MORE - DRUGI DIO

-Hajdemo- ushićeno Boris povuče Irenu za ruku , i okrenu se Hani

-Idemo sada da proslavimo ovu sreću .Moja maskota je kraljica večeri.Pijemo u njeno i moje ime! -

Dok je u jednoj ruci držao skup telefon i pozivao taksi, drugom rukom je obuhvatio Irenu za struk, kao da je njihov odnos mnogo bliskiji,nego što zapravo jeste. Nikome sem nje u tom trenutku to nije bilo čudno, i ona se prilično iznenađena  i zatečena povuče iz njegovog stiska,stidljivo ga pogledavši.Tu njenu zbunjenost Hana proprati zluradim smijehom uz opasku kako je vrijeme da odraste i prestane biti "Mamina Irica".

Ispred vrata velikog kazino objekta,zaustavila su se dva taksi vozila.U jedan su se smjestili Boris i Irena, Hana i Andrija ,dok su Ivan i Dubravka odlučili da se odvezu nakratko sami,pa će im se pridružiti kasnije u Budvi. Noćni život i zabava je tamo bila već u punom jeku. Vožnja je trajala prilično, i njih troje su se  dobro zabavljali šalama i prepričavanjem ranijih iskustava u kazinu.Jedino je Irena oslonjena na Borisovo rame,dremljiva, umorna i prepuna dima,utonula u  nejasne misli , koje su više ličile na zbrkani dijalog u glavi  onoga  ko je na raskrsnici, i ne zna kojim putem da krene. Osjećala je da će ovaj odlazak na more promjeniti mnogo toga kod nje.Iz nekog nejasnog razloga, koprenu podmukle opasnosti je osjećala duboko u sebi, i spokojstvo koje je imala jutros ,potpuno  je napustilo. Jedino što je željela ,jeste krevet i zdrav san ,nakon koga će odlučiti šta da radi.Glas u njoj koji je nazivala šapatom njenog anđela Čuvara ,je sve više pozivao da se vrati kući..Zadrijemala je pomislivši na mamu i mir njene sobe.

-Hej ,probudi se uspavana ljepotice- nagnut nad njom,Boris je prodrmao za ramena.

-Stigli smo a zabava tek treba da počne.Ti si zaslužna za ovo naše okupljanje večeras i imaš pravo da biraš. Želiš li neku živu i dobru svirku, ili noćni klub?

-Iskreno,glava me mnogo boli,ja bih najradije da se nigdje ne zadržavamo dugo . Potrebno mi je da se odmorim.-

Hanin bučan smijeh nakon Irenine izjave se razlijegao ,mješajući se sa udaljenim zvucima tehno muzike  i bukom automobila ,i Irenu obuze nervoza i odbojnost prema toj djevojci koja joj se više  nimalo nije dopadala. Boris je oštro pogleda i obrati se nanovo Ireni

- Predložio bih ti noćni klub da se razdrmaš i osjetiš puls noćnog života ,ovde u Budvi. Ti si kraljica večeri ,i učini mi to zadovoljstvo da uživam u tvom društvu večeras.Obećavam da nećemo biti duže ,nego tebi to bude odgovaralo-

Na te njegove riječi,Irena se osjetila  prilično bolje i reče

- Pa, dobro.Hajdemo onda u noćni klub-zamišljeno progovori.

 Makar ću se razbuditi od duboke dremljivosti pomisli ,  i čim se vratimo iz kluba, ostaću  da se naspavam . Vratit ću  se kući sledećeg dana odluči Irena, i u tom trenutku sva potištenost je napusti.

Spokojno se nasmiješi Borisu i glavom dade znak da krenu ka noćnom klubu.

Dok su se približavali diskoteci snažni basovi tehno muzike kao da su prodirali i u samu utrobu  zemlje. Imala je utisak da joj je tlo nestabilno od tog zvuka i osjeti se  veoma napeto i  nervozno.Boris joj  je laganim dodirom ruke, dodatno prenio neki čudan osjećaj nepripadanja cijelom tom društvu i prostoru. Sve je odbijalo.Njegovo prisustvo, njihova sklonost društvenim zabavama u  kojima ona nije uživala, a  pogotovo Hanina pritajena pakost i zavist , koja se dala naslutiti iz svakog njenog komentara i pogleda. Uzdahnu nespokojno i protiv svoje volje, naprežući se da uživa,prepusti se bučnim i agresivnim tonovima.

 Disko led kugla je bacala raznobojnu svjetlost po zidovima. Zelena,crvena,bijela ,plava i žuta svjetla su palacala čas po podijumu,čas po zidu ogromne prostorije ,čas po plasačima koji su u ritmu pokretali svoja oznojena i vruća tijela. Ustalasana masa je ponijela i prateći ritam tijela ostalih na podijumu, osjećala je kako je napetost popušta.  Nepoznata lica su  kao  u nekom, ubrzanom filmu pojavljivala i nestajala pred njom ,njišući se ,dok su im licem prelazile boje sa disko kugle..Pojedini su pokušavali da svojim glasom nadjačaju buku ,no bezuspješno, te bi samo odmahivali rukom i udaljavali se .Neki su se samo smješkali i cupkali, podsjećajući je na pokvarene lutke na navijanje, koje se nakon dugog ležanja u nekom starom koferu, pokušavaju vratiti u život. Djevojka ispred nje u crnoj dugačkoj haljini ,sa tamnom šminkom boje šljive, na kapcima, obrazima i usnama ,provučenom alkicom kroz nos i na nekoliko mjesta na licu, ,izazva tihu jezu u njoj, i ona se instiktivno udalji od nje. Pogled daleke odsutnosti i nedefinisane strasti je duboko dotakao, i u Irenu se uvuče nespokoj od koga požele odmah da ode kući.Pogledom je potražila Borisa,Hanu i Andriju no,teško da ih je mogla odmah uočiti.Naprezala je pogled suznih očiju od duvanskog dima  ali nije uspjela da ih pronađe. Pitala se gdje su mogli da odu ,kada su skupa ušli i bili jedni pored drugih ,nošeni  plesnom masom.Nakon kratkog vremena ugledala ih je  kako joj se približavaju noseći čaše sa pićem u ruci. Irena uze čašu od Hane,koju joj je pružala , jedva razabirajući šta joj govori. -Prijaće ti osvježenje- više je čitala sa usana nego što je čula.

Osjetila je lagan miris mentola i alkohola i to joj nadraži čula. Boris se našao pored nje,držeći svoju čašu i gledajući je strastveno,nazdravi u ime njihovog susreta. Pijuckali su piće i njihali se u taktovima na koje se već privikla. Polako  se opuštala i  nije više bila  onoliko napeta. Nakon nešto više od pola sata osjetila je  blagu vrtoglavicu  i zamućen vid ,koji je pokušavala otkloniti laganim trljanjem očiju .Boris se smješkao i zaštitnički je obuhvatio za struk,nešto joj šapćući što nije uspjela razabrati.Što od buke što od čudnog pijanstva koje nije mogla objasniti. Osjetila je neku nejasnu emotivnu čistoću sa Borisom i prisnost od koje su je podilazili žmarci.Isprva lagan smijeh pa sve srećniji i glasniji je obuzimao, i naposlijetku,njeno tijelo dobi  prozračnost  i lakoću.Činilo joj se da lebdi i čuje sve oko sebe koji joj šapuću bestidne riječi ,sladostrastno je posmatrajući. Začudo, to joj se dopadalo .Ugledala je Hanu i Andriju kako ukrštenih ruku ispijaju piće onog drugog i prislonila se uz vruće Borisovo tijelo. Svaki mišić je odavao požudu i napetost. Povukao je uz sebe i žudno je poljubio. Njegove ruke su je snažno stezale a prsti se zarivali u njeno tijelo. Pokušala je da mu da na znanje da joj se ne dopada toliki stisak, ali nije uspjevala ništa da izgovori.Jezik kao da je bio tuđ .U jednom trenutku je osjetila ukus krvi na usnama koji se mješao sa ukusom alkohola i duvana sa Borisovih usana. On je u pomamnoj strasti ugrizao za usnu i privlačio sve više sebi. U jednom trenutku je uhvatio  za ruku i naglo  povukao .Dok se nespretno kretala , povremeno posrćući,pokušavala je da prati njegov brz hod.On je više vukao nego što je pridržavao. Dok su išli niz dugačke stepenice polu mračnim hodnikom ,dva puta se saplela i osjetila bol u nozi.  Iz  neke daljine je čula njegov glas koji je više nalikovao huci vjetra . Osjećala se i nemoćno i snažno. Čula je svoj smijeh kako odzvanja praznim  hodnikom i hladnoću zida. Zamućenim pogledom je uspjela da razabere širok Borisov osmjeh i lice koje se izduživalo i širilo ,podjećajući je na gumenu masku koja se razvlači na toploti. Čula je njihov zajednički smijeh i osjećala bol koji je na trenutke osvješćivao. U jednom trenutku je pokušala da skloni Borisove vrele ruke koje su je ubadale u meso ,ni sama ne shvatajući zašto mora toliko da je štipa.Osjetila je da cijepa njenu košulju i vidjela dugmad koja su padala na pod i odskakala poput bisera. Djelićem zdrave svijesti osjeti duboki strah i neki ponor u koji je tonula. Razarajuću bol pa opet hladnoću i smijeh koji joj je smetao i bubnjao u ušima. Njegove ruke pa opet lice nad njom i nejasni glasovi su se smjenjivali..Na trenutke je gledala u  lica Andrije, Hane, Dubravke i Ivana i čula glasove koji su joj potresali mozak ,pa je opet osjećala Borisove ruke na sebi .Nije uspjevala da se odupre.Kao da je jedino njeno tijelo bilo na tom hladnom betonu, a da je ona lebdila pokušavajući da skloni taj snažan stisak sa  sebe.

-Sada si ti na redu -jedva razabirajući glas nad njom ,prepoznala je Ivanov lik i pogled koji je bio oštar i zao.

U tom trenutku se potpuno osvjestila i užas se provukao kroz njeno srce. U  strašnom strahu je pokušala da se pridigne,ali bol u leđima i glavi su je doslovno bacili na leđa. Otvorila je usta koja su se lepila i jedva je promucala . Ležala je nesvjesna nekoliko sati u hladnoj  i dubokoj noći.

-Šta to radite ?Šta radite to sa mnom ,prokletnici.Ostavite me,nediraj te me.Ja nikada nisam imala momka, bespomoćno je zaplakala. Dubinom svog uzdrhatlog srca je predosjećala strašnu dramu koja se odvijala nad njom, dok je njena svijest bila odsutna , i činilo joj se kao da sanja neki film u kome je svjedok nasilja nad tijelom nedužne djevojke.

-Ona dolazi sebi- razabrala je potpuno hladan Ivanov glas.

-Makar ćeš uživati ,nagnu se Boris nad njom, i ona u užasu shvati sve, dok su joj se grudi nadimale u očaju i užasu. Pokrila je rukama ledene obraze i gorko zajecala.Na njenu mladu dušu kao da se naslonio težak kamen i ona u bolnoj tuzi vrisnu

-imaš li ti majku ,imaš li sestru ?Kuda ćete sa tom vašom savjesti kada se jednog dana probudi?

U tom trenutku se Boris ustuknuvši udaljio od nje, a onda je poput hijene, koja se obrušila na srnu uhvaćenu, u zamku, nemilosrdno nasrnuo ljubeći je po tijelu.  Gledajući u  tu mirnoću na njegovom licu,osjećala je kao da je smrt svojom ledenom rukom cijepa i razdvaja njeno srce na dva ,zauvijek raspukla dijela. Iz njenog oka je skliznula vrela suza koja je Borisa još više razdražila. Udarci su se spuštali po njenom licu i bol koji je istovremeno osjećala u dnu utrobe joj pomutiše svijest.Svježina jutra je razbuđivala,pa opet bol u koji je tonula .

 Svetlost farova auta koje se približavalo ,obasjalo je njeno blijedo lice .

-Bježimo, neko ide- razabrala je Hanin glas i slušala udaranje potpetica o betonske kocke, dok su nestajali i sve se manje čuli.

Vrisnula je dok se njen glas odbijao o zidove i glasno plakala.

Crnomanjast muškarac se nagnuo nad nju,opipavajući njen puls i ubrzano koračao  do automobila, pa opet  do nje.

-Pustite me da umrem -jecala je ,osjećajući toplo ćebe u koje je umotavaju nepoznate muške ruke, koje je osjećala i kao spas i kao svjedoka njene izgubljene vjere u ljudsku dobrotu.

-Ne boj se draga djevojko, niko ti više neće nauditi.Biće sve dobro-

Dok je ubrzano nosio do auta ,njene hladne ruke  su se klatile , a  glava sa rasutom kosom je visila ,podsjećajući na oštećenu lutku koja je zauvijek izgubila svoju cjelinu i nepovratno uništena.

Osjetila je meko sjedište i bol koji se mješao sa ogromnom tugom i stidom koji je lebdio nad njenim napaćenim mladim tijelom. Sklupčana na sjedištu glasno je jecala ,pa u muci i nekoj groznici šaputala

-Nemojte ništa govoriti mojoj majci.Nemojte ništa govoriti mojoj majci... -

Utonula je u duboki mrak i tišinu.

Automobil se uz snažnu buku kočnica zaustavilo pred bolnicom.

-Brzo,pripremajte salu,vikao je glas iz auta. Izgubila je mnogo krvi i tečnosti.Djevojka je na rubu života!Pozovite i policiju.Ona je izgleda više puta silovana. Zapamtio sam lica tih skotova!

-Odmah doktore- ubrzani bijeli mantili su se smjenjivali i Irenu na krevetu uvezoše u operacionu salu. Borba za njen život je počela.

Slika preuzeta sa googla