Slabašna svjetlost se u dotrajalom patrljku dogorjele svijeće otimala završnim taktovima svog poslednjeg plesa,nakon koga će klonuti i unijeti potpuni mrak u malu dječiju sobu.Sićušna silueta djeteta jedva se nazirala u polumraku.Tek, podignute ručice ka stropu naslućivale su se u toj igri sjenki,umirućeg plamička voštane svijeće.Usnice su se pomicale tečno izgovarajući molbu koja je tekla sa izvora njegovog malog srca. Noge savijene u koljenima, doticale su drveni pod, dok je očiju uprtih u nebo čekao.Svake godine tako. U ponoć ,otvore se nebesa, i na oblaku optočenom zvijezdama, ugleda svog tatu,kako na crnom,plamenom vrancu jaše, i kao da ga hitro podiže u naručje ,njih dvojica jure i zamiču zvjezdanim putem.Sjeverac briše sve minule strahove ,dok u sedlu sluša najljepše priče,koje mu uz osmjeh priča. Noć miriše na snagu i junaštvo svih , u vječnosti,uspavanih očeva. Prst na okidaču ispisuje istoriju i miris slobode . U dječijim molitvama lagan dašak snage nebeskog oprosta , uz sjaj upaljenih svijeća, kojim oživljava i nebo i svijet. Tamjan zamirisao nebeskim poljem , dok iz daljine dopire zvuk crkvenih zvona, koja nekad biju slabije a nekad jače. Nebeske lađe plove sa svim sinovima i očevima. Sa vrha nebeskog svoda odranjaju se uzdasi niz koje kaplju dječije suze. Vjetri cvile u šupljini raspuklih granata i na trenutak raspršuju tišinu. Prošarano nebo šarenim maramicama, kojima su mahale sestre, majke , supruge,ispraćajući vojnike u rat. Miris svježeg oranja sa nebeskih njiva i volovi koji čekaju, upregnuti u ralo. Ratovima opustjela srca i kolijevke prazne se klate. Kandila popaljena osvjetljavaju Arhangele sa mačevima. Čuju se anđeoskog hora ,pjesme. U zvjezdani svod, iz srca dječaka, upliće se molitva za pokajanje i mir u cijelom svijetu. Prstići sklopljeni u deset upaljenih svjećica kojima se popališe zvijezde i otvoriše nebesa. Čuvaj Bože sve tate, i nacrtaj osmjehe svim mamama ovog svijeta. Dok se nebeskim vrancem,uz prigušeno svjetlo zvjezda,u zagrlaju tate, spušta u svoju sobu, Bog se javi. Neka je slava na visini Bože , Tebi,na zemlji mir ,među ljudima dobra volja. Ispuni nam srca divnom krotošću i dobrotom nečujnog ,a Tebi tako znanog dječaka.
Pogledaj u dubinu svoje duše. Tu ćeš naći izvor prave sreće, izvor nepresušni, samo valja da ga neprestano dubiš.
D O B R O D O Š L I C A
@ @@ Dobrodošli na blog Andjeo Čuvar, provedite prijatne trenutke dok ste tu, osjećajte se kao u najdražem kutku svog doma i vratite se svaki put, kada poželite nešto lijepo za sebe. @ @ @
недеља, 19. јануар 2020.
BOGOJAVLJENSKA NOĆ
Slabašna svjetlost se u dotrajalom patrljku dogorjele svijeće otimala završnim taktovima svog poslednjeg plesa,nakon koga će klonuti i unijeti potpuni mrak u malu dječiju sobu.Sićušna silueta djeteta jedva se nazirala u polumraku.Tek, podignute ručice ka stropu naslućivale su se u toj igri sjenki,umirućeg plamička voštane svijeće.Usnice su se pomicale tečno izgovarajući molbu koja je tekla sa izvora njegovog malog srca. Noge savijene u koljenima, doticale su drveni pod, dok je očiju uprtih u nebo čekao.Svake godine tako. U ponoć ,otvore se nebesa, i na oblaku optočenom zvijezdama, ugleda svog tatu,kako na crnom,plamenom vrancu jaše, i kao da ga hitro podiže u naručje ,njih dvojica jure i zamiču zvjezdanim putem.Sjeverac briše sve minule strahove ,dok u sedlu sluša najljepše priče,koje mu uz osmjeh priča. Noć miriše na snagu i junaštvo svih , u vječnosti,uspavanih očeva. Prst na okidaču ispisuje istoriju i miris slobode . U dječijim molitvama lagan dašak snage nebeskog oprosta , uz sjaj upaljenih svijeća, kojim oživljava i nebo i svijet. Tamjan zamirisao nebeskim poljem , dok iz daljine dopire zvuk crkvenih zvona, koja nekad biju slabije a nekad jače. Nebeske lađe plove sa svim sinovima i očevima. Sa vrha nebeskog svoda odranjaju se uzdasi niz koje kaplju dječije suze. Vjetri cvile u šupljini raspuklih granata i na trenutak raspršuju tišinu. Prošarano nebo šarenim maramicama, kojima su mahale sestre, majke , supruge,ispraćajući vojnike u rat. Miris svježeg oranja sa nebeskih njiva i volovi koji čekaju, upregnuti u ralo. Ratovima opustjela srca i kolijevke prazne se klate. Kandila popaljena osvjetljavaju Arhangele sa mačevima. Čuju se anđeoskog hora ,pjesme. U zvjezdani svod, iz srca dječaka, upliće se molitva za pokajanje i mir u cijelom svijetu. Prstići sklopljeni u deset upaljenih svjećica kojima se popališe zvijezde i otvoriše nebesa. Čuvaj Bože sve tate, i nacrtaj osmjehe svim mamama ovog svijeta. Dok se nebeskim vrancem,uz prigušeno svjetlo zvjezda,u zagrlaju tate, spušta u svoju sobu, Bog se javi. Neka je slava na visini Bože , Tebi,na zemlji mir ,među ljudima dobra volja. Ispuni nam srca divnom krotošću i dobrotom nečujnog ,a Tebi tako znanog dječaka.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)

Нема коментара:
Постави коментар