POSLEDNJI KRUG

                                

Zvuk potpetica skupih cipela boje višnje, su odzvanjala pločnikom dok se u kasnu noć čula još samo tišina, koju je tek jednom poremetio zvuk automobila koji je prošao u brzini , na trenutak osvjetlivši Elenino lice.Elena je bila žena koja se zasigurno ne zaboravlja ,makar se samo jednom ugledala. U ranim četrdesetim ,likom je odavala mnogo mlađu ženu, kojoj je moglo biti tek  jedva tridesetak. Žurno je promicala još nekih par koraka ulazeći u skupo predvorje Astorija  hotela.Neprimjetno i prilično  nervozno je gužvala papreno plaćenu kožnu  pismo tašnu,  u boji cipela kakve je imala  te noći. Kratko se osmotrila u blještavom ogledalu posutom najfinijim kristalima,te  odlučila da sjedne u  fotelju i sačeka gosta koji se još nije pojavio. Prekrstila je par dugih, gotovo savršeno izvajanih nogu, posmatrajući se u ogledalu koje je bilo naspram nje. Iz daljine se čuo lagani saksofon instrumental, koji joj na trenutak oboji oči nekom dalekom sjetom i dubokom tugom i ona tiho uzdahnu  odmahnuvši glavom,ponovo povrativši  bezizražajan pogled  i odvažno se osvrćući oko sebe, čekajući i dalje. Vuneni sivi kostim tijesno pripijen uz njeno  vitko tijelo, isticao je njenu gracioznost i posmatrajući je tako, svako je mogao da pomisli da ispred sebe ima ženu od izuzetnog autoriteta. Duga kosa boje meda koja je u slapovima padala preko leđa, činila je  da njen ten boje porculana izgleda još nestvarnije čist, a oči boje smaragda uokvirene dugim , crnim trepavicama imale su neku zagonetnu ljepotu i tajnovitost. Jarko crveni ruž je na najfiniji način razbijao bjelinu lica dodajući mu takvu ljepotu od koje se ostaje bez daha.  Gracioznim pokretom podiže ruku na kojoj se isticao skupi sat i ona brzim pogledom baci pogled na vrijeme.Čekala je već pola sata i neodlučno pomisli da će još malo sačekati i vratiti se taksijem kući. Rijetko joj se dešavalo da je klijente čekala.Obično su oni nestrpljivo čekali nju. Ponovno pogledavši svoj odraz u ogledalu sa gorčinom se nasmješi sama sebi, sjetivši se šta je ona zapravo i čime se bavi.Elena je već 15 godina bila u elitnim vrhovima prostitucije ,prodajući svoju ljubav najotmenijoj gospodi, senatorima, ljudima od najvećeg autoriteta i ljudima o kojima je kao mlada mogla samo da sanja i kojima se divila.  Baveći se ovim poslom naučila je toliko mnogo o njima i sjetivši se mnogih,preko usana joj prođe jedva vidljiv prezir. Upoznala je od samog političkog vrha nedodirljive, upoznala je muziče umjetnike,razne  poslovne ljude koji su nešetedimice davali velike svote novca, zadovoljno izlazeći iz raznih, ovako skupih hotela. Za sve ove godine koliko se bavila ovim najstarijim zanatom, Elena je uspjela da se osamostali od samog početka, i izbjegne makroe koje je prezirala i imala prilku gledati šta se dešava sa djevojkama i ženama pod njihovom palicom. Začudo, Elena sebe nije ni doživljavala kao nekoga ko je ipak pao na samo dno moralne vertikale. Uspjela je  sebe ubjediti  da je to posao kao i bilo koji drugi skuplje plaćen, i obavljala ga je sjajno i profesionalno uspjevajući svakog od njih da zanese idejom da je poseban,pa  čak  i voljen. Kroz njene misli smjenjivali su se razni muškarci  naizgled otmjeni i vrijedni poštovanja.Svakog od njih je u tajnim odajama uspjevala pretvoriti u gmizavce koji su balavili nad njenom raskošnom ljepotom  pa čak i plačući preklinjali  za " još jedan krug" nezasiti njenjih  čarobnih prstiju i zanosnog tijela. No, uvijek je bilo dosta, kada ona to kaže, ugovarajući neki sledeći put i gurajući debele svežnje novčanica u preskupe tašne , želeći samo osjetiti kapi vode na sebi. Često je pod tušem otpuštala  vruće suze obećavajući sebi da će stati sa tim.Dosta je! Premda sjajnog izgleda već je bila u godinama kada se iz tog posla ili povlači ili završava na jeftinim stranama ulica. Ona nije spadala u kategoriju žena koje bi završile na ulici stopirajući. Na kraju krajeva nije ni bilo potrebno takvo što. Imala je toliko novaca i namjeru da već treći stan kupi u najskupljem kvartu Moskve. Nervozno pogledavši na sat uočila je da klijent kasni već nekih četrdeset pet minuta.Recpcioner hotela je već treći put dolazio i nudio joj piće.Dovršavala je Martini i odlučila pozvati taksi. Pomislila je na svoj udoban krevet i brižnu Olgu koja je čekala u stanu i nježno se nasmješi.Po prvi put njeno lice poprimi djetinji  izraz. Sa ljubavlju je mislila o toj divnoj, punačkoj ženi koju je primila kod sebe da radi i kuva. Za uzvrat njenoj ljubavi koju je pružala Eleni, ona ju je obilato nagrađivala poklonima i novcem koji je bio mimo plate.Olga je počela prije sedam godina da radi za Elenu .Ostala je mlada udovica sa dvoje male djece i Elena je slučajno upoznala u metrou čekajući voz za njen kvart.Saznavši koliko se muči prehraniti djecu ,Elena je primila kod sebe da radi , kuva, čisti i sprema nikada ne govoreći čime se bavi.Dobra, promućurna Olga je sve i sama naslutila često sa majčinskim izrazom lica , prepunog ljubavi, gledajući Elenu. Ponekad je sama na svoju ruku ostajala da prespava ,čekajući je da se pred zoru  vrati, samo  da bi je dočekala sa vrelom  šoljom čaja. Ostajala je svaki put kada bi Elena dobacila da se neće do jutra vratiti i da ima mnogo posla. Samo je Olga znala istinsku prirodu te prelijepe, nesrećne žene koju je zavoljela kao svoju kćer i patila zbog njene sudbine,baš kao što bi patila za svojom, kćerkom.  Elena se u komforu svog doma pretvarala u djetinjastu djevojčicu , ležerno obučenu , bez glamura i skupe šminke. Bila je neodoljivo lijepa tako prirodna i beskrajno tužnih očiju u kojima se često mogla vidjeti neka daleka, nedokučiva tuga koja je i obojila njen sav budući život. Na trenutak se prenuvši iz misli o udobnom krevetu i komforu njenog stana, Elena odluči da pozove taksi.Prvi put  nakon prvih klijenata na početku posla, Elena se uistinu osjeti poniženom i uvređenom. Bila je ljuta i ozbiljna dok je uzimala telefon u ruke da pozove taksi i što prije se skloni od očiju recepcionera koji se već počeo zabavljati posmatrajući njeno uporno čekanje. Nije znala šta da radi,neodlučno okrećući telefon u rukama.Znala je da je ovaj čovjek izuzetno moćan a samim tim i opasan. Šta ako se pojavi samo što ode a nju ne zatekne? Šta ako joj zagorča život bolesno sujetan što ga jedna prodavačica ljubavi nije sačekala koliko god je trebalo?Nije znala ništa o njemu sem da je u najvišem politkičkom vrhu i da je tražio isključivo nju sa potpunom diskrecijom, diskrecijom naravno po njega. Dvoumeći se začula je meke stope kožnih cipela po skupom persijskom ćilimu. Napeto je pogledala svoj odraz u ogledalu čudeći se  jakom lupanju  njenog srca i nekom neobjašnjivom strahu. Posmatrajući svoje lice u velikom ogledalu zapazila je mušku priliku koja se približavala.Skup smoking kraljevsko plave boje upotpunjen sivom uskom kravatom, ostavio je na trenutak bez daha. U tih nekoliko sekundi posmatrajući njegovu snažnu građu zaboravila je i ko je ona zapravo i zbog čega je tu. Nije se dizala iz fotelje uživajući u prizoru muškarca koji joj se približavao  i koji je nije još primjetio ,jer je ogledalo nudilo širok prostor predvorja ,od ulaznih vrata do boravka u kome ga je čekala. Kad se napokon dovoljno približio da je mogla da mu osmotri lice,izbezumljeno je gledala u muškarca koji je bio sve bliže ali koji je još nije primjetio. Pokrivajući rukom usta ugušila je vrisak koji je godinama ležao na njenoj ranjenoj duši. Ovo je čovjek koji je zauvijek obilježio njen pravac i posrnuće! Ovo je gad koji je njenu nježnu čednost i djevojaštvo raskopusao u samo par sati zauvijek je obilježivši, podmuklo i histerično se smijući njenoj raspolućenoj devstvenosti, te noći na zabavi bogatih i moćnih.Zbog ovog čovjeka nikada  ni jednog muškarca nije poželjela pored sebe niti je željela brak. Patila je ponekad za djetetom ,želeći da osjeti čar majčinstva ali nije imala vremena da mnogo misli o tome. Plašila se suočavanja kada to isto dijete bude shvatilo čime se bavi i tada je duboko u sebe  gurala tu  želju kao neosnovanu i nerealnu. Dok joj je u glavi bubnjalo i slike ponižene mlade djevojke blještale pred očima ,panično je razmišljala gdje da pobjegne.Instiktivno se povukla iza zida koji je dijelio predvorje i boravak u kome je čakala te noći. Zadihano je prislanjala svoje tijelo uz hladan zid koji je hladio njene vrele, drhtave prste. Poželjela je kriknuti i baciti se na njega ,ubadajući ga noktima ,baš kao što je on nju te daleke noći ubadao u srce , dušu i nježno djevojačko tijelo prljajući sve od čega su bili satkani snovi jednog mladog bića. Tek večeras je shvatila svu tragediju njenog života i užasnuto se prisjećala svakog detalja te proklete noći u koju je poslala njena majka. Ona je radila kod oca ovog bogataškog, razmaženog sina i zamolila je da joj ispuni želju i uzvrati ljubaznim odgovorom da ode  na zabavu na koju je i ona pozvana. Njoj se nije nikako išlo. Znala je taj krug ljudi i te bolesne,raskalašne bogataške face ,gledala ih je godinama kao mala , dok je majka radila kod njih.Nije je željela razočarati i odbiti plašeći se da povrijedi njena osjećanja.Majka je bila silno ushićena te večeri vrativši se iz paviljona , ponosno joj saopštivši da je gazda pozvao i njenu kćer na rođendan njegovog sina. A nije joj se išlo nikako osjećajući u dnu sebe užasan otpor i želju da protuvriječi majci i ostane uz nju kao i svake večeri. Ti trenuci su bili nešto načistije čega se mogla prisjetiti na kratko, ne osjećajući vrele suze koje su poput slapova klizile niz njeno blijedo lice. U glavi joj je bubnjla samo jedna misao. " Moram pobjeći odavde što dalje."Dok joj je srce lupalo toliko snažno da se plašila da će je čuti, on se nervozno osvrnuo nekoliko puta po sobi odlazeći do recepcije.Ugledala je recepcionera kako je užurbano pokazivao rukom na fotelju i nešto objašnjavao sa poniznim izgledom lica. .Boris,taj muškarac što je poput aveti izronio iz najdaljih godina koje je pokušavala zaboraviti,ljutito se okrenuo i pošao prema izlazu. Kada je bila sigurna da je otišao istrčala je na ulazna vrata sklanjanjući se od svega što je godinama u dnu duše proganjalo. Kriknula je i bježala..Ne znajući od čega  i kuda, samo je trčala glasno jecajući dok joj je kosa vijorila praveći neki čudan oblak oko nje.  Dva puta se saplela posrćući misleći da će nešto u njoj eksplodirati. Željela je samo da se skloni osjećajući da će se srušiti svaki čas u strahu  koji  je progonio poput smrti. Našla se pred velikom gvozdenom kapijom koja je bila otvorena.  Ispred sebe je ugledala  malu crkvicu. Strah je nadvladao unutarnju zbunjenost i gurnula je teška , drvena vrata.Otvorila su se i ona se našla u hladnom,mirisnom i šarenom prostoru nesvjesna ičega oko sebe .Pala je na hladan pod i poput krpene lutke bezizražajno gledala u strop. Nad njom se prostirao naslikan  plavi svod sa bijelim golubom i anđelima.  Razne ikone koje nije razumjevala titrale su pred njenim očima, i njeno biće se te noći slomilo. Glasan krik i bol upropaštene djevojačke mladosti se mješao sa zvucima tihe duhovne muzike koja se odnekud,prigušeno  čula.Jecala je dok su joj vrele suze natapale kosu rasutu po podu. Slike te noći su jasno lebdile pred njom. Sav njen život do noćas se prostirao pred njenim očima u svojoj nagoti i rugobi.Činilo joj se da nema nesrećnijeg stvora niti više poniženog koje je željelo da sve izbaci iz sebe.Svu nakupljenu bol, sve nakupljene tajne noći, sve" nove  krugove" za koje su poniženo cvilili i muške šake koje su je stezale svuda po tijelu.Pridigla se na kolena i kao očarana ,privučena likom muškarca duge kose, dopuzala dok su joj jecaji slamali njenu nježnu građu. Gledala je u ikonu pred sobom i po prvi put osjetila povjerenje u muški lik pred kojim je otvoreno plakala i gledala u dubinu sebe oplakujući svaki dan od te nesrećne večeri. Prisjećala se kako ju  je nasamario i odveo da  pokaže sobu gdje njegov otac ima kancelariju, njegovih grubih pokreta i izbezumljenog pijanog pogleda dok je kidao odjeću sa nje i zarivao prste u njena ramena. Sjećala se koliko se otimala i pokušavala pobjeći od čelično jakih ruku muškarca koga je dugo poznavala  i kome je na neki način vjerovala. Sjećala se svakog detalja te noći i nanovo proživjela svaki minut i tren ,sjećala se bola koji je parao njenu utrobu i želje da umre. Prisjećala se straha  od njega  i najvećeg bola koji je uslijedio nakon gubitka djevojačke bezbrižnosti i čistoće. Prisjećala se majčinog izraza lica koji je  prijekorno gledao dok je pokušavala ispričati šta joj se desilo kada se napokon dovukla kući.Postala je žena na najgori mogući način a njen vapaj je udarao u hladan zid. Bilo je groznije od jednog udarca koji je već proživjela, što  joj majka nije vjerovala.Da,vjerovatno je shvatila sve kada je vidjela, ali  je pokušala pobjeći od odgovornosti i jezivog bola gledajući u kćerkine  prazne oči i zauvjek izgubljen pogled . Natjerala je da sve porekne i da zaboravi kao da se ništa nije desilo. Plašila se izgubiti tako dobro plaćen posao i siguran život u koji ih je njena majka  lažno upakovala.Plašila se da će joj kćerka izgubiti skupo školovaje i dobru  buduću karijeru, koja je bila omogućena njenim  radom  kod uticajnih ljudi u cijelom gradu.Prisjećala se i njene odluke da će pobjeći od kuće i sve zaboraviti kao da se ništa nije desilo.Kada joj majka nije vjerovala i nije pomogla,majka koja je voljela više od ičega, ko će joj pomoći i ko bi joj povjerovao. Jecaji su tresli njeno tijelo dok je vodila nijemi razgovor sa svojom dušom gledajući u ikonu pred sobom i po prvi put priznajući sebi da je pala na samo dno u koji se utopila. Sa vrućim suzama otapala je svu gorčinu i mržnju prema muškarcima, prema  majci koju je krivila i prezirala jer je bila kukavica da je odbrani. Te noći dok je nesvjesno klečala pred svom svojom poniznošću , odlučila je potražiti majku koju od te večeri nikada više nije vidjela niti poželjela vidjeti. Dugih petnaest godina je bježala od ovog jasnog bola i želje da je neko utješi i kaže da je sve dobro i da nastavi dalje! Sjećala se svih muškaraca koji su protutnjali kroz sobe skupih hotela i svih mirisa tih muškaraca koji su se pretvarali u poslušne robove njenih želja u kojima ih je sa slašću ponižavala i mučila.  Te teške noći dok je prebirala svu nesreću i dok je čupala svo ništavilo van,  zadobila je po prvi put mir i utjehu. Suze bola i suze sreće su se mješale ostavljajući dubok trag u tihoj i praznoj crkvici koja je pružila utočište ženi koja se mjenjala u odraz čistog,okupanog bića.U odraz one djevojčice nestašnog i veselog izraza u očima, i povjerenja u svijet u koji je tek trebala da kroči. Pogledala je u lik pred sobom i tiho, oslobođeno prošaptala. " Bože,pomozi.Ovo je bio poslednji krug!" Nakon tog obećanja, Sunce je snažno prodrlo u unutrašnjost crkvice i obasjalo njeno izmučeno a tako prelijepo lice. Imala je neki nov izraz nalik spokojnim djevojčicama koje sa ustreptalošću mladosti dočekuju nova jutra i nove dane.      
slika sa goggle