak. Nakon pola sata ,na samom skretanju za kuću,ugledala je njenu cipelu koja je virila iz grmlja. Oštrim pokretom gurnula je granje, i ugledala bespomoćno tijelo u lokvi krvi. Majka je pala pored nje i vrištala ,pokušavajući je pokriti iscjepanom garderobom.Na Milorada je potpuno zaboravila. On je stajao ukočen i posmatrao beživotno tijelo svoje voljene sestre. Nikada nije uspio izbaciti iz sjećanja i srca ,njen pogled pun patnje i modro lice.Čovjek koji je silovao, rukom je  ugušio, dok je pokušavala da vrišti i pozove pomoć. Nakon toga,majka je obolila na živcima a otac je sve češće potezao za čašicom.Anđa je bila njegova mezimica. Odlučio je da pravdu uzme u svoje ruke kada sazna identitet čovjeka koji je uništio život cijele jedne porodice, no, policija je dobro čuvala njegovu sigurnost. Na suđenju je dobio svega sedam godina,jer su ga proglasili neuračunljivim,i njegov otac je nakon toga ubrzo obolio.Dobio je rak pankreasa i otišao jednog jutra u strašnim bolovima. Majka je ostala sa njim ,više nalik kipu ,nego čovjeku. Tada se zarekao da će završiti medicinu i biti hirug. Osjećao je nemoć jer je gubio jedno po jedno biće.

Teško proživljavajući u mislima ponovni rastanak sa sestrom,osjetio je veliku bol u duši. Zarekao se da će sve učiniti ,da ovog puta pravda bude zadovoljena.

-Doktore,kada mogu da vidim Irenu- nervozno  je upitala Nevenka ,sledeće jutro,doktora Miorada.Probudila se u neke sitne sate i nije mogla više spavati. Znala je da negdje u ovoj bolnici leži njeno dijete ,povrijeđeno i osakaćeno u svakom smislu. Bol je parao utrobu i nervozno je šetala po sobi ,želeći što prije da je zagrli. Osjećaj krivice je nagrizao srce. Prebacivala je sebi zašto nije poslušala intuiciju i zadržala svoju Iricu ,pa makar se i ljutila na nju.

-Gospođo Nevenka ,Irena je već na odeljenju.Stanje je stabilno i nije životno  ugrožena , ostale pronoze ne mogu da vam dam. Sve je do nje, a  najveća podrška  joj je u vama .Ne smijete klonuti i plakati.Sada, najjači morate biti. Policija se najavila da će doći do nje  popodne, da uzmu izjavu.Rekao sam im da nije stabilna,pa se nadam da ćete je makar malo osnažiti za taj susret ,koji će biti sigurno bolan. Postavljaće joj pitanja i ponovo će proći kroz to iskustvo. Rekli su za nekoliko dana opet zvati.Moraju pripremiti izvještaj .Krivica je automatski podignuta i čekaće vas dugi proces  suđenja.Ja ću svjedočiti ,ne brinite.Rekao sam da vam sestra spremi apartman bolnički, a onda sam odlučio da smjestim i Irenu sa vama. Sada joj više nego ikada trebate. Svakako je korisno da ste blizu nje ,ako zatreba pomoć sestre,da možete da ih pozovete. Mnogo je pacjenata na odeljenju, i ne mogu biti na raspolaganju baš  u svakom trenutku. Nebojte se- čvrsto je stisnuo ruku i krenuo niz stepenice.

Nevenka je olovnim koracima prilazila bolesničkoj sobi. Na krevetu je ležalo njeno dijete.Njena jedinica.Njena Irica.Dobra i poslušna djevojka ,kojoj je na prvom samostalnom koraku,podmetnuta noga! Koja je na najgori način pogledala u lice ljudskim zvjerima  koje su nanjušile plijen. Očajna i uplašena ,skupljala je hrabrost i stegnula srce.  Stala je pored kreveta i posmatrala blijedo lice djevojke koja nije više bila djevojčica. I,koja to više nikada neće biti . Ni po čemu.

-Irice- tiho je prošaptala ,milujući gustu,ulepljenu kosu. -Mama je dušo.

Djevojka je okrenula lice u pravcu glasa i beživotnim pogledom zurila u majku, kao da je ne poznaje. Nakon par trenutaka,ponovo  je okrenula lice ka zidu i počela jecati.

Nevenka je mislila da će umrijeti.Ugrizla se za usnu ,skrivajući ruke koje su drhtale. Osjećala je nemoć i bol koji je dolazio pravo iz srca. Poražena je bila beživotnim pogledom ,nekad veselog i bezbrižnog djeteta.Prije samo dva dana, bila je srećna i nasmijana.

-Tu sam dušo mamina.Sve će biti dobro. Nikada više se nećemo odvajati- promuklim glasom je šaputala ,gledajući u svoje ranjeno dijete,ranjene duše,ranjenih osjećaja,ranjenog povjerenja u dobro u ljudima. Suze su joj se skupljale u očima koje je zadržala ,progutavši vrisak.

 Irena se nije pomjerala. Svo vrijeme je okrenuta licem u pravcu zida, tiho jecala ,kvaseći jastuk suzama. Nakon dugog vremena, pogledala je u majku. Strah, nemoć, stid, praznina ,sve skupa u jednom pogledu.

-Ništa više neće biti dobro,majko. - Iz nje je progovorila neka jeziva hladnoća i beznađe.  

-Oprosti mi ,lagala sam te.Lagala sam te za Hanu ,govoreći da je dobra djevojka. Nije majko dobra.Ni sama ne znam odkud me toliko mrzi. Ja sam joj se divila. A,onda je povela te momke.Kunem ti se da nisam znala da i oni idu.Ušli su na pola puta i nije mi rekla da će biti sa nama u kući. Željela sam da se vratim ali me bilo stid,govorila je njena Irena beživotnim glasom. Sada je za sve kasno- pogledala je očima u kome se prostirala tolika bespomoćnost i toliko mnogo pitanja,na koje ni ona nije imala odgovor. Irena je briznula u dug i glasan plač. Uznemirila se jako i Nevenka je brzo zovnula sestru, koja je u infuziju ubacila sedativ. Nakon kratkog vremena je zaspala.

Nevenka je  sjela pored svog djeteta i posmatrala je ,dok je bol kidala svaki mišić. Pustila je vruće suze niz lice,posmatrajući svoje blago.Jedini razlog njenog života. Prisjećala se u mislima Irene kao bebe.Kad je prvi put stavila na grudi i osjetila kako joj izvlači mlijeko iz dojki.Sjećala se njenog  gugutanja,mirisa kože.Onog slatkog mirisa njenog djeteta,koje danas leži bespomoćno a ona je još nemoćnija da joj pomogne. Slušala je Irenu kako se u snu muči i stenje,pomjerajući tijelo kao da želi pobjeći. Po prvi put je poželjela da nestane. Svaki uzdah i bol je osjećala i pitala se ,kako čovjek može toliku bol da izdrži a da ne umre naživo.

-Majko,kako ću dalje- cvilela je Irena ,gledajući nemoćno u oči svoje majke.

-Ići ćeš nekako dalje, živote moj.Vrijeme će sve zaliječiti. Ja sam tu,neboj se .Skupa ćemo liječiti svaku bol,svaku ranu.Majka će dušo skupljati te krhotine tvog srca i sastavit ćemo ga opet , da bude kao nekad. Vjeruješ li mi - upitala je, boreći se da ne vrisne. Milovala je kosu svoje jedinice i zarekla se da će istjerati pravdu i strpati zlotvore u zatvor.

Sestre su se smjenjivale, doktor Milorad je često ulazio u sobu i nakon deset dana više nije mogao odlagati dolazak policije. Taj dan su trebali da dođu i Nevenka se plašila kako će Irena proživjeti pitanja inspektora policije. No, ona je automatski odgovarala  na postavljena pitanja.  Inspektor je bio i više nego uviđajan.Kad je prikupio potrebne podatke reče

-Oprostite,ali ovo je službena dužnost bila.Želim da se brzo oporaviš, a tvojoj majci da bude jaka.Čeka vas suđenje koje će biti zakazano nakon saslušanja krivaca.Doktor Milorad je mnogo pomogao svojim svjedočenjem i opisom ,mada i ti sama znaš ko se sve  nalazio te večeri. Dobićete pismeno obavještenje o vremenu i datumu suđenja. Prvo treba postupak da se povede protiv njih kada im se dokaže  krivica ,nakon saslušanja. Ukoliko neko od njih bude priznao ,tim će postupak biti brži. Želim ti mnogo  sreće- prijatnim tonom reče inspektor i rukova se sa majkom.Nakon kratke ćutnje,izašao je iz sobe.

Irena je pogledala u majku i očima punim zebnje, uputila joj nijemo pitanje da li će moći proći sav taj proces koji je čeka.Nevenka je znala da im predstoji   najteži period od koga će zavisiti Irenino dalje povjerenje u ljude. Suđenje i mučno ispitivanje tek treba da prođe ,njena nježna djevojčica.Uzdahnula je tiho, nježno je milujući po kosi.

MORE - DRUGI DIO

-Hajdemo- ushićeno Boris povuče Irenu za ruku , i okrenu se Hani

-Idemo sada da proslavimo ovu sreću .Moja maskota je kraljica večeri.Pijemo u njeno i moje ime! -

Dok je u jednoj ruci držao skup telefon i pozivao taksi, drugom rukom je obuhvatio Irenu za struk, kao da je njihov odnos mnogo bliskiji,nego što zapravo jeste. Nikome sem nje u tom trenutku to nije bilo čudno, i ona se prilično iznenađena  i zatečena povuče iz njegovog stiska,stidljivo ga pogledavši.Tu njenu zbunjenost Hana proprati zluradim smijehom uz opasku kako je vrijeme da odraste i prestane biti "Mamina Irica".

Ispred vrata velikog kazino objekta,zaustavila su se dva taksi vozila.U jedan su se smjestili Boris i Irena, Hana i Andrija ,dok su Ivan i Dubravka odlučili da se odvezu nakratko sami,pa će im se pridružiti kasnije u Budvi. Noćni život i zabava je tamo bila već u punom jeku. Vožnja je trajala prilično, i njih troje su se  dobro zabavljali šalama i prepričavanjem ranijih iskustava u kazinu.Jedino je Irena oslonjena na Borisovo rame,dremljiva, umorna i prepuna dima,utonula u  nejasne misli , koje su više ličile na zbrkani dijalog u glavi  onoga  ko je na raskrsnici, i ne zna kojim putem da krene. Osjećala je da će ovaj odlazak na more promjeniti mnogo toga kod nje.Iz nekog nejasnog razloga, koprenu podmukle opasnosti je osjećala duboko u sebi, i spokojstvo koje je imala jutros ,potpuno  je napustilo. Jedino što je željela ,jeste krevet i zdrav san ,nakon koga će odlučiti šta da radi.Glas u njoj koji je nazivala šapatom njenog anđela Čuvara ,je sve više pozivao da se vrati kući..Zadrijemala je pomislivši na mamu i mir njene sobe.

-Hej ,probudi se uspavana ljepotice- nagnut nad njom,Boris je prodrmao za ramena.

-Stigli smo a zabava tek treba da počne.Ti si zaslužna za ovo naše okupljanje večeras i imaš pravo da biraš. Želiš li neku živu i dobru svirku, ili noćni klub?

-Iskreno,glava me mnogo boli,ja bih najradije da se nigdje ne zadržavamo dugo . Potrebno mi je da se odmorim.-

Hanin bučan smijeh nakon Irenine izjave se razlijegao ,mješajući se sa udaljenim zvucima tehno muzike  i bukom automobila ,i Irenu obuze nervoza i odbojnost prema toj djevojci koja joj se više  nimalo nije dopadala. Boris je oštro pogleda i obrati se nanovo Ireni

- Predložio bih ti noćni klub da se razdrmaš i osjetiš puls noćnog života ,ovde u Budvi. Ti si kraljica večeri ,i učini mi to zadovoljstvo da uživam u tvom društvu večeras.Obećavam da nećemo biti duže ,nego tebi to bude odgovaralo-

Na te njegove riječi,Irena se osjetila  prilično bolje i reče

- Pa, dobro.Hajdemo onda u noćni klub-zamišljeno progovori.

 Makar ću se razbuditi od duboke dremljivosti pomisli ,  i čim se vratimo iz kluba, ostaću  da se naspavam . Vratit ću  se kući sledećeg dana odluči Irena, i u tom trenutku sva potištenost je napusti.

Spokojno se nasmiješi Borisu i glavom dade znak da krenu ka noćnom klubu.

Dok su se približavali diskoteci snažni basovi tehno muzike kao da su prodirali i u samu utrobu  zemlje. Imala je utisak da joj je tlo nestabilno od tog zvuka i osjeti se  veoma napeto i  nervozno.Boris joj  je laganim dodirom ruke, dodatno prenio neki čudan osjećaj nepripadanja cijelom tom društvu i prostoru. Sve je odbijalo.Njegovo prisustvo, njihova sklonost društvenim zabavama u  kojima ona nije uživala, a  pogotovo Hanina pritajena pakost i zavist , koja se dala naslutiti iz svakog njenog komentara i pogleda. Uzdahnu nespokojno i protiv svoje volje, naprežući se da uživa,prepusti se bučnim i agresivnim tonovima.

 Disko led kugla je bacala raznobojnu svjetlost po zidovima. Zelena,crvena,bijela ,plava i žuta svjetla su palacala čas po podijumu,čas po zidu ogromne prostorije ,čas po plasačima koji su u ritmu pokretali svoja oznojena i vruća tijela. Ustalasana masa je ponijela i prateći ritam tijela ostalih na podijumu, osjećala je kako je napetost popušta.  Nepoznata lica su  kao  u nekom, ubrzanom filmu pojavljivala i nestajala pred njom ,njišući se ,dok su im licem prelazile boje sa disko kugle..Pojedini su pokušavali da svojim glasom nadjačaju buku ,no bezuspješno, te bi samo odmahivali rukom i udaljavali se .Neki su se samo smješkali i cupkali, podsjećajući je na pokvarene lutke na navijanje, koje se nakon dugog ležanja u nekom starom koferu, pokušavaju vratiti u život. Djevojka ispred nje u crnoj dugačkoj haljini ,sa tamnom šminkom boje šljive, na kapcima, obrazima i usnama ,provučenom alkicom kroz nos i na nekoliko mjesta na licu, ,izazva tihu jezu u njoj, i ona se instiktivno udalji od nje. Pogled daleke odsutnosti i nedefinisane strasti je duboko dotakao, i u Irenu se uvuče nespokoj od koga požele odmah da ode kući.Pogledom je potražila Borisa,Hanu i Andriju no,teško da ih je mogla odmah uočiti.Naprezala je pogled suznih očiju od duvanskog dima  ali nije uspjela da ih pronađe. Pitala se gdje su mogli da odu ,kada su skupa ušli i bili jedni pored drugih ,nošeni  plesnom masom.Nakon kratkog vremena ugledala ih je  kako joj se približavaju noseći čaše sa pićem u ruci. Irena uze čašu od Hane,koju joj je pružala , jedva razabirajući šta joj govori. -Prijaće ti osvježenje- više je čitala sa usana nego što je čula.

Osjetila je lagan miris mentola i alkohola i to joj nadraži čula. Boris se našao pored nje,držeći svoju čašu i gledajući je strastveno,nazdravi u ime njihovog susreta. Pijuckali su piće i njihali se u taktovima na koje se već privikla. Polako  se opuštala i  nije više bila  onoliko napeta. Nakon nešto više od pola sata osjetila je  blagu vrtoglavicu  i zamućen vid ,koji je pokušavala otkloniti laganim trljanjem očiju .Boris se smješkao i zaštitnički je obuhvatio za struk,nešto joj šapćući što nije uspjela razabrati.Što od buke što od čudnog pijanstva koje nije mogla objasniti. Osjetila je neku nejasnu emotivnu čistoću sa Borisom i prisnost od koje su je podilazili žmarci.Isprva lagan smijeh pa sve srećniji i glasniji je obuzimao, i naposlijetku,njeno tijelo dobi  prozračnost  i lakoću.Činilo joj se da lebdi i čuje sve oko sebe koji joj šapuću bestidne riječi ,sladostrastno je posmatrajući. Začudo, to joj se dopadalo .Ugledala je Hanu i Andriju kako ukrštenih ruku ispijaju piće onog drugog i prislonila se uz vruće Borisovo tijelo. Svaki mišić je odavao požudu i napetost. Povukao je uz sebe i žudno je poljubio. Njegove ruke su je snažno stezale a prsti se zarivali u njeno tijelo. Pokušala je da mu da na znanje da joj se ne dopada toliki stisak, ali nije uspjevala ništa da izgovori.Jezik kao da je bio tuđ .U jednom trenutku je osjetila ukus krvi na usnama koji se mješao sa ukusom alkohola i duvana sa Borisovih usana. On je u pomamnoj strasti ugrizao za usnu i privlačio sve više sebi. U jednom trenutku je uhvatio  za ruku i naglo  povukao .Dok se nespretno kretala , povremeno posrćući,pokušavala je da prati njegov brz hod.On je više vukao nego što je pridržavao. Dok su išli niz dugačke stepenice polu mračnim hodnikom ,dva puta se saplela i osjetila bol u nozi.  Iz  neke daljine je čula njegov glas koji je više nalikovao huci vjetra . Osjećala se i nemoćno i snažno. Čula je svoj smijeh kako odzvanja praznim  hodnikom i hladnoću zida. Zamućenim pogledom je uspjela da razabere širok Borisov osmjeh i lice koje se izduživalo i širilo ,podjećajući je na gumenu masku koja se razvlači na toploti. Čula je njihov zajednički smijeh i osjećala bol koji je na trenutke osvješćivao. U jednom trenutku je pokušala da skloni Borisove vrele ruke koje su je ubadale u meso ,ni sama ne shvatajući zašto mora toliko da je štipa.Osjetila je da cijepa njenu košulju i vidjela dugmad koja su padala na pod i odskakala poput bisera. Djelićem zdrave svijesti osjeti duboki strah i neki ponor u koji je tonula. Razarajuću bol pa opet hladnoću i smijeh koji joj je smetao i bubnjao u ušima. Njegove ruke pa opet lice nad njom i nejasni glasovi su se smjenjivali..Na trenutke je gledala u  lica Andrije, Hane, Dubravke i Ivana i čula glasove koji su joj potresali mozak ,pa je opet osjećala Borisove ruke na sebi .Nije uspjevala da se odupre.Kao da je jedino njeno tijelo bilo na tom hladnom betonu, a da je ona lebdila pokušavajući da skloni taj snažan stisak sa  sebe.

-Sada si ti na redu -jedva razabirajući glas nad njom ,prepoznala je Ivanov lik i pogled koji je bio oštar i zao.

U tom trenutku se potpuno osvjestila i užas se provukao kroz njeno srce. U  strašnom strahu je pokušala da se pridigne,ali bol u leđima i glavi su je doslovno bacili na leđa. Otvorila je usta koja su se lepila i jedva je promucala . Ležala je nesvjesna nekoliko sati u hladnoj  i dubokoj noći.

-Šta to radite ?Šta radite to sa mnom ,prokletnici.Ostavite me,nediraj te me.Ja nikada nisam imala momka, bespomoćno je zaplakala. Dubinom svog uzdrhatlog srca je predosjećala strašnu dramu koja se odvijala nad njom, dok je njena svijest bila odsutna , i činilo joj se kao da sanja neki film u kome je svjedok nasilja nad tijelom nedužne djevojke.

-Ona dolazi sebi- razabrala je potpuno hladan Ivanov glas.

-Makar ćeš uživati ,nagnu se Boris nad njom, i ona u užasu shvati sve, dok su joj se grudi nadimale u očaju i užasu. Pokrila je rukama ledene obraze i gorko zajecala.Na njenu mladu dušu kao da se naslonio težak kamen i ona u bolnoj tuzi vrisnu

-imaš li ti majku ,imaš li sestru ?Kuda ćete sa tom vašom savjesti kada se jednog dana probudi?

U tom trenutku se Boris ustuknuvši udaljio od nje, a onda je poput hijene, koja se obrušila na srnu uhvaćenu, u zamku, nemilosrdno nasrnuo ljubeći je po tijelu.  Gledajući u  tu mirnoću na njegovom licu,osjećala je kao da je smrt svojom ledenom rukom cijepa i razdvaja njeno srce na dva ,zauvijek raspukla dijela. Iz njenog oka je skliznula vrela suza koja je Borisa još više razdražila. Udarci su se spuštali po njenom licu i bol koji je istovremeno osjećala u dnu utrobe joj pomutiše svijest.Svježina jutra je razbuđivala,pa opet bol u koji je tonula .

 Svetlost farova auta koje se približavalo ,obasjalo je njeno blijedo lice .

-Bježimo, neko ide- razabrala je Hanin glas i slušala udaranje potpetica o betonske kocke, dok su nestajali i sve se manje čuli.

Vrisnula je dok se njen glas odbijao o zidove i glasno plakala.

Crnomanjast muškarac se nagnuo nad nju,opipavajući njen puls i ubrzano koračao  do automobila, pa opet  do nje.

-Pustite me da umrem -jecala je ,osjećajući toplo ćebe u koje je umotavaju nepoznate muške ruke, koje je osjećala i kao spas i kao svjedoka njene izgubljene vjere u ljudsku dobrotu.

-Ne boj se draga djevojko, niko ti više neće nauditi.Biće sve dobro-

Dok je ubrzano nosio do auta ,njene hladne ruke  su se klatile , a  glava sa rasutom kosom je visila ,podsjećajući na oštećenu lutku koja je zauvijek izgubila svoju cjelinu i nepovratno uništena.

Osjetila je meko sjedište i bol koji se mješao sa ogromnom tugom i stidom koji je lebdio nad njenim napaćenim mladim tijelom. Sklupčana na sjedištu glasno je jecala ,pa u muci i nekoj groznici šaputala

-Nemojte ništa govoriti mojoj majci.Nemojte ništa govoriti mojoj majci... -

Utonula je u duboki mrak i tišinu.

Automobil se uz snažnu buku kočnica zaustavilo pred bolnicom.

-Brzo,pripremajte salu,vikao je glas iz auta. Izgubila je mnogo krvi i tečnosti.Djevojka je na rubu života!Pozovite i policiju.Ona je izgleda više puta silovana. Zapamtio sam lica tih skotova!

-Odmah doktore- ubrzani bijeli mantili su se smjenjivali i Irenu na krevetu uvezoše u operacionu salu. Borba za njen život je počela.

Slika preuzeta sa googla

MORE - PRVI DIO

                                       

- Konačno, ubijedila sam majku da idemo same na more - ushićeno u razgovoru na telefon, reče ljupka i lijepa mlada djevojka.

- Mnogo se radujem Irena da idemo same.Napokon, šesnaest nam je godina ,nismo više male djevojčice. Idem sa kevom ovih dana da pokupujem sve što mi treba i onda palimo .Ej ,ko će nam biti ravan?  

-Da, i ja sam sve kupila ,čekam da mama dobije tu crkavicu od plate ,pa da kupim još jedan kupaći kostim.Kupila sam već  jedan kostim u kompletu sa ogrtačem  za plažu.Joooj, što sam srećna. Jedva sam ubijedila mamu, za dlaku mi je umaklo more.

Žena lijepih crta lica nervozno se osvrtala gledajući gdje joj je kćer, želeći još malo da proćaska sa njom.Da još neki savjet dobije od majke. Ipak, samu je pušta na more sa drugaricom čije roditelje ne poznaje najbolje.Ono što zna, jeste da su uticajni u gradu, da njihova kćerka već dvije godine putuje sama na more sa društvom  i da imaju veliku kuću u Perastu. Irena je molila da i ona krene sa drugaricom ove godine. Lomila se dugo i razmišljala nekoliko besanih noći šta da radi.  Bila  je odličan đak, istaknuti matematičar i veoma dobro dijete. Umiljata i nježna.Uvijek su otvoreno o svemu razgovarale i nije nikada imala od nje nikakav problem. Svo to povjerenje  je  mukom stečeno i  sa velikim trudom. Nevenka je ostala sama da odgaja kćerku. Muž - Irenin otac se izvukao nakon dvije godine braka, uz obrazloženje da brak nije ono što je on zamišljao.  Nakon razvoda je otišao skoro bez pozdrava ,uz napomenu da će slati novac kada bude imao, i koliko bude imao .Teško je bilo Nevenki povjerovati da je njen muž, čovjek koga je odabrala srcem,zauvijek zatvorio vrata njihovog doma i njenog srca. Povrijedio je mnogo i trebalo joj je prilično  vremena da se malo oporavi od tog ožiljka.Poslednje što je čula o njemu  od zajedničkih prijatelja, jeste da se oženio u Njemačkoj. Za papire! Često je proganjala pomisao zbog čega se sa njom oženio? Kako je mogao da ostavi djevojčicu od dvije godine i nju, same?Bile su podstanari .Njegov odlazak je značio i veliku materijalnu nesigurnost.Nakon njegovog odlaska nije imala vremena mnogo da pati. Tražila je dodatne poslove kako bi pokrila troškove stana i života. Težak je to život i mnogo odricanja. Pored svega toga, uvijek je nalazila i ostavljala vremena za zajedničke trenutke sa svojom mezimicom . Uveče bi umorna jedva sklapala oči i kratko spavala do jutra, kad su je čekale ponovne ,iste obaveze. Ali, eto.

 -Imam samo nju - pomisli Nevenka sa posebnom nježnošću, tražeći pogledom svoju jedinicu.

Irena  ,skoro djevojčica po izrazu lica, veselo je ćaskala sa drugaricom na kojoj je bila izuzetno skupa garderoba. Posmatrala je Nevenka obe par trenutaka, i pomislila kako joj se nešto ne sviđa na toj djevojci .Uvukla  se zebnja u majčino srce a da ni sama nije znala zašto. Kretnje, odvažan neki položaj tijela, neka oholost i pritvornost u licu Irenine  drugarice, nije promakla iskusnom majčinom pogledu, i ona skoro zažali što je pristala na tu današnju slobodu roditelja i djece.

-Dođi Irena - blago ali odlučno poviče Nevenka. - Trebaš mi.

Nepozvana priđe i Hana ,napuhujući balon od žvakaće gume.  

-Kaži mamice-   pažljivo reče Irena.

Ne mogu sada ni da kažem ništa kada se ova djevojka nepozvana približila -  pomisli, i tek da nešto kaže , brižno je oslovi sa nadimkom kojim joj se obraćala kada je zabrinuta .

-Irice, budi dobra i čuvaj se .

-Ne brini mamice,sve će biti u redu.

- Ne brinite - upade Hana sa komentarom. -Nije vaša kćerka više mala djevojčica ,mi smo odrasle. Vratiće se u komadu,neumjesno prokomentarisa i neprikladno  bučno se nasmija.

-Nevenku je prožela jeza od tih riječi, pa je oštro pogleda i upita - Ne vidim tvoje roditelje da te ispraćaju. Jesu li tu negdje u blizini, voljela bih se upoznati sa njima?

-Oni mene ne ispraćaju. Inače rade mnogo, ali svakako imaju povjerenje u mene i znaju da znam sama sjesti u autobus - ovo poslednje naglasi sa nekim čudnim tonom i okrenu se Ireni.

-Zar ne Irice da smo već velike. Nemamo više deset godina da nas mame ispraćaju. - Pošto je i Irena sa nelagodom pogleda, požuri da doda

-Ne brinite gopođo,naviknut ćete se već.I mojima je bilo čudno ali sada me ni ne pitaju.Daju mi novac i znaju gdje sam otišla.Imaju savršeno povjerenje u mene.

 Autobus je kretao i nakon dugog mahanja, Nevenka spusti ruku.Shvatila je da već odavno ne vidi autobus i polako se uputi ka kući.Već tog trenutka je osjetila koliko joj nedostaje kćerka ,a tek je krenula sa stanice. Uzdahnu i u mislima im poželi  srećan put. 

Irena i Hana su se vozile već dva sata uz prijatno ćaskanje i slušanje muzike sa telefona. Na jednoj od stanica uđoše novi putnici.Tri momka se takođe ukrcaše  na toj stanici i potražiše pogledom mjesta.

-Hej,ovde smo - dobaci Hana  momcima koji odmahnuše pozdravom i uputiše se ka njihovim sjedištima. Preko puta njih,  bila su  slobodna sjedišta i oni se zavališe u njih uz dvosmislene poglede i očito odobravanje ,kada su odmjerili Irenu.

- Ko su momci? - upita Irena iznenađeno i zbunjeno.

-Zar ti nisam rekla - reče Hana. -I oni idu u Perast  pa su se dogovorili sa mnom da budemo skupa ,da svi imamo društvo.

-Nisi mi rekla - nezadovoljno odgovori Irena,pomislivši kako je ovo trebao biti odmor sa drugaricom, a ne, sa  još  nekakvim nepoznatim momcina.

-Opusti se ,ne ujedaju - reče i stavi slušalice na uši ,pokazujući nedvosmisleno da je na tu temu razgovor završen.

-Irena je imala veoma loš osjećaj i duboko u sebi je mislila da je prevarena. Pomislila je da izađe na sledećoj stanici i pozove majku da dođe po nju,međutim,Hana je tako popularna u školi i prava je sreća biti njen dio društva. Razmišljala je jedno vrijeme koliko bi Hana ismijala i  nju i njeno ponašanje pred cijelom školom, i kako se niko ne bi družio sa njom.Već je sebe vidjela usamljenu i izruganu, i jeza je obuze od tog prizora.  Mnogo misli joj se izmješalo i odluči da se opusti i ne razmišlja ni o čemu lošem.

-Šta može da mi se desi- razmišljala je sama sa sobom. -  Odrasla sam  osoba i niko ne može da mi pokvari raspoloženje, niti me nagovori na nešto što  ne želim.  Na kraju krajeva, šta ima loše u tome da imamo društvo .Istina,  više  bih voljela da je posvećena samo meni, ali nas dvije smo toliko različite. Ona je stalno u nekom društvu i ne bi joj bilo zanimljivo sa mnom, pomisli Irena. Baš sam nezahvalna, Hana je tako dobra i povela je drugove da imamo društvo,u jednom trenutku prekori samu sebe, i utonu u drijemanje, mada ni sama nije bila sigurna šta da misli zapravo.

Put do Perasta,najstarijeg grada u Crnoj Gori, bio je jako prijatan.Irena se počela opuštati uz duhovite i vedre momke, kao i  Hanin veseo smijeh, i pomisli kako bi ispala glupa da je izašla iz autobusa.Čime bi mogla  objasniti svoj postupak? Time što su ušli neki momci koji će za svoj groš da budu na moru i povremeno se druže sa njima.

Kuća je bila ogromna.  - Hanini roditelji su zaista bogati- zadivljeno pomisli Irena. Kućna pomoćnica  im je pripremila  doručak i pokazala sobu koju je spremila za Irenu. Momci su imali sobe na spratu kuće i Irena pomisli kako joj ni to Hana nije rekla. Mislila je da će oni stanovati privatno.

-Spremaj se za plažu - reče veselo Hana dok je otvarala svoj skupi kofer.Pogled na njenu garderobu i izbor kupaćih kostima zastidio je Irenu.Pomislila je kako je njena garderoba skromna . Ponijela je uglavom ono što nosi svaki dan. Mama je jedva odvojila za jednu novu suknju, haljinu i dva nova kupaća kostima sa ogrtačem. Zadužila se kod teta Marice za dvije naredne plate da joj omogući  džeparac, i ta pomisao na majčinu ljubav i žrtvu je rastuži .

Otišla je do kupatila i pažljivo se spremala.Nešto duboko je pržilo iznutra što nije znala da objasni sebi. Neka tuga i istovremeno ljutnja, zašto ona nema tako bogate roditelje.Zašto mama sada mora da se odriče mnogo toga, zato što je nju poslala na more? Svima je normalno svake godine da pošalju svoju djecu na more, pa ponovno  i sa roditeljima da idu. Njen tata nije poslao poslednjih osam mjeseci ni jedan dinar. Mama kaže da nema načina da ga tuži jer nije u svojoj zemlji.Sve te misli su je obuzimale kada je čula nestrpljivo kucanje na vratima .

-Jesi li se spremila do sad? Hajde čakaju nas na plaži Ivan, Andrija i Boris.

-Hana odmjeri Irenu kada je izlazila i prikrivena zavist progovori iz nje.

-Hmm,ko bi rekao da si tako zgodna.Svaki dan se oblačiš kao neka Barbika- mamina Irica ,podrugljivo reče, pa nisam mogla ni da zaključim koliko si zgodna.Lijepa a pametna, hmm,baš zanimljiva kombinacija reče i uputi se ka izlazu.

Irena nije mogla da zaključi da li je i ovo poslednje rekla podrugljivo ili iskreno,i nekako joj se pokvari raspoloženje. Krenula je sa torbom za plažu prema vratima,pogledavši svoj odraz u ogledalu koji je pokrivao pola hodnika ,sprata kuće.

Imala je krupne, veoma krupne oči, tamno smeđe boje sa dugim uvijenim trepavicama.Ovalno lice sa istaknutim jagodicama ,pune usne ,veoma pravilne zube koje je korigovala nošenjem  fiksnog  aparatića  nekoliko godina ranije, i meku,loknastu kosu koju je mogla oblikovati kako god je željela. Iz ogledala je posmatralo umiljato ,lijepo lice sa sjajem u očima i osmjehnu se sebi. Visoka,vitka figura u kupaćem kostimu sa ogrtačem petrolej boje isticao je bjelinu njenog lica. Zaista je bila lijepa. Ipak, i pored svih naznaka formirane djevojke, ona je ipak bila više  djevojčica nego djevojka. Na licu se vidjela sva nevinost i svježina koja nije narušena noćnim izlascima ili porocima bilo koje vrste. Njene drugarice iz razreda su većinom pušile ženske ,tanke cigarete, izlazile svaki vikend do jutra i već imale momka.Mnoge od njih su čak i spavale sa momcima i otvoreno o tome pričale. Irena je  djevojka koja je imala mjeru u svemu. Društvena je i zabavna, ali za ukus današnjih djevojaka ,previše dosadna.Ima najbolju drugaricu Sonju koja nije pozvana  da krene sa njom na more, a iskreno ,ne bi ni pošla, kako je rekla,jer joj Hana uopšte ne odgovara.Smatrala je da je Hana veoma loš izbor za odmor  i čudila se Ireni zbog čega se odlučila na odlazak sa djevojkom koja je veoma slobodnih shvatanja, i veoma popularna u školi,baš zbog tih njenih nazora.  Irenu je bilo sramota da prizna Sonji da je veoma polaskana bila kada je Hana upitala želi li da ide sa njom na more.Smatrala je da je pravo čudo da bude dio Haninog društva makar deset dana, i zaviri u taj bogataški život. Sa jedne strane joj je bio i izazov, a sa druge strane ,nije se nalazila u ovakvom bogataškom životu nikada, i želja da malo proživi, je nadvladala. Majci je naravno sakrila pravu Haninu prirodu,misleći da je majka ne bi shvatila i da je ne bi, u tom slučaju, pustila  na more. Obzirom da su imale veoma iskren odnos ,smatrala je da nije ništa strašno to što je prećutala Haninu popularnost .Rekla je koliko su bogati i da Hana svake godine pozove nekoga iz razreda, i to je bio preloman momenat kada se majka složila da je pusti.Činjenica da svake godine neko od drugova bude gost u njihovoj kući je dirnuo majku, i ona pomisli koliko su to humani ljudi. Poslala je po Ireni kilogram kafe i fine porculanske šoljice .

-Hajde već jednom - nestrpljivo viknu Hana .- Želim konačno da se okupam,šta se posmatraš toliko dugo!? Lijepa si i sama znaš.

Obe se uputiše laganim hodom ka plaži. Miris joda u zraku, i niz  palmi duž glavne ceste ,izvukao je Ireni veselo raspoloženje.Veoma se radovala plaži i ovom samostalnom odlasku na more. Hana joj je usput objašnjavala koliko je Budva blizu i da će se u narednih nekoliko dana, odvesti brodićem tamo. Kuća Haninih roditelja je bila veoma blizu plaže,na svega nekoliko minuta hoda. Približivši se plaži, njih dvije ugledaše momke koji su im mahali ,već okupani i nestrpljivi da se sastanu.

-Gdje ste do sada cure? - Mi smo već okusili slanost vode - reče Boris koji je zadivljeno posmatrao Irenu . Uplatili smo i za vas dvije ležaljke i suncobran.

-Plaža je božanstvena-  ote se Ireni iskren uzvik. Zadivljeno je posmatrala prozirnu plavu vodu ,lagane talase i dva brodića koja su prevozila zadovoljne turiste.Muzika sa razglasa brodića se čula a krik galebova koji su se spuštali na vodu po svoj dnevni obrok, je upotpunjavao pravi morski ugođaj. Irenu obuze divno raspoloženje i pomisli koliko bi voljela da je i Sonja tu sa njima,da vidi ovu ljepotu. Ni ona nikada nije bila u Perastu .Dan na plaži je bio ispunjen kupanjem,kartanjem i veselim raspoloženjem. Boris je veoma duhovite priče izbacivao iz svog bogatog humorističkog sadržaja, i jedini je bio punoljetan. Imao je devetnaest godina ,Andrija i Ivan su imali sedamnaest, i dogovarali su se gdje večeras da odu. Potpuno su poznavali društveni sadržaj Perasta i Irena zaključi da su česti gosti u Haninoj kući.

-Hej, mogli bi u caffe Armoniju večeras.Znaš da  imaju živu svirku - reče Boris pogledavši Hanu.

-Odlično- složi se ona, paleći novu cigaretu i pogleda Irenu. -Dopašće ti se sigurna sam, mjesto je baš po tvom ukusu.

Irena se zadovoljno osmjehnu i svaka pomisao koja se ranije provlačila da se osjeća neprijatno i nepripadajućom u ovom društvu, bila je eliminisana . Osjećala se veoma dobro i polaskano što je dio ovakvog života, makar za kratko. 

Hana se pažljivo spremala  za izlazak u caffe bar . Cio krevet je bio zatrpan odjevnim kombinacijama i Irena nije mogla a da ne zapazi, koliko skupu garderobu ima.U jednom trenutku je pomislila koliko bi sve to  koštalo da  počne da procjenjuje. Pogledala je svoj oskudan sadržaj kofera i prilično se oneraspoložila.

-Idem i ja da se spremim- nesigurno je rekla i otišla u svoju sobu.

-Ako večeras obučem svoju najnoviju haljinu,neću imati sa čime kasnije da izađem - pomislila je.Odlučila se za jednostavnu kombinaciju uske sive suknje i lagane,cvijetne  košuljice.Diskretno se našminkala i pogledala u ogledalo.Na noge je nazula srebrne sandale sa tankim kaiščićima i bila je zadovoljna prizorom. Lagano je preplanula na plaži danas, i to je upotpunilo ljepotu njenog lika.Izgledala je veoma lijepo i zadovoljno. Nazvala je mamu nakon toga i opisala ljepotu kuće, objasnila da su same u kući,izostavivši važan podatak da su momci u kući, i obećala  da će se redovno javljati.

Boris je zadovoljno posmatrao prizor pred sobom i kao da je to najprirodnije ,ponudio  ruku Ireni, očekujući da prihvati njegovu  . Ona ga zbunjeno pogleda ali njegov ohrabrujući pogled je smekša. Položila je svoju ruku na njegov dlan  ni sama ne znajući šta to treba da znači. Sa jedne strane se osjećala neprijatno a sa druge joj je veoma prijalo Borisovo interesovanje.Bio je veoma duhovit i lijep mladić.  Vozio je motor, imao položen vozački ispit i bio iz Hanine klase.Imućan i  poželjan mladić. Prilično visok i razvijen sa gustom crnom kosom i tamnim očima ,bio je prava prilika svakoj djevojci.Tako šetajući jedno uz drugo bili su zaista  lijep par.

-Rekao bi neko da ste iz Holivudskih filmova ušetali- podrugljivo dobaci Hana ,držeći Ivana za ruku.

Hanina podrugljivost već koji put danas,nikako nije odgovarala Ireni ali je pomislila da je možda umislila taj ton kojim je svaki put komentarisala njenu ljepotu.

Andrija je šetao sam pored njih, ugovarajući susret preko telefona, sa nekom djevojkom sa kojom se očito svaki put sreće kada stignu na more. 

Krenuli su u caffe bar. Hana je svo vrijeme bila veoma vesela i šalila se na račun maminih kćerki, koje su usput susretale, što Ireni nikako nije prijalo i nekako se nalazila u tome.

Živa muzika je ugušila svaki razgovor i oni uđoše u bar. Prigušena svjetla i svijeće na stolovima, pridonosile su nekoj tajanstvenosti  i posebnom tonu prisnosti među njima. Konobar im je klimnuo glavom i odveo ih do stola koji je rezervisan. Naručili su morske plodove sa laganim bijelim vinom i uživali u ambijentu i muzici. Društvu se pridružila i djevojka koja je očito svaki put Ivanu pravila društvo. Odmjerila je Irenu i pružila ruku dok se upoznavala sa njom. Stisak ruke  je bio mlak i ona zaključi da joj se Ivanovo društvo uopšte ne dopada.Dubok dekolte skupe haljine ,sandale koje su imale logo -  Gucci,  i tašnica u ruci, sa ukrašenim  dugim noktima,  poljuljaše Irenino samopouzdanje. U jednom trenutku je shvatila koliko ne pripada ovom skupom društvu ali već je bilo kasno za taj zaključak.Sjedila je sa njima u društvu i jedino što je mogla,ponašati se opušteno koliko je to bilo moguće .Da bi se zaista oslobodila nelagode, popila je nekoliko čaša vina i zaboravila na sve misli koje su je obuzimale.  Hana i Dubravka, Ivanova pratnja ,su opušteno sjedile ,oslonjene na njih dvojicu i povremeno se ljubile sa njima.Ivan je drsko prelazio rukom preko Dubravkinog tijela i bez ustručavanja pokazivao požudu.Kao da je to najprirodnije ponašanje ,u jednom trenutku su se odvojili iz društva i otišli van .Hana se zarazno smijala,očito pod uticajem alkohola, i dobacila neumjesan komentar " golupčićima",kako ih je nazvala. Nakon izvjesnog vremena i ona se odvojila sa Andrijom, i Irena ostade sama sa Borisom. U početku nije znala šta da priča sa njim ,ali on je ubrzo pronašao temu i ona se sve više opuštala. Nije bio nasilan niti drzak, očito je prepoznao šta bi je udaljilo, i veoma polako joj je prilazio .Nekoliko puta je kao slučajno dodirnuo njenu kosu i nakon izvjesnog vremena počeo da približava svoje usne njenim. Srce joj je tuklo veoma snažno i nije bila sigurna da li je to od uzbuđenja ili nervoze. Prvi poljubac ipak nije zamišljala ovako, usput i sa nepoznatim dečkom. Njegov miris je i uzbuđivao i trijeznio. Okrenula je obraz i Boris je poljubio u lice ,sakrivši nervozu zbog toga. Nasmiješio se i nastavio  razgovarati kao da se ništa nije desilo.  Nakon izvjesnog vremena njih četvoro se pojavilo i ponovo su sjeli za sto. Izgledali su previše opušteno i veoma bučno su se smijali.Hana je upitno pogledala Irenu i uputila joj neki čudan osmjeh. Nakon ponoći, gosti su polako počeli da se razilaze. Nekoliko popijenih flaša vina, kvalitetna,obilna  večera i tri popijena viskija, su bili epilog te večeri. Ceh je bio izuzetno visok, no Hana opušteno uputi konobaru par rečenica da stavi taj iznos na račun njenog oca.  Nakon kratke  konsultacije iz koje  je Irena bila izuzeta, odlučili su da nastave druženje u Casino baru. Irena je pomislila kako joj se spava i kako  uopšte ne želi da  ide u kockarnicu. Nikada nije bila tamo, i ono što je obećala mami i sebi ,bilo je da se nikada neće opijati,biti u društvu kome ne pripada ,da se neće kockati niti ikada probati drogu. Tok večeri joj nikako nije odgovarao a stid da se odupre njihovom izboru, i strah da ne bude ismijana,nadvladali su, i ona ćutke krenu sa njima, mimo svoje volje. Vino je lagano uhvatilo i ona se nesigurno oslonila na Borisovu ruku. Pritiskala je sva ta situacija i već je požalila što je došla na more u društvo kome ne pripada.  Mislila je i o skupoj večeri i onolikom računu.To je bila skoro cijela mamina plata. Kako će to da podijeli mislila je u sebi i zašto će uopšte u kockarnicu kada niti ima novac niti voli taj ambijent? Loše raspoloženje je pritiskalo i Hana naslutivši o čemu misli ,kratko reče.

- Opusti se.Pozvala sam te na more da malo iskusiš život koji postoji i mimo tvoje skromne sobice.Kockarnicu drži moj tata, a ne moraš da kockaš uopšte ako ne želiš.Sjedi sa nama i budi Borisu maskota.

Crveno i crno osvjetljenje je vrijeđalo oči ,dok se nije privikla. Kockarnica je bila prepuna. Aparati ,rulet  i kladionica su bili sadržaji koji su se nudili u tom zadimljenom prostoru. U vazduhu se osjećala napetost i novac. Pojedini su nervozno udarali u tipke slot mašina ,napeto iščekujući šta će aparat da odabere .Da li gube ili dobijaju. Miris duvana joj je pržio grlo i ona se zakašlja.Hana se nasmija i zaključi da je jedini lijek protiv kašlja da i ona zapali cigaretu i pridruži se pušačima. Tako joj dim neće škoditi.

Boris se uputi prema ruletu i priđe krupijeu potraživši mnogo žetona. Iz džepa je izvukao skup kožni novčanik prepun novca. Platio je žetone i iznenada se okrenuo Ireni upitavši je

-Koji broj ti je srećan?

-Trideset pet- zbunjeno odgovori Irena . -Zašto?

-Da tipujem na tvoj srećan broj.Da vidim da li ćeš mi večeras biti srećna -jednostavno odgovori .

Svi su posjedali oko stola i sačekali da ostali kupe žetone. Jedan po jedan su prilazili i plaćali. Irena je sa dozom nelagode posmatrala sve te likove koji su se okupili oko zelene čohe i kruga sa brojevima. Krupije je dao znak da svi postave svoje žetone na brojeve.

- Crveno ili crno?- upita Boris , Irenu

-Crveno .

Boris je postavio punu šaku složenih žetona na broj 35,crvenu kocku. Pratio je pogledom sve koji su stavljali  i krupije najavi početak igre. Loptica je ispuštena  u spin točak. Dok se  vrtio, svi su pratili pogledom lopticu na koju cifru će da se zaustavi.

-Crveno 5- na razglasu je odzvanjao prijatan ženski glas.

- Hej, imamo dobitak -ushićeno reče Boris.Istina , ne baš očekivani,ali je dobitak.Pogodila si boju. Irenu obuze neka prijatnost i olakšanje. Pomišljala je šta bi ona mogla sa tim novcem koji je Boris olako stavio na samo jedan broj, i bi joj drago da su makar neki iznos novca izvukli. Isplata je obavljena i najavljen je sledeći krug.Boris je digao ruku u znak da nastavlja igru. Opet je položio žetone na crveno 35 i okrenuo se Ireni

-Osjećam da ćeš mi biti večeras srećna, rekao je nekim glasom koji je odavao visoku dozu adrenalina. Kocka je očito bila njegova strast i uživao je u toj igri iščekivanja i napetosti.   Nekoliko puta te večeri su dobijali sitnije uloge,a onda je loptica pala na crveno 35. Sav uložen novac i nekoliko puta uduplan, pripadao je Borisu. Svi su bili ushićeni i gledali su koliki iznos treba da dobije. Cijeli kazino je zastao i svi su okrenuli glave u pravcu njih dvoje.Boris je od uzbuđenja isprekidano dahtao kao da će dobiti srčani udar ,a kad se pribrao,podigao je Irenu u naručje i vrtio po sali sav srećan.

- Vila, dobra i čarobna vila si ti- ponavljao je uzbuđen u nekom laganom rastrojstvu.

 Igru nije nastavio, znao je kad treba da prekine  i pozvao svima piće. Ostali su još neki sat vremena dok su sačekali isplatu. Dok je prinosio čašu ustima i nudio joj Martini, sa žudnjom u glasu joj se obratio

-Srećkice moja, mi ćemo posebno nazdraviti ovaj poseban dan