Koliko praznine u razmetanju riječima! Koliko ljepote u
tišini neizgovorenih riječi..
Prisjećam se jedne situacije iz autobusa kada djevojka, vidno izrevoltirana,što je baka stala ispred nje,očito slučajnim " odabirom"baš njenog mjesta, jer je bila gužva a djevojka je sa slušalicama u ušima povremeno bacala pogled na baku i vjerovatno sa buđenjem savjesti i ono malo kućnog odgoja koji je imala u sebi, počinje glasan traktat, vjerovatno da ubije savjest koja se javlja usled nepristojnosti i nemara prema bakici koja je isijavala mir i ljubav. Tiho je stajala pored njenog sjedišta i drhtavom rukom se držala za sjedište.Djevojka počinje monolog :" Cccc, kad se ovako namjerno namjestite da vas svi sažaljevaju i baš stanete pored mladih koji po pravilu MORAJU da vam ustanu, naježim se.Imate sve besplatno od liječenja do karte autobuske, u vašem vremenu ste imali kredite i sve besplatno kod Tita,i sad šta!? Treba da ustanem da bi ti sjela, jer si stara.Pa, izvini, i ja sam imala težak dan.Fakultet, mozda radim da se školujem i još mi se vi ovde namjestite da ne mogu da dišem! Što je bilo!? Gledaš me kao da ne razumiješ ništa!Kako ste vi stari svi redom kao prepisani.Naivčine!" Baka se u jednom trenutku prenula iz ličnog sanjarenja i pogleda koji je negdje daleko odveo.Čini mi se, da je tek jedva i shvatila da se djevojka njoj obraća.Kada joj je postalo jasno da je djevojče,blago rečeno uznemirena i veoma direktna, drsko i bezobrazno otvorena, baka se sagnula i poljubila je u kosu. Meni su suze krenule od tog prizora..Bila sam postidjena dobrotom i smirenošću kakvu nisam nikada doživjela niti vidjela. Svi su bili opčinjeni trenutkom ljubavi i oprosta.Djevojka se toliko zbunila da je otvorenih usta promatrala baku koja je sa toliko ljubavi gledala. Uzbuđena i rumenih obraza je ustala i ponudila joj mjesto da sjedne.Bila je toliko zatečena da je, čini mi se, pekao taj poljubac.A, bakica! Takva sama ljubav, kakva jeste, nije to ni shvatala. Nije htjela da izazove to osjećanje kod djevojke.Ona je uistinu emitovala ljubav i dobrotu , onu čistu,Božansku.Samo je rukom odmahnula , lagano kao tihim klepetom krila i nježno je vratila na mjesto. Stajala je još nekih par stanica i izašla na nekoj njenoj stanici.Sa nama je ostala lekcija koju nam je svima ostavila.Mnogo ljepote ima u prećutanom i neizgovorenom, mnogo vise rečenog u pogledu punog ljubavi.A, tako mnogo otkrivenog siromaštva nepotrebnim razmetanjem riječi koje niko nije tražio..I,danas se eto pitam, nakon par godina od tog susreta sa životnom lekcijom, da li je djevojka postala plemenitija i bolja od jednog slučajnog susreta i jedne tako snažne ljubavi koja nije imala niti jednu jedinu riječ.Govorila je ćutnjom, sama za sebe.Tiha i nenametljiva, kakva je čista, iskrena i uzvišena LJUBAV.A,možda je baka bila i sami anđeo, poslat da nas sve poduči bezuslovnoj i iskrenoj Ljubavi, snazi oprosta i nadi u ono bolje i plemenitije u nama...
Prisjećam se jedne situacije iz autobusa kada djevojka, vidno izrevoltirana,što je baka stala ispred nje,očito slučajnim " odabirom"baš njenog mjesta, jer je bila gužva a djevojka je sa slušalicama u ušima povremeno bacala pogled na baku i vjerovatno sa buđenjem savjesti i ono malo kućnog odgoja koji je imala u sebi, počinje glasan traktat, vjerovatno da ubije savjest koja se javlja usled nepristojnosti i nemara prema bakici koja je isijavala mir i ljubav. Tiho je stajala pored njenog sjedišta i drhtavom rukom se držala za sjedište.Djevojka počinje monolog :" Cccc, kad se ovako namjerno namjestite da vas svi sažaljevaju i baš stanete pored mladih koji po pravilu MORAJU da vam ustanu, naježim se.Imate sve besplatno od liječenja do karte autobuske, u vašem vremenu ste imali kredite i sve besplatno kod Tita,i sad šta!? Treba da ustanem da bi ti sjela, jer si stara.Pa, izvini, i ja sam imala težak dan.Fakultet, mozda radim da se školujem i još mi se vi ovde namjestite da ne mogu da dišem! Što je bilo!? Gledaš me kao da ne razumiješ ništa!Kako ste vi stari svi redom kao prepisani.Naivčine!" Baka se u jednom trenutku prenula iz ličnog sanjarenja i pogleda koji je negdje daleko odveo.Čini mi se, da je tek jedva i shvatila da se djevojka njoj obraća.Kada joj je postalo jasno da je djevojče,blago rečeno uznemirena i veoma direktna, drsko i bezobrazno otvorena, baka se sagnula i poljubila je u kosu. Meni su suze krenule od tog prizora..Bila sam postidjena dobrotom i smirenošću kakvu nisam nikada doživjela niti vidjela. Svi su bili opčinjeni trenutkom ljubavi i oprosta.Djevojka se toliko zbunila da je otvorenih usta promatrala baku koja je sa toliko ljubavi gledala. Uzbuđena i rumenih obraza je ustala i ponudila joj mjesto da sjedne.Bila je toliko zatečena da je, čini mi se, pekao taj poljubac.A, bakica! Takva sama ljubav, kakva jeste, nije to ni shvatala. Nije htjela da izazove to osjećanje kod djevojke.Ona je uistinu emitovala ljubav i dobrotu , onu čistu,Božansku.Samo je rukom odmahnula , lagano kao tihim klepetom krila i nježno je vratila na mjesto. Stajala je još nekih par stanica i izašla na nekoj njenoj stanici.Sa nama je ostala lekcija koju nam je svima ostavila.Mnogo ljepote ima u prećutanom i neizgovorenom, mnogo vise rečenog u pogledu punog ljubavi.A, tako mnogo otkrivenog siromaštva nepotrebnim razmetanjem riječi koje niko nije tražio..I,danas se eto pitam, nakon par godina od tog susreta sa životnom lekcijom, da li je djevojka postala plemenitija i bolja od jednog slučajnog susreta i jedne tako snažne ljubavi koja nije imala niti jednu jedinu riječ.Govorila je ćutnjom, sama za sebe.Tiha i nenametljiva, kakva je čista, iskrena i uzvišena LJUBAV.A,možda je baka bila i sami anđeo, poslat da nas sve poduči bezuslovnoj i iskrenoj Ljubavi, snazi oprosta i nadi u ono bolje i plemenitije u nama...
❤
ОдговориИзбришиАутор је уклонио коментар.
ОдговориИзбриши