Subota i vikend koji smo čekali sa nestrpljenjem brojeći dane u radnoj
sedmici kada će svanuti da se malo odmorimo, i sa porodicom provedemo
dva dana .Da ručamo i okupimo za stolom našu malu ili veliku družinu,
koju ne viđamo svakog dana za ručkom, i da napokon nešto pročitamo za
svoju dušu. Evo nam opet vikend došao i proljeće koje je zasigurno
drugačije od bilo kog do sada, ma koliko ko od nas imao godina.
Izolacija danas duža nego svih ovih dana.Oni koji su vjerujući, otkinuti
su čak i za tu mogućnost da odu u hram i dobiju snagu za sledeće radne
dane ,do novog vikenda i nedelje. Jutro je svanulo i Sunce nas grije bez
obzira na svu situaciju oko nas. Osjećate li tu toplinu? Da li vas
makar malo ta toplota tješi i izvlači osmijeh na lice? Ugledajmo se na
Sunce. Ono grije i ne obraća pažnju ni na virus,ni na vandredno stanje ,
ni na obeshrabrujuće vijesti ,ne obraća pažnju ni na zle ni
dobre.Jednako, neštedimice dobijamo izvor zdravlja i energije kroz
sunčevu toplotu.Kosti nam upijaju D vitamin i hormon sreće se budi u
našem tijelu. Ugledajmo se na Sunce i unesimo mi danas svjetlost u
domove i grijmo našim optimizmom svakoga dana ,sve do završetka ovih
,vjerovatno dugih i nepredviđenih dana. A,imamo li drugi izbor? Imamo li
drugu mogućnost nego da se prepustimo tokovima svih narednih dana, i
dočekamo opet naše " stare dane i vikende" ,bašte prepune cvijeća i
ljudi ,šetališta sa bebama i kolicima, sa veselim smijehom i neobaveznim
razgovorima, šetnje ljubimaca i osjećaj slobode. Osjećaj da MI svoje
vrijeme imamo, i da upravljamo sami svojim životom. E, pa imamo i neku
drugu mogućnost, svakako lošiju. Da nam mnogo teže prolaze ti dani
koji će zasigurno proći. Da nam prolaze u nestrpljenju, svađi,
ljutnji,suzama i tuzi. Znam da ovo već stvarno dugo traje i da mnogo
toga ne razumijemo, prvenstveno sve teže i teže zabrane koje počinju
dobijati apsurdan pravac. Za sada ništa ne možemo promijeniti spolja sem
i dalje samo iznutra.Duboko u nama potražiti mir i jedini mogući način
pravilnog prolaska kroz ovaj nepoznat put. Razmišljala sam šta je to što
nas dovodi u ovaj osjećaj kolektivnog straha. TO JE ,OSJEĆAJ DA NISMO
SIGURNI! .Da nismo bezbjedni.Osjećaj da je oko nas posijana smrt i
neizvjesnost kad će neko od nas sledeći da bude.Dragi moji, ne ide to
baš tako! Sem toga, bez Božije volje ništa ne biva. U svijetu svaki dan
,kako sam već ranije pisala,umiru nebrojeno mnogo mladih, starih i
bolesnih od raznoraznih dijagnoza. Od silnih bolest i autoimunih i
nepoznatih i poznatih.Od,naizgled visokog pritiska umire mnogo više
ljudi nego što može da se zamisli, a danas svaki peti čovjek ima problem
sa pritiskom, štitnom žljezdom ili čak, sa oboje. Pa jeste li se bojali
i strepeli misleći kako ćete vi biti sledeći na "odstrelnoj" listi tih
dijagnoza. Da bi shvatili malo bolje ovaj unutarnji nemir ,zapitajmo se
,šta je sigurnost? Šta je to što je sigurno i što sa odgovornom tvrdnjom
možete reći da je nepromjenljivo? E, pa reći ću vam, NIŠTA! Sve je
prolazno i sve se mijenja.Ni vi ni ja nismo isti ni od juče, a nekmoli
prije par godina. Mjenja se način posmatranja, mijenjaju se okolnosti
životne, mijenja se tijelo naše.. Priroda se po ko zna koji put mijenja i
oblači u nove cvjetove, lipa nanovo u maju počinje da miriše -( neko je
možda alergičan na lipu, pa mu ne treba pominjati), haha ,kako god,
dragi moji, jako je važno da razumijete koliko je sada više nego ikada
,potrebno da spoznamo sebe. Da se isključimo iz ovih brutalno i
nepotrebno teških vijesti i informacija koje unose strah u kosti. Niko
od nas nije imun na često ponavljanje vijesti. Zašto se u psihologiji
veoma praktikuje često i stalno ponavljanje rečenica koje na dubokom
nivou svjesti donose rezultate i mjenjaju način posmatranja i navike.
Pa,namjesto da slušate njihove vijesti, snimite sebi na diktafon
umirujuće riječi koje ćete slušati svaki dan,svaki sledeći dan dok ne
osjetite MIR KOJI PREVAZILAZI SVAKI UM .Ja sam tu rečenicu odavno uzela
za sebe kao lijek od mnogih ,mnogih iskušenja koje sam prolazila kroz
život.MIR KOJI PREVAZILAZI SVAKI UM! I dok sam to govorila osjećala sam
taj spokoj, mir, tišinu.Prizivala taj mir i opuštala mišiće koji su se
ranije grčili, dobijajući podsvjenu komandu, jer nadolazi opasnost..O,
vjerujte da je bilo toliko mnogo, i toliko teških, izazova, ispred mene
,da bi ste se začudili kada me vidite .Ali, nisam dozvoljavala da me
drugi ubjede kako to ne mogu, kako nisam sad spremna za novi korak,
slušala sam svaki dan od nedobronamjernih " dobronamjerne " savjete i
hvala Bogu i od onih drugih, rijetkih prijatelja. Slušala sam ih sve
redom. I sve više spoznavala sebe.To mi je pomoglo da iz svega izlazim
jača i snažnija sa samosvješću koja sigurno ne može da se poljulja nekim
negativnim vijestima. Evo, sada ću vam reći kako sam se ja izvlačila iz
dana u kojima sam željela da nisam u njima i da neko drugi riješi sve
ovo.Da zaspem i probudim se ,a oko mene crkuću ptice, žubori rijeka, ja
vedra sa kćerkom šetam i beremo cvijeće na travi.Da se probudim, i
nemam sve te račune za plaćanje, da gazda ne treba za neki dan da dođe
po stanarinu, da imam privatno više posla.. Ali ,ne dolazi ništa od
svega toga samo od sebe. Za svaki i najmanji korak morala sam se sama
pobrinuti ,kao i svi vi. A, da bih to uradila ,za početak sam trebala
prestati kukati i prihvatiti situaciju. Napraviti dobar plan i početi
spoznavati sebe. I osluškivati samo sebe.Ne vjerovati nikome ,nego
jedinoj snazi ,nevidljivoj ,božanskoj koja nas je uvijek
podizala.Mislili mi o tome ili ne, vjerovali u to ili ne, to ne mijenja
činjenicu da je ta sila i sada oko nas, jednaka i sada kao i u samom
postanku svijeta. Snimila sam na diktafon sve one riječi koje sam
željela da mi kaže neko, i da povjerujem da će sve biti dobro. Snimila
sam dug razgovor sa sobom i priznala sebi sve što me muči i čega se
plašim. Upoznla sam svoj strah i tada sam razumjela. ŽELJELA SAM
SIGURNOST ,DA JE SVE SIGURNO I da ne brinem ni o čemu. Ali sigurnost da
bi se stekla, moraju da se upoznaju i zavole nove okolnosti. Ta
situacija koja je isključivo data za naš rast i razvoj.Ko ne želi da to
shvati- zakrljažat će duhovno ili će se razboliti .Povežite se sa
svojom dušom ,izađite iz tog začaranog kruga očekivanja da će sve biti
ponovo isto, čim otvorite očI. Neće! Evo, sigrna sam da ništa više neće
biti isto ,i šta ćemo sad? Neće biti isti ni vaš odnos sa ukućanima, ni
sa djecom ,nećete isto posmatrati ništa . Ali možda će sve biti mnogo
bolje nego što možete zamisliti! Prepustite se novom. Zašto se toliko
plašimo promjena? One su nekada dobre , nekada lošije, ali SLUŽE! Suže
nam da jačamo i uzrastamo. Evo, ovakve duge vikende smo željeli i samo o
tome pričali na poslu.ISKLJUČITE TELEVIZORE I NIKOME NE VJERUJTE NEGO
SEBI. Napravite danas plan sa svojom djecom.Ako su buntovni
tinejdžeri,približite im se, pokušajte čuti nešto novo od njih.Nešto što
su pokušavali davno da vam kažu, a onda odmahnuli rukom i pokušali sami
naći odgovor.Da li su na pravoj stazi? Da li možete reći sebi sa
sigurnošću da poznajete svoje dijete!? Malo ko od nas, poznaje svoje
dijete i ima otvoren odnos. A ti roditelji najprije sebe poznaju i
dozvolajvaju sebi promjene. Bog nam nikada ne daje teže breme nego ga
možemo nositi. Uključite muziku koja vas tješi i ne mislite o tome šta
se vani dešava.Sjetite se,Sunce grije i dalje ne mareći ni za kakve
promjene.Njemu je sve isto..Ono zna zašto je tu. Sad ću vam mnastaviti
pričati šta sam ja radila u tim teškim danima.Nakon tog upoznavanja
sebe, i svih strahova koje sam sebi priznala, novi snimak sam napravila i
zatvorila oči.Zamislila sam da sam kod Majke Božije u naručju ( vi
možete zamisliti bilo koga ,ko vam je blizak, u koga imate povjerenje) ,
i da me miluje po kosi i govori mi sve sve što želim da bude. Govori
mi da ima povjerenje u mene i da sve mogu.Da će iz svega toga proizaći
mnogo dobre stvari. Upijala sam svaku riječ koju sam govorila u diktafon
i nevjerovatno mnogo puta preslušavala sve to .DAN i noć, nekada do
duboko u noć sam slušala umirujući glas i dopuštala da se opustim.Da
opustim tijelo, jer sam se budila zgrčenih pesnica i bolnih ramena
jutrom.DA! Toliko sam sve to teško nosila . I malo,po malo stvari su se
počele nevjerovatno dobro odvijati. Zato što sam se ja mjenjala,polako i
sigurno. Probudila sam se jedno jutro kao pod nekim narkoticima.
Vesela, snažna ,otvorila prozor,sunce kao danas, protegla se i znala da
sam ppobjedila sve teškoće.Osjetila sam da mi Bog donosi nove promjene
.Nagrađuje me jer nisam pala u očaj i imala sam snage da povjerujem
uprkos mnogim teškim situacijama! I bilo je dobro. Na čudesne načine su
se mjenajle okolnosti ,toliko čudesno, da ću vam čak reći da mi
gazdarica jednu kiriju nije htjela naplatiti.Rekla je da sam
nevjerovatan borac i da kćerki kupim knjige za školu tog septembra.
Plakala sam od ljubavi i snage. Nemojte padati i ostajati cvileći na
podu.Nije to naša priroda.Mi smo LJUDI! ZAVOLITE OVE DANE KAO NEŠTO
NAJKORISNIE.Budite potebni nekome! Evo, dok pišem ovaj tekst,palo mi je
na pamet da dam poziv na svom fejsbuk zidu, da mi se jave oni koji znaju
usamljene bake i dede, kojima nema ovih dana niko ništa kupiti, da ih
obiđem i odnesem ako mi treba nešto, a u mom gradu su. Uradite i vi
tako.Nađite način da budete korisni ,a ne bespomoćni! Da obiđemo one
koji su sami. Budite korisni i ta ljubav će vas preplaviti.Nemojte samo
čekati šta će drugi napraviti. Nemojte dozvoljavati da vas ubjede da ste
samo stastistički broj . VI STE ŽIVI I SNAŽNI! Ma, šta god se
dešavalo, zapamtite ,Bog sa vama ima jasan plan. Samo se prepustite tom
novom i neočekivanom vremenu koje je pred nama.Radite na sebi i izađite
mnogo jači i hrabriji za nove dane, koji više nikada neće biti isti.
Нема коментара:
Постави коментар