ROĐENJE

 Riječi se rasule ko prosuti klikeri niz strmu

kaldrmu grada.

Jecaju koraci nespokojnih

i nesrećnih usamljenika

lica dobrote.

Jutros, pod maskama ljudskog,

zloba izviruje sa iskeženim zubima

ko mator pas.

Ostavljen na klupi članak:"

Ubijena, pretučena i zgažena

Istina

smrvljena i nepotrebna

nepoželjna i protjerana

jer opominje savjest

o licu i naličju

mase."

Uprkos tišini,

jato vrabaca

uznosi himnu

Tvorcu

dok sunce na Istoku

cijepa oblak

i obasjava raspolucena srca

zlih

kao  dama sa finim manirima

koja postidi prostaka.

U masi se izdvaja prosjak

sa licem djeteta,

koji više nudi od onih

koji mnogo imaju.

Unizeni i prognani nikog ne mrze,

pa ipak se smatraju

opasnim.

Gospoda nude slatku riječ

koja uprkos tome

prostački zvuči.

Tek njihovom igrom se opijaju

duhovi tame

bez sluha za umjetnost

Života.

Radja se nada i vjera u Ljubav.

U mekoti draperije

najfinijeg pliša

i ples opojnog zvuka frule,

čuje se plač novorođenog

Čeda.

Klepet andjeoskih krila

širi blaženstvo i nježnost

Majka je jutro i to sivilo grada

obojila čarobnom bojom.

Na svijet je donijela 

BOGOLIKOG ČOVJEKA