ROĐENDAN TI JE, A TAKO SI DALEKO...

Odsjaj tvoje svilene haljinice blago  leprša u tonovima gitare i fado muzike koju ovog trenutka slušam..Valjda prija mom srcu ta tiha  čežnja za dalekom ljepotom kojoj i ti  pripadaš. ROĐENDAN TI JE DANAS!

     Nisam željela noćas da ti pod sjajem zvijezda čestitam,znajući da tvom dečku   godinama unazad pripada onaj minut pred ponoć kad ti prvi pošalje čestitku.Ne htjedoh da mu ukradem to parče zanosa i želje iz srca.

       Ova mliječno bijela zora ti piše sunčana, nova i svježa  obećanja sa pobodenim zastavicama starih i  budućih pobjeda,  koja dolaze u ovo novo, i tvoja sva sledeća  životna  ljeta.

      Imam osmjeh i imam, znaš kog gosta jutros? Došla je da mi ispriča kako se ti osjećaš  i kako ti teku dani bez nas dvije skupa.Na dlan se spustila ona mala ptičica koja je uvijek otkrivala sve tvoje male i velike stvari koje si činila u toku dana dok sam na poslu a ti se spremala za školu ili dolazila iz škole.I nikada ti baš nije bilo jasno kako je sve mogla da ispriča a pričala je..Uvjeravala si se po tome da sam sve prepričavala kako ti je tekao dan i kad nisam pored tebe...Tražila si je pogledom na prozoru i drveću i pronašle smo je jednom.Imala je slomljeno krilo pa smo je liječile.Od tada tvoje sitne nestašluke nije htjela da mi priča..I evo, donijela je zora meni opet. Kaže mi da si otvorila vrata sa onim tvojim ljupkim,vragolastim osmejkom i lepršavim hodom bosih nogu.Znam eto  da papuče ni jutros nemaš.I dalje ih ne voliš i nosiš samo baš kad moraš i kad te gledam. Ah...Ja se tješim jer mi tugu ni ne pominje nikakvu, i srećna sam zbog toga.Kaže da u zorama nema tužnih trenutaka.U zorama je rađanje novog dana, u zorama je rađanje novih divnih ideja.U zorama se rađaju najljepša iznenađenja. Zore donose najuzbudljivije plesove šarenih leptirića i tačkastih bubamara.Miriše poljsko cvijeće u mom srcu ,budi ga ova zora.Čuju se već neki novi tonovi koje je  klavir u bržem ritmu  ponio.Zaplesale smo skupa.Zapljeskale dlanovima vrućim od ljubavi naših spojenih srca preobučenih  dugom od mene, do tebe, u dalekoj Kanadi.   Razbija nam zora ovu daljinu.Pomjera žuti listić i pretvara u  pregršt žutih dunja na  seoskim šifonjerima nalik jedan drugom u jesen.

     Poslala sam ti I  tvoju omiljenu čokoladnu tortu sa mnogo otopljene čokolade pri vrhu.Onako kako ti voliš i vidim tvoje rupice na obrazima kako se smješe od zadovoljstva.Mali moj...Maleni moj.Čarobnjak svih mojih priča u svim danima koji su za nama i kojih se prisjećam. Kraj šporeta iz kog su drva šaputala ples toplih jezičaka,koja su nam grijala obraze u hladnim večernjim noćima..Hej..Bila su to neka i dobra vremena i već davna sada, i odsutna u ovoj mliječno bijeloj zori, al zaustiše našim rasutim smjehom koji se prosipa sad pred mene.I negira sve veće  ništavilo ljudskog obraza u parolama nekog postojećeg straha od  odvažnih ideja i pogleda kojem sam te učila.Pogleda sa  požudom za pravdu i istinu ma kako bila skupa i  koliko uskraćenog dobra donosila. I molim onu našu ptičicu da ti prenese poruku da sav glamur kojim sve tamo sija, ne zablješti previše pred tvojim mladim srcem pa da oslijepiš za one bitke koje si ponijela odavde u daleku tuđinu,tu pustolinu veliku, prepunu hladnog  sjeverca. Dalje otprilike znaš...

     U parčetu jutra sa kasom konja koji jure bijelim oblacima, pišem stih za tvoj i moj najljepši dan.U tom stihu prepunog rime, primi i onaj izdanak mog srca , majčinog srca sa željom za dobro zdravlje,dug i lijep životni vijek,za ono dobro u čovjeku i predanost svemu što radiš.Čini osmjeh uz naklon i  u inat tuzi, i neka te plima radosti nosi.Šaljem ti uz tortu i tvoj prvi spomenar i sve tvoje bitne i manje bitne stihove i poruke otrgnutih ceduljica, krišom pisanih od simpatije, u trećoj klupi, i bez prednjeg,mliječnog zuba.I neću ti pričati ništa o tugama nekih drugačijih zora koja sviću bez tebe uz mene.Ovo jutro je posebno.Miriše na moje  mlijeko kojim si mirisala kao beba u naručju mom, dok sam te posmatrala očima u beskraju ljubavi i sreće. I to jutro sam shvatila nešto čemu me nisu učili.

Da nije tačno da ljubav pobjeđuje sama po sebi. Ako srce nije otvoreno, ljubav ubada koplje  u središte nas, koje vrškom bode kroz godine i godine dok srce ne otvori vrata svoja i izbaci sve tuge van. Slutim da je tvoje srce otvoreno ostalo i da je otškrinulo vrata za ovoliku ljubav koja se zbiva i u mom srcu sada. Kako onda, kad sam te prvi put ugledala kao ČUDO ,MOJE ČUDO,tako i danas.. Huči moja ljubav kao bistra,brza rijeka u kojoj se utapa  moja želja. Jer ja nemam niti drugih želja niti većih snova do jedne želje i  jednog sna.Da si mi srećna, zdrava ,dugovječna i radosna. Da se držiš Onoga ko nam je život dao i Majčice Božije koja te  čuva i onda kad ja ne mogu. Ipak, daleko si mi, a opet tako blizu. Tu, u srcu mom.

    Volim te mali moj...   

      Srećan  ti 23.rođendan!