D O B R O D O Š L I C A

@ @@ Dobrodošli na blog Andjeo Čuvar, provedite prijatne trenutke dok ste tu, osjećajte se kao u najdražem kutku svog doma i vratite se svaki put, kada poželite nešto lijepo za sebe. @ @ @

понедељак, 10. септембар 2018.

MALI,A TAKO VELIKI HEROJI

Srećna sam što postoji ovaj beskrajni vid dotoka svih informacija i dopiranja do svih dešavanja i do skoro svakog čovjeka na ovoj planeti,preko izuma, zvanog internet.Znate li zašto sam srećna? Pa, srećna sam jer vidim toliko onih dobrih vijesti koje kao glasnici nose dobri ljudi u sebi.Ljudi, koji i dalje imaju veliko, preveliko srce.Toliko veliko da u njega može da stane i sami svemir.Poput neke ogromne čarobne kutije iz koje izranja sva blagost i milost i dobrota...Eto,takvi su to ljudi! Tako, baš u toj čarobnoj kutiji pronađoh djevojčicu koju baš ja poznajem i ta mi je draž još veća zbog toga.Pronađoh kako je kupila od dječaka dvije, ručno napravljene gumice,koje ni ne znam iskreno zašta služe. Ali, eto prepoznah djevojčicu koja se osvrnula na njegov glas :" Kupite molim vas ,jako mi je potrebno!"I ona se vratila i kupila dvije gumice.Ne jednu!Kupila je dvije i dala onih 200 dinara za užinu što je dobila.Jednu je kupila zbog svog srca a drugu zbog njegovog.Ko zna zašto mu je to potrebno...možda mu je mama bolesna,možda seka.Možda skuplja za knjige.BAŠ ME OZARILA SREĆA TOG DANA. Onda opet pronađoh jedne nevidljive,a tako vidno dobre heroje...Oni pomažu starijima da nacjepaju drva,kupe namirnice.Da siđu sa petog sprata...Da odu do ljekara.Oni su nečiji,nisu njihovi unuci,a toliko topline prenose.Dopire i do mene evo sada,ta sila ljubavi!Zadivih se opet,kad ugledah jednog umornog rudara koji je pokupio macu sa druma kuda su tutnjali nehajni vozači i ne videći malu mrvu od mjesec dana... Zaplakah se kad pročitah da je cijeli razred odlučio da pomogne svom drugu,nekada najboljem đaku,koji je sada u " ludnici" ili duševnoj bolnici jer je tražio od života i, u ljudima ono bolje, i negdje između se zaglavio... Obasjala me je sreća kada sam ugledala sliku cijelog odeljenja kako su se za podršku drugu koji boluje od raka,svi ošišale do glave. A,da čujete za mladog doktora koji po selu liječi stare jer ne može u gradu dobiti posao i za tu svoju ruku spasa nema ni platu...Volonterski pomaže da se izmjeri pritisak i pruži neki koristan savjet. Kako sam se obradovala za mog druga koji je dobio dobro radno mjesto i nakon nekog vremena i povišicu i kupio dugo željeni automobil. Kako sam se blaženo osjećala kada sam ugledala dvoje bračnih saputnika priljubjenih sijedih glava jedno uz drugo,kako slave 50 godina braka.On je i dalje gleda sa neprolaznim obožavanjem u očima.Ona je njegova! Sada više, nego kada su bili mladi.Srca su im se priljepila jedno uz drugo i bez riječi govore o velikoj ljubavi prošlih i sadašnjih dana... Pa, deka koji ostavlja bez daha i postiđuje svakoga ko misli za sebe da je dobar...Deka lastavica,tako ga zovu.Čuvao je svoju lastavicu ispalu iz gnijezda i liječio je.I plakao zbog nje,jer se plašio da će je auto zgaziti.A, to se upravo i desilo...Bio je spreman zbog nje da ide bilo gdje drugdje da živi gdje nema automobila.Daleko, daleko... Pa, kad sam vidjela iskrenu sreću pjesnika kako se divi pjesmi svog druga i sebe unižava,jer je toliko srce njegovo i sreća zbog pjesme koja se iznjedrila iz srca njegovog druga.Koliko me radost obuzima kada vidim da je iskrenost još u ljudima umjetnicima... A, onaj dječak što je pokupio iz svoje kasice sav novac što je imao i došao u apoteku da kupi " nadu",jer ona liječi,tako je čuo.Da kupi nadu za spas njegovog tate koji umire.A pored njega je bio ljekar koji je pokupio sav onaj sitniš i rekao da je to sasvim dovoljno...Da je kupio nadu i potom je taj dobrotvor saznao sve podatke o ocu i obezbjedio sav bolnički smještaj i sve uslove i operaciju kod najboljeg kardio hirurga koji je " slučajno" bio upravo on, zadivljen dječakovom ljubavi! Ostajete li i vi bez daha od tolike dobrote? A, djevojka koja je spašavala svog dečka iz nabujale rijeke i ostala pod vodom dok je njega uz napor vukla do obale.On se spasio... A, onaj saobraćajac koji je zaustavio cijeli saobraćaj da bi preveo staricu preko pješačkog prelaza jer je posmatrao koliko se sporo kreće,i svaki put kad zakorači,nanovo se upali crveno svjetlo na semaforu. Pa, o onom siromahu kome su komšije kupile novi bicikl jer je njegov ukraden, i nije mogao da ide na posao da nadniči Pa, mnogi današnji heroji,mali a tako veliki,koji čine da svaki dan zasja sunce i koji bude ono ljudsko u nama... Baš danas opet čekam onu dobri vijest i radujem se životu i dobrim ljudima.. Ma, neka su " malena" i " tiha",ali pouzdano znam da su to ogromna djela koja nekome mnogo znače.

2 коментара:

  1. I sama pratim te divne male a velike heroje...trudim se da i od sebe pruzim naj bolje sto mogu...

    ОдговориИзбриши
  2. Divno i hvala vam na tome.Svijet nece biti bolji ako ukorevamo i gnjevimo se na druge,vec ako popravljano sebe.E, to ce nas spasiti.

    ОдговориИзбриши