KAKO POJEDINE LJUDE RADUJE TUĐA NESREĆA

Svaki dan me poneka lična ili nečija tuđa životna situacija dovede do neke spoznaje, i na tom iskustvu i saznanju sam neizmjerno zahvalna.Promatram kako se ljudi ophode i ponašaju jedni prema drugima kada ovi nemaju ništa i kako ,kada postignu neki uspjeh.Izgleda da je u čudnoj i paloj ljudskoj prirodi lakše " svariti" osobu koja je bespomoćna, slaba i koja recimo nema ni za osnovne potrebe.Tu se nađe odmah mnogo onih koji bi da pomognu da se organizuje nešto za njih, da se skupi neka pomoć i da se da podrška osobi u nevolji. To me je do skoro veoma radovalo i smatrala sam da su baš svi od tih ljudi dobronamjerni, iskreni i čovjekoljubivi sa čistim namjerama.Međutim,otvorenog uma posmatrajući te pojedince kojih nema baš malo, došla sam do zaključka da dobronamjernost sa tim nema nikakve veze niti dodirnih tačaka. Da ne bih pregrubo i ishitreno donosila zaključak nisam nikada željela davati glasna razmišljanja u vezi toga, jer sam išla na to, makar se bilo kako pomaže ljudima u nevolji ,bolje nego nikako. Želim da pojasnim ovo što ispada komplikovano a zapravo je veoma prosto i shvatljivo.Kada je nekome od nas teško ili doživimo neku veliku prekratnicu u životu, neku ličnu dramu oko nas se nađu ljudi koji nude pomoć, trče da ti izađu u susret, daju konkretnu pomoć ili ljekovitu riječ koja mnogo toga u nama automatski zacijeli i ublaži.Ali vremenom čuješ iza leđa komentare " tako joj (mu) i treba"," i jeste poletila previsoko"," on je toliko uobražen da me ne čudi što je došao do toga" i sl. Pljušte osude ,odobravanja u životnom preokretu ,odmah se pronađu sudije i besplatni advokati koji dijele svoja razmišljanja i zaključke kako je do toga moralo doći.Sada sam već dovoljno zrela i sazrela da se ne zanosim velikom ljudskom dobrotom, jer vidim zapravo da je mnogima veoma inspirativno prići nekom nevoljniku, ali ne zbog čistog srca, već osjećaja superiornosti u odnosu na tu osobu.I dok god tog nekoga ( prosjaka,siromašnog ili osobu sa porokom,ženu ili muškarca pred razvodom ili bilo kojim životnim velikim iskušenjem) imaju mogućnost sagledavati iz ptičje perspektive, jer ovaj leži na zemlji a oni ga posmatraju odozgo, osjećaj je vrhunski.Dobijaju ideju osobenosti i posebno omamljujućeg ukusa da su oni bolji od te osobe i da im se ne dešava ništa od svega kroz šta taj neko prolazi. Osjećaj da se pomogne drugom u tim trenucima ima isključivo sebičan karakter u čijem korijenu leži liječenje ličnih kompleksa pa usudiću se reći i čak neka zluradost, što je baš od njih taj neko trenutno " ovisan" . A onda život preokrene situaciju i postavi jasnu mogućnost da ti dobronamjerni zaista pokažu svoje dobre osobine ,radost za tuđu sreću , milosrđe ,iskrenost i sve što je kao bila zvjezda vodilja ovih istih ljudi, kada su pomagali čovjeku koga je trenutni životni izazov slomio. Malo po malo ta osoba se pridiže, prikuplja svoje krhotine i opet ih lijepi u cjelinu sa izrazom snage i nekog novog saznanja i bogatiji za iskustvo i pobjedu.Mnogi se čak sa samog dna vinu toliko visoko da ta visina počinje vrijeđati pogled tih istih "dobričina" koji su nesebično do juče pomagali slabijem od sebe.I tu zapravo kreće pravi test dobrote, blagosti, ljubavi, sreće za drugog i nečiji prosperitet. Začuđeno sam posmatrala te iste dragocjene ljude koji su tješili, pomagali i davali dio sebe u pomoći, kako se od jagnjadi pretvaraju u krvoločne vukove koji bi da proždru svoj plijen.Poraženi do juče, danas postaje pobjednik i očekuje od tih istih ljudi da dijele sa njim sreću, kao što su suze do juče.No, ne lezi vraže! Ti isti se preobražavaju u hijene , spartance u areni željni novih rana i krvi tog nesrećnika.Kako se usuđuje toliko dići bez njihovog odobravanja ili nivoa visine!?Somljen do juče mora biti slomljen i danas jer onda njihova pomoć nije više potrebna ,oni ne uživaju u vlastitom okusu super ljudi koji se kite još i vijencima pohvala od okoline.Zbunjeno posmatram kako ti blago pogledi dobijajuu pakostan sjaj i poražavajuću neiskrenost.I ne samo da se ne raduju uspjehu i pobjedi prijatelja već bi, da ga lično pesnicom stuku i vrate na zemlju " gdje mu je mjesto". O, jadni i nesrećni čovječe! Kuda srljaš i gdje si pošao sa tim smradom u sebi? Znaš li da će tebe ta tvoja lična pesnica stući i baciti na zemlju? Znaš li da božansko oko nijemo i netremice sve posmatra i da li si čuo za Zakon Božije pravde koja na kantar stavlja i čast i i istinu i laž i mržnju? I na toj vagi ne možeš ni jedan lažni tas poturiti.Kako daješ tako će ti se vratiti! Na ravne časti, odmjereno onako kako si i ti odmjerio.Vraćeno će ti biti svako parče koje si odijelio sa iskrenom namjerom ili lažnom i pritvornom dobrotom.I ne samo to,već ćeš svaku kap mržnje lično da ispiješ koja će biti tvoja žuč i presuda! Trenutno me je utvrdio u ovom razočarenju najaktuelniji razvod poznate motivatorke i njenog muža.Razvod kao razvod ne bi trebao privući toliku pažnju niti talasanje javnosti. I nije uopšte bitno o kome se radi.Razvod je teška povreda ličnih osjećaja sa težinom iznevjerenosti, obmane, pitanja samom sebi kako je došlo do toga, gdje sam pogriješio teška duševna patnja pojedinca koji prolazi najveću životnu dramu, još ako ima i dijete ( cu) uz sebe pokušaj uspostavljanja ravnoteže i kod njih.Razvod je tvrdim, gubitak stabilnog tla pod nogama , ma kako izgledao jedini moguć i ispravan izlaz iz jedne zajednice. Juče sam ni ne znajući za to, čula komentar bliske osobe kako je sada najveći "hit"novinara i javnosti njihov razvod. Izađoh na portale da pregledam i na kanale koje ona dijeli sa svojim pratiocima.I koliko mržnje tu pronađoh!I koliko ljudske pakosti i zluradosti,sreće zbog nečijeg najranjivijeg životnog poglavlja,pa još uz to "dobrodušnih" komentara " što sad sebi ne pomogne" ," zračila je tako" i slične nemoći.Jer nemoć je jedino što izlazi iz usta tih ljudi. Lično imam zdravo razuman odnos prema svakome, te i mnoga " učenja" ili bilo kakvu knjigu propustim kroz lični filter i od svakoga prihvatim što smatram da je ispravno i meni korisno, a što mislim da je zabluda odbacujem .Tako da nisam pristalica nekih ideja koje zastupa, ali isto tako znam koliko puta sam i ja odgledala njen video sa stanovišta psihologije i koliko sam primjećivala da se davala u tome što radi .Koliko voli to što radi i iskreno se bavi sa tim, sigurna da je to dobro.Čitala sam kolikim je ljudima pomagala sa savjetima i smatram da je to divno. Svi mi imamo slobodu od Boga datu i mozak pa možemo da sami sažvaćemo šta nam je dobro a šta nije. Ali tolike salve napada na nju , tolike pogrdne misli, toliko težine u izrečenom ka njoj i radosti zbog trenutne drame me uvjerava da su ljudi ostali isti kao kad su i Hrista razapinjali. Dan prije stradanja su mu usklikivali Osana, Osana i bacali maslinove grančice pred Njega, a dan iza toga su vikali " Raspni ga" , "Raspni ga". Ova opasnost i dvojnost ljudske prirode svakog od nas može zadesiti.Samo zavisi sa koje strane se nalazimo.Ako smo na istoj strani ulice sa " prosječnim" onda smo u njihovom taboru, ako li malo ispadnemo i iskočimo iz okvira osrednjosti, svjetina će da nas pogubi. Da li smo svjesni onda koliko je svaki ljudski zao potez samo dokaz koliko je važno biti prije svega svjestan da je sve prolazno osim Zakona Božijeg i pravde i koliko nas svi mogu napustiti i iznevjeriti ali Bog nikada! To božansko i to Carstvo nebesko je u nama.Imamo snagu i moć vinuti se svaki čas u visinu i ako se držimo skromnog mišljenja da ništa nije naše, već posuđen ili besplatan talenat božji, neće nas ljudi moći povrijediti.I ako nas obore na zemlju, snaga veća od njihove će ih srušiti a nas podići. A naučeno niko ne može da nam uzme i novu snagu , obnovljenu niko ne može da nam ukrade i otme. Tako i sa ovim događajem na koji nisam mogla da oćutim...Vidim ljudsku pritvornost i pakost i žalosna sam zbog toga.Žalosna sam zato što je svačije djelo i misao odjek u vasioni.Svačija dobrota je zrno soli koje se nadodaje da život ne obljutavi a svačije zlo djelo je takođe odjek u vasioni koji oduzima snagu i dodaje težinu svima koji smo u tom životnom procesu putovanja. i razmišljajući tako o ljudskoj prirodi prisjećam se toliko vječnih riječi Svetog Vladike Nikolaja:
"Usred graje i poruge ljudske uzdiže se molitva moja k Tebi Care moj, i Carevino moja.Molitva je tamjan što bez prestanka kadi dušu moju i uzdiže je k Tebi i prigiba Tebe k njoj.Sagni se Care moj, da Ti šapnem najmiliju tajnu,najtananiju molitvu, najmolitveniju želju. Ti si predmet svih molitava mojih,sveg iskanja moga.Ništa od tebe ne ištem, vaistinu samo Tebe."