PROĆI ĆE

Pukle noćas  one dobro ušuškane suze 

 raspolovile se ko zrele šljive u voćnjaku ,

pa zatreperi želja ko lepet krila galeba

koji  krikom razbija tišinu napetog mora 

i pred oluju uznemirenog.

Ogledaju se  misli ko mjesec nad vodom ,

i  poželim tako  da razdijelimo one naše  tajne 

zapletene u nježnom djevojačkom srcu ,

ah, dok sunce skida ruho pred počinak 

ja te poželimim  i samo 

prizivam tvoje riječi  koji si utisnuo u moju kosu,

Srno moja i lane moje . 

Čuješ li  opet onaj stari bluz 

što stiže iz usamljene ulice okupane svjetlošću

 vremešnih fenjera?

Obgrli me poput jutra i otkloni ovaj strah u meni 

da   ću te izgubiti u ovoj gluvoj noći 

kad sve utihne i kad nova  zora noć  raskroji po šavovima, 

reci mi 

hoćemo li je  skupa krpiti i spajati 

pod istim ovim  pokrivačem mirisne lipe obavijeni bršljanom i ladoležom?

Bojim se da ćeš se išunjati  ako zaspem

i zato te čvrsto stežem i gledam tvoj ljupki osmjeh 

dok pjevušiš o leptiru koji je sletio na bijeli  jorgovan, 

i čekajući svoju draganu zauvijek usnio  vječnu ljubav 

koja ne prolazi tek tako.

Ko je od nas  taj leptir noćas, 

Ti ili ja 

ili smo oboje zauvijek usnili tu vječnu ljubav koja je otišla sa onom noći 

i notama starog bluza koje su padale sa udaljenih oblačića? 

Proći će...