SJEĆANJE

Kako su slatka sjećanja

i kako je sigurno otšetati 

u rajske vrtove 

brižno ostavljenih misli

za neka druga, teška vremena.

Glava ti klone spokojno,

ljekovit osmjeh odnekud se pojavi, 

i osjetiš da već postaješ zdraviji.

Tu sigurnu ostavljenu tajnu, 

zabravljenu sa devet ključeva

otvaraš polako, sa izrazom svečane ljepote,

I nanovo postaješ zaljubljen i drag,

i lijep i samome sebi.

Čini ti se da te opet miluju 

one tebi posebne oči,

da osjetiš ona meka usta i drhtaj istinski srećnog bića.

Čuješ silne kucaje srca

i klonulost zaljubljenih ljudi 

nakon nagovještaja prećutne ljepote,

jer razbila bi se draž 

od izgovorene i jedne riječi.

Tek kad bol se iz duše promoli

i suze krenu putevima svojim,

sa uzdahom se nasmješiš.

To je tek sjećanja dah 

izmileo na svjetlo dana 

i učinio da osjetiš se za trenutak 

bolje.

I, makar je davno prošlo

znaš da nekad,

istinski si bila 

voljena!