ČIKA AVDO

                                           

Čika Avdo , lik koji je obilježio naše djetinjstvo i utisnuo neki nejasan trag u naše dječije duše. Dubok pečat  straha sa jedne strane i povjerenja sa druge. Spoj dobrote i surovosti. Okrutan i ranjiv. Krupan čovjek strogog izraza lica, unosio je neprijatnost   bilo gdje da se pojavi, sve dok ne ugleda nas ulične derane, komšijsku raju, klipane i princeze i kakva sve imena nam  nije davao, šaleći se sa nama,dok je za leđima krio pogolemu papirnu kesu sa slatkišima koje nam je djelio.Šarene bonbone, velike lizalice u obliku srca i cvijeta za nas djevojčice i " životinjsko carstvo" za dječake. Nalazilo se ponekad tu i pokoje " Kinder jaje" i bojanke sa bojicama. Nakon što prvo nama djevojčicama podijeli najljepše iz kese, prilazio bi dječacima i uz obaveznu " klempu iza ušiju", tobož strogim izrazom lica, tutnuo bi u male,dječije šake ,poklon i za njih. Kinder jaja smo svi na licu mjesta,tu ,pred njim, morali sklapati, i prvi pobjednik bi sledeći put dobijao poklon po vlastitoj želji. Uljuljkivao je čika Avdo nas derane u poseban odnos ljubavi ,sve dok se ne bi napio i dok iz omalenog prozora stare kuće ne bismo čuli zapomaganje njegove žene ."Nemoj Avdo, nemoj ,ubićeš me" . Slušali smo pljuštanje udaraca i prigušeno stenjanje njegove dobre žene i u tim trenucima nismo znali šta da mislimo. Imali smo neki nejasan strah i zaziranje od njegove ljubavi. Našim dječijim ,pravednim srcima smo osjećali da on nije baš potpuno dobar. Ali, djeca ko djeca.Nakon što bi smo bili nijemi svjedoci njegove surovosti, sledeći susret sa nama bi izbrisao onaj težak, prethodni  osjećaj i opet bi zaboravljali čemu smo svjedočili, dok bi vadio jednu po jednu poslasticu.  Bili smo isuviše mali da bi smo znali zašto se tako ophodio prema njegovoj ženi. Žena izvanredno lijepog i umilnog lica, crne ,talasaste kose i neizmjerno tužnih očiju bila je  teta Bisera. Jednom sam kao mala načula iz sobe kako mama razgovara sa tatom koliko joj je žao što ne mogu imati djecu i da  vjerovatno zbog  toga  Avdo pije i  tuče Biseru.  A, onda je jedan dan sve promjenio .I u odnosu prema nama i u odnosu prema njegovoj ženi. Taj dan je čika Avdo prošao pored nas i kao obično naklonio se nama djevojčicama, a klincima opalio čvrgu i prošao. Imao je težak zadah alkohola i teturavo se kretao klateći krupnim rukama pored tijela. . Zalupila su se vrata i kroz poluotvoren prozor nakon kratkog vremena se čula vriska teta Bisere. Opet je tukao i mi smo šćućureni pod prozorom slušali njegove  udarce i njen plač . Čuo se njegov strašan dubok glas i njene molbe. A, onda je ona vrisnula i rekla " Nemoj Avdo u stomak, trudna sam" Dobro smo zapamtili taj vapaj i ton njenog glasa. Pred našim tajnim prisustvom odvijala se najveća i napotresnija promjena čiji svjedoci ćemo biti čitav naredni niz godina. Odjednom se sve utihnulo. Mi smo ćulili uši da nešto čujemo ali nijema tišina je carovala iza poluzatvorenog prozora. Nakon toga smo čuli jak i snažan plač.Ali muški plač.Bilo nam je neprijatno  slušati muškarca koji
- Jel tačno da ću postati babo- jasno smo čuli drhtanje u glasu čika Avde.

-Jeste,jeste Avdo moj. I nama se posrećilo- prepoznali smo njen slomljen ton u kome smo osjetili potpuno drugačiju prirodu glasa. 

-Hodi da te poljubim !Oprosti, oprosti mi za svaki udarac moj. Ruka mi se osušila dabogda. Danas si me učinila najsrećnijim muškarcem na svijetu. -

Onda su se vrata kuće naglo otvorila i čika Avdo je glasno pozivao nas djecu i komšije. Mi smo zaleđeni od straha šćućureni ostali sakriveni pod prozorom ,plašeći se grdnje što smo prisluškivali. A, on nas je ugledao i kao da mu nije ni bilo važno ništa drugo sem da nas vidi, ljubio je u kosu jedno po jedno od svih nas i plakao. Rekao nam je

-Postaću babo. Ima da čuvate mog derana kad bude tu sa vama u ovoj našoj ulici ! -

A, naše dječije duše su tu izjavu shvatile kao neki važan zavjet .Osjetili smo da se nešto veliko dešava i da ništa više neće biti isto.Dodjeljena nam je  i uloga čuvara. Čika Avdo je onda povikao da se svi potrpamo u njegovo veliko auto ,danas on časti. Pokupovao nam je mnogo slatkiša i velike igračke. Kada nas je sve iskrcao iz auta rekao je nešto što nam je ostalo zauvijek utisnuto.

- Djeco moja, recite roditeljima da u subotu budu u kafani " Lipov hlad" Recite im da ponesu sa sobom samo sreću što će Avdo postati babo uskoro.  I recite im da je Avdo bio nekad mrtav čovjek ,danas ožive!

Nakon toga čika Avdo nikada nije popio ni jednu čašicu rakije niti bilo kog drugog pića. Postao je babo jednog derana poput nas. Jedino što nam je nedostajalo jeste učestalost  papirne kese koja je ipak sada bila malo rjeđa. Djelili smo je sa novim klipanom.