Sanjala sam onog dječaka od juče,
što prosio je na putu
ručice ispružene.
Izgledalo je kao da se smješi
garavo i umazano lice
bosonogog dječaka,
čekajući da zvekne novčić
kojim će kupiti topli hljeb
i trenutak zadovoljstva.
Prišao je tiho i oprezno
nijemo gledajući svoj mali dlan,
na kome se ispružila sva dječija tuga
i uzdah otkinut iz srca,
u stid pretvoren.
Nisam imala novčić da mu dam.
Pomilovala sam njegovu glavicu
malenu i toplu.
Tada je upravio pogled na mene
i kleknuo.
Krupna kao komad stijene
suza kliznu niz lice garavog dječaka.
Namjesto novčića,
dugo je stiskao dah ljubavi
plašeći se da mali ,dječiji dlan otvori!
Нема коментара:
Постави коментар